Ovog decembra pratimo zvuk Jadrana koji nas vodi pravo do studia Dajane Grgantov. Ovaj mali, ušuškani svet jednostavnog nazva Studio Waved, mesto je u kome stanuju čarobne didaktičke igračke i ukrasi, kao i specijalan, putnički dnevnik izrađeni od prirodnih materijala, a inspirisani morem. Njegova vlasnica, a naša sagovornica Dajana, izvesnost, za nju, neispunjavajućeg posla menjala je za neizvesnost onog zbog kog joj srce treperi od radosti, učionicu je zamenila vlastitom maštaonicom i u njoj, nadahnuta ljubavlju prema putovanjima, čitanju, boravku uz more, otkrivanju svemira i umetnosti stvara predmete koji donose sreću.
Filozofsko pitanje kojim bih volela da otpočnemo razgovor, a koje je ujedno bilo inspiracija za nastanak tvog kreativnog kutka Waved je: „Kako znaš da si živ ako ne ostavljaš valove za sobom?”. Kakve granice je trebalo „porušiti” kako bi nastao tvoj studio?
Istina, trebalo je porušiti neke granice. Najprije one unutar sebe same, a zatim i one koje se tradicionalno ili društvenim normama podrazumijevaju. Kada živiš u relativno maloj sredini izazov je utoliko veći i izražajniji. Koraci se nižu jedan za drugim. Ponekad tri naprijed, pa dva natrag. Možda su najizazovniji među njima oni koji se tiču moje profesorske struke i odluke da ne želim raditi siguran posao u školi koji me ne ispunjava. Nedovoljno motivirajuća sredina i ljudi koji se uglavnom drže utabanih puteva teško prihvaćaju nešto drukčije. Mišljenja kako je raditi kreativan posao samo hobi, kako živimo u nesigurnom vremenu, kao i ono da treba raditi što se nudi, u meni su stvarala bunt i jačala želju da uspijem u svom naumu. Nakon nekog vremena, slušajući i usput sazrijevajući, shvatila sam da ne živim u istom svijetu u kojem žive ljudi iz moje okoline. Zahvaljujući neizmjernoj podršci i razumijevanju mog supruga, učeći o sebi, razvijajući se i konzumirajući sadržaj koji rezonira sa mnom, spoznala sam da je smisao života raditi ono što voliš, a ne ono što ti stvara grč u želucu svakog jutra. Danas znam da hobi može postati posao ako mu tako i pristupiš. Vjerovati u sebe, stvarati srcem i dušom te raditi kvalitetno, pametno i predano, može te odvesti zaista daleko. Uživam slobodu kreiranja svog dana i uživam u procesu stvaranja zato jer sam se usudila slušati sebe.
Šum talasa, miris mora i snaga prirode „scenografija” su u kojoj si odrasla. Kako je ta ljubav pretočena u opipljive komade koji danas žive svoj život u dečjim sobicama i ruksacima avanturista i sanjara?
Život uz more daje doprinos mom stvaranju i očigledna je konstanta. Iz toga saznanja proizlaze prvi radovi vezani uz divno plavetnilo. Brodovi su za mene simbol slobode, putovanja, istraživanja i življenja svoje svrhe što želim prenijeti djeci putem igračaka ili dekoracija koje izrađujem. Također, život uz more pruža lagodniji i staloženiji način bivanja od onoga u gradovima. Sanjarenje, maštanje i pričanje priča objedinjeni su u kućici za lutke i oblaku sašivenom od perivog papira. Traveler`s Journal nastao je pak kao izraz strasne ljubavi prema putovanjima. Kao izrazito vizualni tip koji sve proživljava kroz slike i crteže, odlučila sam svoje maštarije uobličiti i učiniti ih živima. Udahnuti život svojim idejama, a potom u rukama držati ozbiljnu maštu, nešto je što me neizmjerno veseli i mjeri se osjećajem ostvarenja snova.
Moju pažnju na tvoj studio prvenstveno su privukli putnički dnevnici izrađeni od dve vrste papira, sa pažljivo osmišljenim detaljima koji su prava poslastica za ljude koji vole da dokumentuju svoja putovanja. Ispričaj mi kako su dnevnici iz tvoje mašte izronili na javu, i po čemu su za tebe posebni?
Kad god se pruži prilika uživamo putujući s djecom, a kada putujete s djecom, anegdote i avanture su neizbježne. Trenuci putovanja djeluju na mene inspirativno stoga mi se često javljaju osjećaji i misli vezane za grad ili zemlju koju posjećujemo, javljaju mi se ideje ili pak čitave rečenice koje danima preslagujem u glavi iz čega često proizlaze priče za blog. Pospremiti sve to na jedno mjesto koje će istovremeno izgledati lijepo, suvremeno i originalno, za mene je bio izazov. Shodno tome, kreirala sam dnevnik sa praznim stranicama, a punim džepićima na koricama. Na taj sam način dobila prostor koji ne sputava maštu, već podržava sve ono što je potrebno putniku koji teži bilježenju svojih misli koje će jednog dana biti sjećanja. Posebnost dnevnika prostire se na više razina. Osim što je u ručno rađen i biorazgradiv, od ostataka perivog papira koji nastaju rezanjem korica, rade se označivači za knjige i privjesnice za putne torbe, dok se od ostataka običnog papira radi onaj reciklirani. Tijekom izrade dnevnika gotovo nema otpada što doprinosi očuvanju prirode. S druge strane, dnevnik je prava riznica sjećanja i siguran čuvar putnikovih sitnica, fotografija ili misli. On pamti mirise i osjete, riječi, trenutke i gradove.
Koje su to sitnice koje ti čuvaš u džepićima svog putničkog dnevnika?
Moji su džepići popunjeni uglavnom ulaznicama, razglednicama, markicama ili kojom sitnom školjkicom. Iako razglednice uvijek šaljemo dragim osobama, imam običaj kupiti jednu, dvije za uspomenu koju zatim uvrstim na stranice dnevnika. Crteži, črčkarije i misao zapisana prije nego li isčezne također prave društvo spremljenim sitnicama.
Ovog meseca govorimo o mapama, i njihovoj nenametljivoj lepoti, a upravo tvoji dnevnici u zadnjem džepu kriju prelepo iznenađenje. Naime, oni čuvaju mape koje svako personalizuje na svoj način beležeći koordinate mesta koja je posetio kao i ona koja tek namerava. Kakvu simboliku ovaj „dodatak“ ima za tebe?
Karte su neizbježan dio putovanja i s njima sve započinje. One su naši putokazi i smjernice. Prema njima planiramo mjesto posjeta, služe nam za snalaženje ili pak maštanje. Danas postoje i u digitalnom obliku, no meni osobno, poseban šarm imaju one papirnate. Bilježeći posjećene gradove i države svatko ucrtava svoje koordinate kretanja, svoj put. Zanimljivo je uočiti kako ne postoje dva jednaka puta. Svatko ima svoj, njemu jedinstveni put. Razlikujemo se prema interesima, kretanjima, željama i afinitetima. Ono najvažnije je, da putujući razvijamo toleranciju, učimo o sebi i drugima, širimo ljubav i razumijevanje, uočavamo razlike i prihvaćamo ih kao bogatstvo šarolikog svijeta u kojem živimo.
Prvi Atlas sveta se poetično zvao Theatrum Orbis Terrarum odnosno Pozornica sveta. Koje geografske koordinate bi ti ubeležila na vlastitu Pozornicu sveta?
Na moju Pozornicu sveta bilježim mnoga mjesta koja su me na bilo koji način dotakla i ona koja me zovu da se vratim. Amsterdam i Venecija nalikuju gradovima iz bajke, a povijesna arhitektura i teatralna pročelja stvaraju osjećaj sudjelovanja u nečem zaista posebnom. Njujork je njihova potpuna suprotnost, no energiju koju osjećam tamo nisam osjetila nigdje drugdje. Taj grad nudi cijeli svijet na pladnju – dođi, uzmi i iskusi ono što želiš. U Portugal sam zaljubljena zbog moćnog oceana koji udara u obale najzapadnijeg europskog kopna, zatim zbog divnih ljudi, odlične hrane i opuštene atmosfere. Švicarsku dodajem na mapu zbog nedodirljivih vrhova Alpi, jezera i divljine koju osjećam tamo. Linherštajn i Luksemburg su nestvarno sićušne zemlje, a obiluju blagostanjem, mirom, sigurnošću i dostojanstvom čiji se miris osjeća u zraku. Neću nastaviti jer bih za svaki grad mogla nešto dodati, a to bi potrajalo predugo. Ono što želim dodati na svoju Pozornicu sveta jesu svakako Island, predivna norveška priroda, Australija, Japan i neki sitni otok u Tihom oceanu samo zbog doživljaja kako je to biti usred ničega.
Proizvodi u tvojoj radionici nastali su kao rezultat veštih ruku i bujne mašte, a sve je izrađeno od prirodnih, eko materijala. Čak su i boje dobijene od prirodnih pigmenata voća i povrća. Možeš li da nam otkriješ kakva sve mala čuda nastaju u tvom studiju i kako izgleda čitav proces nastanka od ideje do realizacije?
Kroz moje misli prolaze najrazličitije ideje od kojih neke budu oživljene, neke samo zapisane, a neke čak niti to, već lelujaju predjelima mojih misli. Naučila sam da sve ideje dolaze s razlogom stoga ih uglavnom zapisujem. Možda se ponekad čine nedovoljno dobrima ili ne vidim kako ih realizirati. Kada me neka ideja u potpunosti zaokupi, ne da mi ni trenutak mira i zbog nje ne spavam, onda odmah krećem u istraživanje kako ju uobličiti u nešto stvarno. Čitam, pratim blogove kreativnih ljudi i sakupljam sve što bi mi moglo koristiti u izvedbi. Mnogo vremena, pokušaja i truda prethodi konačnom proizvodu. Tu bude svega; od propalih pokušaja, nedostatka kvalitetnog materijala, nemogućnosti izvedbe, prostora koji izgleda kaotično do dobitne kombinacije, zadvoljnog lica i osjećaja uspjeha. Što se tiče informacija o bojanju prirodnim pigmentima, one su dobro zastupljene na mreži i zaista je moguće mnogo naučiti. Nakon svega, uvijek unesem dio sebe u proces i napravim mrvu drukčije. Uzbuđenje koje prethodi konačnom rezultatu je neopisivo. Na svojim društvenim mrežama često volim prikazati proces izrade ili bar jedan dio, kako bih svojim pratiocima približila korake nastajanja, dala korisne informacije i okvire onoga s čim se susrećem tijekom rada, a možda i potakla nekoga da se okuša u izradi. Smatram da se na taj način najvjernije može prikazati odnos kvalitete rada, uloženog vremena i cijene proizvoda.
Na blogu si pisala o reciklaži papira, korišćenju stare hartije i presovanog bilja.. Da li je zahtevan i kako izgleda taj proces i koje su prednosti ovakvog načina stvaranja papira?
Za nekoga kome je rad rukama stran ovi su procesi možda zahtjevni ili dugotrajni. Nedavno sam tražila brze načine prešanja biljaka i naišla sam na metode prešanja peglom. Isprobala sam, no nije dalo zadovoljavajuće rezultate što me vratilo tradicionalnom umetanju bilja među teške knjige. Recikliranje papira je zabavan način stvaranja nečeg novog iz otpada. Ovoj sam tehnici pribjegla ponajprije zbog djece kojoj sam željela pokazati kako nastaje papir i na koji način možemo pomoći prirodi. Svidio nam se proces i podijelila sam ga na blogu, a ja sam ga nastavila dalje izrađivati jer reciklirani papir namjeravam uvrstiti u Putnikove dnevnike. Prednosti ovakvog načina stvaranja jesu ekološke i edukativne prirode. Osim toga, nejvjerojatno je dobar osjećaj pisati po tom papiru, ima onaj vintage štih i fenomenalno izgleda u ulozi pozivnica, čestitki i sl, a odličan je poklon nekome tko cijeni handmade.
Za izradu predmeta koji se mogu naći u tvojoj radionici često koristiš „perivi“ papir. Kakva vrsta papira je u pitanju i koje su njegove osobenosti?
Perivi papir je za mene bio svojevrsno otkriće. Dolazi u nekoliko boja, a za izradu dnevnika koristim bijeli. Papir dolazi u rolama, vrlo je čvrst, nemoguće ga je rukama kidati. Prije uporabe preporuča ga se oprati zbog lakšeg rukovanja, a pranjem dobiva izgled kože. Ono što je genijalno jest to da je njegova primjena vrlo široka. Može ga se bojati, prati, šivati, lijepiti, presavijati i oblikovati na bezbroj načina. Ukoliko se korice dnevnika uprljaju možete ih bez bojazni prebrisati vlažnom krpicom. Zbog vrhunske kvalitete, posebnog izgleda i mnogobrojnih načina oblikovanja volim ga koristiti za svoje radove. Inače sam veliki ljubitelj papira, a japanska tehnika oblikovanja – origami me opušta i zabavlja.
Pripremaš li neke novitete koji će postati deo Waved šopa u narednom periodu?
Naravno, pripremam novosti za sljedeću godinu. Planiram realizirati ideje vezane za nadopunjavanje dnevnika čija će se priča svakako dalje razvijati. Za jedan projekt imam naziv, no ideja još nije razrađena do kraja. Maštu mi zatim raspiruje misao o nečemu što nije toliko zastupljeno na našim prostorima, a jako je privlačno jer sadrži faktor iznenađenja. Čeka me mnogo rada kao i nekoliko suradnji s dragim ljudima. I dalje ostajem prisutna na blogu gdje objavljujem nove postove petkom, te na newsletteru kojeg svojim pretplatnicima šaljem svakog ponedjeljka. Ako sve protekne prema planu, po prvi puta će se u shopu naći i digitalni proizvodi.
