Znate li gde se nalazi Selo na rubu razuma? Stefan Mitić Tićmi nas vodi upravo tamo u svom novom romanu Guguto memeto a, kako sam kaže, ovaj svet nalazi se na „rubu svih rubova i na kraju svih krajeva“. Roman je izdat od strane izdavačke kuće Imprimatur, iz Banjaluke. Nakon knjiga „Ja sam Akiko“ (Laguna, 2018) i „Kaput od mahovine” (Laguna, 2020), koje su se našle među 200 odabranih knjiga za decu po izboru časopisa „White Ravens“ koji izdaje Minhenska biblioteka, publika je dočekala novu.

Guguto memeto je priča od koje će vas blago podići jeza, priča sa primesama fantastike i horora, koja ipak u svojoj suštini sadrži nešto detinje i iskreno. Ovde su deca sveprisutna. I u, i oko priče. Imaćete osećaj da vas svojim okicama pomno prate dok čitate. Protagonisti romana su vračara Slutka i Moća. Moća je slovoslagač, on slaže slova na krstovima, dok je Slutka vidovita žena koja predviđa smrt. Moćin život teče mirnim tokom sve dok u jednom momentu ne dobije papirić sa svojim imenom na njemu. Ovo je, takođe, i priča o vudu lutkicama, prikazana na vrlo maštovit način.
O romanu piše i Mensur Ćatić, sledeće: „Djetinjstvo prestaje kad nas sustigne vijest i svijest o neizbježnosti sopstvene smrti. Otud je logično da se kao vojska spasa djetinjstva i života mogu pojaviti samo djeca. Moća koji upisuje u krstače imena novih mrtvaca, dobijena od Slutke, jako je samoironičan i bolno hladan sublimat svake spisateljske autorefleksije i samoodređenja. Dojam o bajci stvara samo čudesna ljepota poetskih slika koje čine priču. Čudesnost i poetika kao put spoznaje čovjeka i svijeta. Svijeta čija scenografija odjekuje od truba dječje konjice“.
Tićmi piše razigranim jezikom na koji nas je već navikao, igrajući se pojmovima koji bude maštu kao što je „grižoto“, (Slutkin specijalitet-grižoto protiv griže savesti), simbolikom koja je prisutna u narodnim verovanjima, i vešto isprepletenim zvukovima i pesničkim slikama, on čitaoca uvlači u svoj svet nesputane mašte. Kroz priču se provlači i bajalica, poput čarobne formule:
Guguto memeto
Ne diraj u sveto
Guguto memeto
Divlje, prokleto
Lutkice, moje mile lutkice
Tako im je tepala…
Po priči je snimljen i istoimeni film, budući da je Guguto memeto prvobitno bio scenario za film. Film je režirao Branislav Stošić, nagrađivani student Akademije umetnosti Univerziteta u Banjaluci. Film „Guguto memeto“ je osvojio nagradu za najbolji dizajn seta na Festivalu kratkih filmova u Milanu, a u Italiji i nagradu za najbolji dizajn seta (Zoran Klječanin).
Tićmi se u ovoj priči bavi temom snažnog uticaja prošlosti na ljudske sudbine, traumama, verovanjima, folklorom i mistikom, ritualima. Očekuje vas uzbudljiva i nesvakidašnja bajkolika priča koju ćete čitati bez daha, priča koja će vas i pre nego što trepnete, uvesti u jedan fantastični svet, na rubu razuma.