Senka Pajić: Može se reći da živim svoj san

Kada vam se prijedu kvalitetni američki kolači, kada o određenom kolaču razmišljate danima i čini vam se da na nepcima osećate njegov ukus, a u nosu vam titra taj predivni miris, prošetajte do poslastičarnice Ispeci pa reci i prepustite se zadovoljstvima! U srcu Gundulićevog venca smestio se kutak u kome možete uživati u najsavršenijem carrot cake-a u Beogradu pijući piće iz šarmantnih metalnih lončića koji asociraju na detinjstvo. Koliko god neraspoloženi da ste ušli na vrata, na ista izlazite sa najvećim osmehom na usnama i s uverenjem da ćete se ovde sigurno ponovo vratiti. Upravo takvu emociju želela je da izazove Senka, vlasnica ove poslastičarnice, koja je posao u advertajzingu zamenila zanimanjem koje joj pruža priliku da usreći veliki broj ljudi.

Draga Senka, ispričajte nam, kako su nastali Ispeci pa reci kolači? Kako ste dobili ideju za naziv?

Nastali su spontano kada sam pre nekih 7-8 godina dok sam se još bavila advertajzingom rešila da se protiv manjka slobodnog vremena i nagomilanog stresa borim tako što ću peći kolače. Pa sam prvo pronašla recepte koji su mi delovali dovoljno jednostavno za apsolutnog početnika u pravljenju kolača – recepte za kukije. Pošto se pokazalo da sam prilično vešta u tome i da mi prija novi hobi, krenula sam dalje da istražujem recepte za američke kolače jer mi se dopadalo to što se uvek zasnivaju na jednostavnoj tehnici i kvalitetnim sastojcima. Kada je ime u pitanju, nejming mi je uvek bio najneomiljeniji deo copywriterskog posla, a pošto se radilo o mom biznisu bilo mi je još teže da presečem oko imena, pa sam zamolila bliske osobe da mi pomognu, osmislili smo nekoliko naziva, pokazali ih ljudima pa smo zajednički odabrali Ispeci pa reci kao finalno i mislim da nismo pogrešili.

Kako je tekao neobičan put od dramaturga, preko advertajzinga do poslastičara?

Sasvim spontano. Možda ovaj deo od diplomiranog dramaturga do copywritera deluje uobičajeno i logično, jer pisanje je pisanje, bez obzira za koji medij i u kom formatu pišete. Do poslastičarstva je došlo zato što me je advertajzing posle čitave decenije neprestanog rada pomalo istrošio i bio mi je potreban jedan ozbiljniji zaokret u karijeri. Shvatila sam da mi veoma prija da usrećujem druge ljude svojim kolačima i da sam dobra u tome. Da ste me pitali sa devetnaest godina kad sam upisivala dramaturgiju da li mogu da se zamislim kako jednog dana imam poslastičarnicu, rekla bih ni za milion godina.

Pročitala sam da ste se prvi put oprobali u pravljenju kolača kada vam je bilo trideset godina i da je udeo u tome imala i činjenica da ste postali mama. Šta vas je inspirisalo da počnete da pravite američke kolače?

Da, do tridesete zaista nisam umela da napravim nijedan slatkiš osim palačinaka. Mislim da je cela stvar sa američkim poslasticama bila u tome što su se meni ti kolači jako dopali prilikom posete Americi, a ovde nisu mogli da se pronađu ili ako su mogli nisu ličili na te prave američke, pa me je zanimalo u čemu je stvar i zašto ljudi ovde ne umeju ili neće da ih naprave na autentičan način. Uz sve to, naravno da sam odrasla uz gomilu američke pop kulture koja je samo doprinela interesovanju i za te recepte.

Sudeći po kvalitetu i ukusu vaših poslastica, imam utisak da se strogo držite konvencionalnih recepata. Da li biste nam otkrili neki vaš tajni začin?

Mi gajimo domaćinski pristup pravljenju kolača, koristimo jednostavne, ali veoma kvalitetne sastojke i ne komplikujemo previše. Takođe preferiramo rustičan, a ne savršen izgled kolača, ali insistiramo na tome da je ukus uvek savršen. I verovatno zato imaš takav utisak, ali naravno da smo standardizovali sve naše recepte i da su kolači (ukusom) uvek isti. Tajni začin ne postoji, možda samo naše pravilo da svaki kolač koji prodajemo mora i nama da se dopada, i da želimo da ga ljudi radije pojedu nego da ga fotografišu za Instagram – mada može i jedno i drugo.

Pored izvrsnih kolača, mnogi su primetili fino uređen kutak u kome se udomio Ispeci pa reci. Da li ste sami osmislili sve detalje?

Na enterijeru smo sarađivali sa studiom Petokraka koji su nam pomogli oko celokupnog izgleda lokala, neke detalje sam ja dodala neke sitnice smo dobili na poklon od prijatelja, a vizuelni identitet kutije i logotip smo radili sa agencijom Popular. Bila je to grupa ljudi koja se međusobno dobro razumela i drago mi je da se to primećuje.

Da li spremate nešto posebno za praznike?

Za početak ćemo vrlo vredno raditi kako bi svih naših najprodavanijih kolača bilo dovoljno za sve one koji žele da se zaslade
preko praznika. Takođe spremamo i novogodišnje kolačiće u našem stilu i u specijalnoj novogodišnjoj ambalaži.

Kakve planove kujete za budućnost vašeg brenda?

Za sada rastemo tako što naše proizvode možete da pronađete u nekoliko kafeterija i kafića širom Beograda. Planiramo da širimo mrežu saradnika kako bi naše kolače probalo što više ljudi. Nedavno smo prvi put pravili posluženje za venčanje i dopalo nam se.  Planovi su da što više ljudi proba naše kolače i da poželi da ih proba ponovo i preporuči prijateljima.

Možete li podeliti sa nama vaš najdraži recept za praznični kolač?

Svi moji najdraži recepti su već deo Ispeci pa reci ponude, pa je razumljivo zašto ne mogu da ih delim sa vama. Ali savet bi mogao da bude da se ne plašite začina, da koristite cimet, đumbir, muskatni orah, karanfilić. Obogatite kolač sa malo kore pomorandže ili mandarine, i prepustite se nešto raskošnijim sastojcima nego tokom ostatka godine.

Da li uz Ispeci pa reci živite svoj san? Koja je vaša poruka ljudima koji ne uspevaju da pronađu hrabrost i zakorače ka ispunjenju svojih želja i snova?

Moglo bi se reći da živim svoj san, mada je on dosta drugačiji od onoga što sam zamišljala dok sam kovala planove o promeni karijere. Stvari su mnogo komplikovanije, teže i ima puno nepredviđenih situacija. Svakako sam dosta zadovoljnija i ispunjenija nego ranije, što ne znači da nisam volela stari posao – i dalje mi je drag. Ali sada imam taj opipljiv dokaz da to što radim usrećuje ljude što je neprocenljivo. Ako zaista imaju snove, znaju tačno šta žele, neka krenu da planiraju i neka probaju. Najgore što može da im se desi jeste da se vrate starom poslu, a u međuvremenu mogu da imaju bar jednu divnu avanturu. A ko zna možda i uspeju.

Fotografije: Dragana Đorović i Tamara Bošković Dereta

Share