Grafiti i murali predstavljaju neke od najkontroverznijih vidova kreativnog Kakav god stav imali o njima, ne možete ih ne primijetiti. I upravo ta mogućnost pošalje poruka koja će zasigurno doprijeti do velikog broja ljudi, uz gotovo anonimnost autora, doprinijela je tome da nastanu razni varijeteti ovakvog izražavanja. Tako smo istovremeno svjedoci uličnih umjetničkih djela, snažnih poruka, ali i vandalizma, neukusa, nebuloza.
Jedan od autora koji stvaraju prave dragulje ulične umjetnosti je Eduardo Kobra. Porijeklom iz Brazila, Kobra udahnjuje život najčešće bezličnim i oronulim urbanim površinama širom svijeta.
Ipak, u centru pažnje svjetske javnosti našao se 2016. godine zahvaljujući muralu Las Etnias, naslikanom u čast Olimpijskih igara u Rio de Žaneiru. Ovo djelo čini pet portreta na kojima su oslikani predstavnici domorodačkog stanovništva pet kontinenata. Mural, osim očigledne estetske vrijednosti, nosi veoma snažnu poruku, koju smo sudeći po skorijim događajima zaboravili – da smo svi mi, uprkos brojnim razlikama, jedno. Mural se našao i u Ginisovoj knjizi rekorda, kao najveći mural na svijetu.
Kobru karakteriše prepoznatljiv stil koji počiva na kombinovanju geometrijskih oblika i jarkih boja koji uz odgovarajuću upotrebu linija, tekstura i sjenki, zajedno kreiraju fotorealistični efekat. Za temu murala najčešće uzima osobe koje su ga inspirisale, a samo neki od primjera su murali Majka Tereza, 2Pac Shakur, ali i trinaestogodišnja balerina iz favela ili kolege muralisti. Značajne istorijske ličnosti i događaji kao inspiracija takođe nijesu rijetkost i često se nalaze na lokacijama gdje njihov kontrast sa sadašnjošću veoma dolazi do izražaja.
Jedan od najboljih primjera za ovo je projekat Walls of Memories, koji prikazuje Sao Paulo tokom dvadesetih godina prošlog vijeka. Kobra je imao za cilj da ovim djelom ukaže na važnost njegovanja prošlosti, budući da smatra da narod Brazila nema poštovanja prema onome što je nekad bio. Jačina kolorita jednaka je jačini poruke koju njegova djela šalju.
Pošto je i sam odrastao u siromašnom predgrađu Sao Paula, veoma rano je imao prvi kontakt sa uličnom umjetnošću i sa društvenim pojavama koje podstiču njen nastanak. Zahvaljujući odrastanju na ulici, suočio se sa svim opasnostima koje takav život nosi, što je u značajnoj mjeri doprinijelo oblikovanju njegovog stvaralačkog pravca. Istovremeno, došao je do spoznaje da ulica može biti izvanredna umjetnička galerija. Ovakvo viđenje mu je pomoglo da njegov talenat, trud i poruka dođu do velikog broja ljudi, ali i da umjetnost približi onim slojevima društva koji su zbog egzistencijalnih problema interesovanje za nju gurnuli u zapećak. Svoj umjetnički put započinje tokom ekspanzije hip-hop pokreta i to crtanjem Pichação grafita. Ovi grafiti su osamdesetih godina prošlog vijeka bili veoma popularni među mladima koji su umjesto političkih slogana sprejevima ispisivali svoja imena na gradskim fasadama. Kasnije počinje imitirati neke od svojih uzora u crtanju grafita, da bi na kraju konačno pronašao stil koji ga danas odlikuje.
Koliko je porijeklo uticalo na njega najbolje se može vidjeti u konstantnoj borbi za buđenje svijesti o društvenim problemima. Upravo je Brazil bio domaćin Svjetskog prvenstva u fudbalu 2014. godine. Svjetski mediji su neprestano brujali o ogromnim količinama novca koje su uložene, kao i brojnim malverzacijama koje su sprovedene da bi se takmičenje održalo. Brazilska vlast je, bez sumnje, kod mnogih izazvala ogorčenje, pa tako ni Kobra nije izuzetak. Bunt je iskazao na sebi svojstven način i kao proizvod toga nastao je mural pod nazivom Welcome to Real Brazil. Na njemu je prikazan starac, prosjak, koji simbolizuje siromaštvo do kojeg je dovela korupcija. Zvuči poznato?
Da njegova djela ne krase samo zidove ne tako lijepih kvartova, dokaz je Ballerina. Ovaj mural označava portret ruske balerine Maje Plisetskaje, jedne od najznačajnijih balerina dvadesetog vijeka, a nalazi se u Moskvi i to u Tverskom distriktu. Dio grada u kojem se nalaze neke od najvažnijih kulturno-umjetničkih ustanova na svijetu, poput Stanislavski i Boljšoj teatra, nije izabran slučajno.
U procesu stvaranja projekata ovog samoukog muraliste učestvuje tim ljudi. Ideja i dizajn pripadaju isključivo njemu, dok mu se u tehničkim stvarima poput pripreme podloge, iscrtavanja već pomenutih specifičnih geometrijskih oblika, farbanja i slično pridružuje ekipa umjetnika koji, poput Kobre, imaju interesantne životne priče. Upravo to, kao i činjenica da je svaki milimetar njegovih murala oslikan ručno, doprinosiupečatljivosti finalnog proizvoda. Iako njegova djela krase zidove Dubaija, Tokija, Rima, Minesote i mnogih drugih svjetskih metropola, Kobra je morao da pređe trnovit put do stvaranja olimpijskog murala u svojoj rodnoj zemlji. Ovakav vid izražavanja smatran je ilegalnim, pa je zbog svojih aktivnosti hapšen u više navrata. Osim vlasti, ni javnost nije gajila toleranciju prema Kobri, štaviše zalazilo se u krajnost omalovažavanja njegovog lika i djela. Danas, nakon više od 20 godina istrajne borbe, Kobra sarađuje sa vlastima na raznim projektima i priznat je kako u umjetničkim krugovima, tako i u javnosti.
