Sadnja jesenjih lukovica

Ova jesen je blagonaklona prema nama i uprkos činjenici da je već skoro sredina novembra ona  nam i dalje poklanja zlatne dane i prijatne temperature. Bilo bi dobro iskoristiti ove vremenske prilike za poslednje baštenske radove, kako bi prvi prolećni dani u naša dvorišta i na balkone sa lepim vremenom doneli raznolike i mirišljave cvetne glavice. Ovaj put pišemo o sadnji jesenjih lukovica.

Kod pravilne sadnje jesenjih lukovica najbitnija je dobra vremenska procena. Preporučljivo je započeti ovu aktivnost tek kad noćne temperature padnu na 5C. U takvim vremenskim uslovima dolazi do pravilnog rasta biljke, tako što se prvo razvija zdrav korenov sistem, koji je preduslov za bogato prolećno cvetanje. Šta se dešava na višim temperaturama? Na višim temperaturama kod biljke se koren slabo razvija, dok lisna masa i pupoljci kreću sa rastom. U trenutku kad temperatura padne, rast se zaustavlja, pupoljak ostaje nerazvijen i obično skriven među listovima, a koren otpočinje svoje formiranje. Ove aktivnosti dovode do energetskog iscrpljivanja biljke što rezultira lošim prolećnim cvetanjem – njihov broj je obično manji i nerazvijene su.

Takođe je bitno obratiti pažnju pri kupovini lukovica da su one pravilnog oblika, bez fleka, pega i oštećenja. Lukovice ne smeju biti suve i smežurane. Ukoliko imaju nešto više suvih ljuski na sebi, slobodno ih uklonite, kako bi se koren lakše razvijao i izbojci pravilno oformili. Takođe je veoma bitno da zona korena na dnu lukovice bude neoštećena. Ako ih ne sadite odmah po kupovini, čuvajte ih na mračnom, provetrenom i tamnom mestu, podalje od vlage, da bi sprečili pojavu gljivičnih oboljenja.

Odabir željenih sorti je jako bitan, kako bi usaglasili dinamiku cvetanja biljaka. Na ambalaži je obično označeno koje su sorte rane, a koje kasne. Lale su savršen primer za to i kod njihovog sađenja je veoma značajno da precizno ispratimo ovaj podatak, zato što se može desiti da rane sorte precvetaju, dok su kasne tek u pupoljku, a sve to zajedno stvara prilično neurednu sliku u našoj cvetnoj bašti. Krokusi cvetaju među prvima, uglavnom odmah po otapanju snega. Malo posle njih na scenu stupaju muskari sa prelepim plavičastim cvetovima. Nešto kasnije dolaze lale i narcisi. 

Pri odabiru mesta potrebno je izbegavati zabarena zemljišta, koja dovode do pojave truleži. Prilikom sadnje dobro je ispod lukovice postaviti sloj peska ili šljunka, kako bi pospešili drenažu. Lukovičasto cveće voli sunčane i polusenovite položaje. Najefektnije je kad se sadi u grupama i tad najviše dolazi do izražaja. Lepo je kombinovati ih sa višegodišnjim ili jednogodišnjim biljkama, koje će nastaviti da cvetaju po njihovom uvenuću. Sadnja krokusa je najlepša na travnjacima i tada su najefektniji, zato što svojim izgledom podsećaju na cvetnu livadu.

Mesto koje ste odabrali za sadnju lukovica očistite od korova i prekopajte do dubine od 20-30cm. U zemlju ne dodavati stajnjak, zato što su veoma osetljive na parazite koje biste uneli na ovaj način. U slučaju lukovica potrebno je izbegavati gustu sadnju, zato što biljke tad jedna drugoj oduzimaju vodu i hranu. Takođe nije poželjno da se dodiruju -pojava truleži u ovom slučaju može biti lančana. Dubina sadnje se određuje na osnovu veličine lukovice i obično iznosi dupliranu visinu iste. Dubina takođe zavisi od same strukture zemljišta  – ukoliko je u pitanju glinovitija podloga potrebno je saditi ih malo pliće od predviđenog, a ako je zemljište peskovitog tipa, lukovice možete pozicionirati i nešto dublje. Što se razmaka tiče, male se sade na odstojanju 4-7cm, dok se velike sade na 15cm. Prilikom sadnje treba obratiti pažnju da lukovicu pravilno okrenemo, tako da korenčići budu na dnu, zatim je lagano spustimo u formiranu jamicu, bez utiskivanja. Ostatak zemlje nasuti oko lukovice. U koliko je zemlja vlažna nema potrebe za dodatnim zalivanjem. Jesenje padavine će doneti dovoljno vlage.

Lukovičaste biljke mogu se gajiti i u zatvorenom prostoru, zimi su veoma efektne i neretko zadužene za atmosferu u našim domovima. Ukoliko želite da cvetaju tokom zimskih praznika, potrebno je posaditi ih sredinom septembra. Sade se u saksije na čije dno se obavezno postavi drenažni sloj u vidu kamenčića, komadića keramike ili cigle. Proces sadnje je isti kao kod biljaka koje sadimo na otvorenom. Nakon toga saksije smestiti u  mračnu i hladnu prostoriju kako bi lukovice razvile koren i podstakle se na rast i razviće. Koren se dobro razvije nakon dva meseca. Potrebno je povremeno ih zaliti, ali ne previše. Kad izdanci dosegnu visinu od 5cm, biljke iznesemo na prohladno i svetlo mesto. Kad otpočnu sa procesom cvetanja možete ih prebaciti na stalno mesto.

Da li ste nekad čuli za „lazanja” tehniku sadnje? Naime, reč je o sađenju lukovičastog cveća po slojevima, prema njihovom vremenu cvetanja, tako da se u našim saksijama i žardinjerama smenjuju ove zanosne cvetne glavice od najranijeg proleća, pa sve do juna meseca. U ovom slučaju veoma je bitno da znamo vreme kad određena vrsta cveta. Među lukovicama vlada jedno opšte pravilo koje glasi – što je lukovica krupnija, to će kasnije cvetati. Tog postulata je potrebno pridržavati se i u primeni ove tehnike. Koje korake je neophodno preduzeti? Na početku treba imati na umu sledeće – što biljka kasnije cveta, to ćemo je niže posaditi. Potrebno je uzeti dovoljno veliku saksiju sa izbušenim rupicama i postaviti sloj šljunka i kamenčića na dno kako bi pospešili drenažne procese. Na ovaj način ćemo izbeći zadržavanje vlage i pojavu procesa truljenja. Zatim ćemo dodati sloj rastresite zemlje. Na njega pozicioniramo lukovice sa kasnim cvetanjem – preporučićemo lale, narcise ili ukrasni luk. Lukovice možete postaviti jednu do druge, sa razmakom od oko dva prsta – strogo vodite računa da se ne dodiruju međusobno i da ne dodiruju zidove posude. Preko njih treba dodati sloj zemlje i blago potapkati. Za srednju nišu preporučujemo lukovice zumbula, fino ih rasporedite i nanesite preko njih još jedan sloj zemlje. Za poslednji, treći sloj lukovica, idealno je odlučiti se za krokuse i muskare. Njih ušuškajte završnim slojem supstrata i dobro ih zalijte. Na ovaj način je naša „cvetna lazanja” spremna za proleće, kad će nam doneti mnogo mirisnih radosti, bilo da je pozicionirana na balkonu, kraj vrata ili u prozoru. Ovako spremljenu saksiju odložite na hladno i tamno mesto, zaštićeno od mraza i padavina. Zalivajte je samo u prvih par nedelja, kad primetite da se zemlja osušila. Sa prvim lepim i sunčanim prolećnim danima saksije slobodno iznesite napolje na neko svetlo i osunčano mesto.

Sad kad smo razotkrili većinu tajni vezanih za uspešno gajenje lukovičastog cveća, na vama je da napravite svoj izbor, zavrnete rukave i krenete u akciju sađenja. Da li će to biti lale, narcisi, zumbuli, muskari, krokusi, ukrasni luk… odluka je na vama. Bitno je da vrstu biljke uskladite sa staništnim uslovima koje pruža vaše okruženje. Sve i da ne posedujete terasu ili balkon, sitne lukovice će uvek biti rado viđen gost u vašem prozoru. I da, za sadnju predlažemo zemljane saksije, kako bi ceo prizor izgledao što slikovitije.

Koje su vaše omiljene lukovičaste vrste?

Share