Ruski balet

ZAHVALJUJUĆI BOGATOJ ISTORIJI NARODNOG FOLKLORNOG PLESA, RUSIJA JE BILA IDEALNO TLO ZA RAZVOJ BALETA. RUSI SU POLAKO UNOSILI NIJANSE SVOJE TRADICIJE U OVU VRSTU INOSTRANOG PLESA I UBRZO POSTALI SINONIM ZA PREDIVAN, KLASIČAN BALET U KOME CEO SVET UŽIVA

Ruski-balet2

Godine 1738. otvorila se Sankt Peterburška baletska škola čiji je osnivač bio Žan Batist Lande, a već od 1760-ih ruski balet poprima karakteristike klasicizma. Ideal estetike klasicizma bila je „pročišćena priroda“ dok je srazmernost, koja se iskazivala jedinstvom mesta, vremena i radnje, bila vodeća norma ove vrste umetnosti. To je dovelo do toga da u centru baletskog zbivanja bude čovek i njegovi postupci i sudbina, a sve u cilju prikazivanja sveukupne strasti. Koreografi su tada najčešće bili stranci, jer su se oni više cenili, dok su plesači bili Rusi.

Kraj XVIII i početak XIX veka bio je period procvata ruskog baleta. Javljaju se domaći kompozitori, poput Titova i Davidova, dok je ruski plesač Valjberh prokrčio put tzv. ruskom stilu koji je objedinio dramatičnu pantomimu i tehniku italijanskog baleta s jedne strane i strukturne obilke francuskog baleta s druge strane. Takođe, u ples je uveo princip sentimentalizma, što je dovelo do toga da u to doba vodeći žanr bude melodramatični balet.

Ruski-balet

U isto vreme poznati koreograf Didlo je počeo da radi sižee zasnovane na mitološkim motivima, poput „Zefir i Flora“ ili „Acis i Galateja“.

Nakon 1812. godine, kada su Francuzi proterani iz Moskve, baletsku trupu je nastavio da vodi Didlov učenik, takođe koreograf Gluškovski. U prvoj polovini XIX veka baletska umetnost u Rusiji dostigla je stvaralačku zrelost i ponela obeležje nacionalne škole. Usponu baleta je takođe doprineo i sam Puškin, kada je ples opisao kao „dušom ispunjen let“.

Ruski-balet3

Godine 1825. u Moskvi se otvara Boljšoj teatar. Već 30-ih godina svi nastupi se odlikuju raskošem i harmonijom, stručnošću i skladom. Sukob ideja i stvarnosti, kao glavna odlika romantizma, ustalio se i u baletskoj umetnosti. U pozorištima se ističu dva pravca: prvi je podržavao nespojivost snova i realnosti na uopštenom lirskom planu, gde su likovi bili fantastično-fiktivni, a drugi kritiku stvarnosti gde se glavni junak obično borio protiv zlog-sanjara. Zajedničko za oba pravca je to što su objedinili novi, estetski perspektivni odnos plesa i pantomime.

Ples je tada došao u prvi plan i predstavljao kulminaciju dramske radnje.

Ruski-balet4

Šezdesetih godina počinje da se raspada romantizam u plesu. U to isto doba, kada književnost i umetnost generalno prihvataju realizam, balet je (p)ostao samo oblik ekstravagandne zabave. Istorija je pokazala da je koreograf Petipa krajem XIX veka preporodio ruski balet i poveo ga u novom pravcu početkom XX veka. Njegova saradnja sa Čajkovskim na baletima „Uspavana lepotica“, „Krcko oraščić“ i „Labudovo jezero“ se i dan danas smatra vrhom u ovoj oblasti umetnosti.

Ruski-balet5

A onda se pojavio i Djagiljev koji od 1907. godine počinje da organizuje, najpre jednom godišnje, “Ruske sezone” (u slobodnom prevodu) – nastupe ruskih trupa u inostranstvu. Godine 1911. ovi nastupi prerastaju u „Ruski balet Djagiljeva“.

Ruski-balet6To se posebno inteziviralo i povećao se značaj ovakvih organizacija nakon revolucije 1917. kada umetnici počinju masovno da emigriraju. Djagiljev je uspevao da sagleda širu sliku baleta, te je tako na svojim projektima angažovao i najpriznatije modne kreatore, avangardne umetnike i kompozitore tog doba. Pikaso, Matis, Koko Šanel, Gončarova, Larionov, Štraus i Stravinski su samo neka od imena čije su međusobne saradnje dovele do baleta kakvog ga danas poznajemo.

Ruski-balet7

Share