Ovog ponedeljka u rubrici Pisci preporučuju, u gostima nam je Vid Barić, nagrađivani novinar, pisac, autor satiričnog romana Fiumanski, opet lažeš. Za Plezir magazin izdvojio je nekoliko naslova i autora koje preporučuje.
Vid Barić (Rijeka, 1988.) magistrirao je na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci. Živi u Zagrebu i radi kao novinar Jutarnjeg lista. Autor je satiričnog romana “Fiumanski, opet lažeš” (Shura publikacije, 2020.) Dobitnik je nagrade Fra Ma Fu za najbolju novinsku reportažu u 2018. godini. Piše prozu i novinske tekstove, s posebnim interesom za reportažu. Nekadašnji profesionalni snowboarder, hrvatski reprezentativac i autor više snowboarderskih filmova. Hobistički se bavi fotografijom i učestvovao je na nekoliko zajedničkih izložbi, između ostalih i na 35. zagrebačkom Salonu mladih. Samostalno je izlagao u Mariboru, Zagrebu i Splitu.
U svijetu koji nam se ruga u lice, treba čitati Danila Kiša. Konkretno, „Čas anatomije“. Njegov polemički, drzak ton – ponegdje i arogantan, s pravom! – dakle, taj njegov fini i rafinirani, mada bjesni ton „finalnog obračuna”, dobro će nam doći u situacijama na poslu, u odnosu sa svijetom i prema svijetu, u životu općenito. Naučeni na rad, pokoru i šutnju, odradili smo sve po „planu i programu” ali rezultati su izostali, kao i bijes. Preostaje nam barem čitati.
U svijetu u kojemu prevladava literatura u kojoj se autor ili autorica, da prostite, skidaju do gaća, vrijedilo bi pročitati Riječanku Doru Šustić i njezin debitantski roman „Psi“. Autorica se u romanu izlaže sejranovićevski otvoreno, pišući o drogama i seksu neštedimice, neskriveno se naslanjajući i na vlastiti život. Da sve ne bi ostalo na temama sa stranica žutih tabloida, Dora Šustić u priču upliće i jedan nedostižan odnos, iz sorte onih u kojima smo se svi jednom u životu zatekli, a koji nas, možda, i dalje ne puštaju na miru. Ova je knjiga vodič za rušenje mostova.
U svijetu koji nas gazi, smara i ne ostavlja nam vremena za predah, treba znati kako ostati zdrav. Jedan od načina je, provjereno (ja sam živ!), i humor. Probajte s knjigom Pavla Svirca, „Moj život s Milanom“. Pravim imenom Željko Špoljar, Svirac nas uveseljava već godinama na stranicama Nacionala, kao i na Facebook stranici Književna groupie. Svoje posljednje putešestvije uokvirio je u satiričnom romanu koji opet vrvi od suludih (re)konstrukcija zbilje, one zbilje koja se na ovim prostorima i bez književne obrade počesto pokazuje suludom. Tu je i takvu zbilju lakše preživjeti uz ovakvu literaturu, a Svirac je opet, srećom, pogodio romanom. Početne stranice djela, koje prikazuju njegov odlazak u Pariz, gdje u društvu novinara i kazališnog kritičara Tomislava Čadeža po narudžbi izdavača pokušava napisati „roman o Parizu”, ostat će jedne od humorističnijih stranica hrvatske literature od „samostalnosti” naovamo.
