U moru aktuelnih književnih preporuka domaćih izdavačkih kuća, blogera i novinara često se mogu naći isključivo novi naslovi, u cilju promocije istih. Imajući u vidu da su takve liste najčešće banalne i usmerene na promotivne sadržaje, u Pleziru svakog ponedeljka možete uživati u rubrici pisci preporučuju u kojoj ćete saznati šta vaši omiljeni pisci čitaju. Naši dragi gosti, pisci koje volimo, pričaće nam o književnim naslovima i autorima koje sa uživanjem čitaju i preporučuju svojim prijateljima. Ovog ponedeljka, u gostima nam je književnica, kolumnistkinja i književna kritičarka Tanja Stupar Trifunović
Odlučila sam da moja preporuka bude kao neka vrsta prošlogodišnjeg dnevnika čitanja. Preambiciozno je izdvajati knjige za koje bi mogli reći – obilježile su mi život, jer kako se život mijenja i čovjek s njim, i knjige se mijenjaju a spisak se širi i ima tendenciju bježanja u raznim pravcima. Meni bi bilo teško zatvoriti tu listu, jer bi stalno neke nove „bitne” knjige iskakale. Ovako je lakše – nekoliko zanimljivih naslova koji su obilježili moju 2018. sa nadom da će, ukoliko već nisu, postati dio vaše 2019. u kojoj vam želim dobru sreću i dobre knjige.
Foto: Borislav Brezo
Kada bi me neko upitao da mu preporučim istovremeno strašnu i duhovitu knjigu to bi bio roman „Ljubavnice” od Elfride Jelinek. Oštro, inteligentno, žestoko štivo koje se bespoštedno razračunava sa svim licemjerstvima kapitalističkog društva koje drugog tretira kao robu. Paola i Brigita su glavne akterke priče koje svojim životnim pričama u potpunosti potkrepljuju istinitost fraze život je borba. Jedna će biti dobitnik, druga gubitnik. I kroz njihove sudbine data je kao podtekst slika austrijskog društva. Pobjediće ona koja je „pametnije” investirala. Biće to jedna vrlo žalosna pobjeda.
Lana Bastašić „Uhvati zeca”
Kompleksna i lijepa priča o ženskom prijateljstvu i o granicama. Šta nas spaja sa drugima i šta nas odvaja od njih? Šta znači jedno slovo u imenu i zašto je Bosna zemlja u kojoj je mrak gušći nego na drugim mjestima? Zašto je tajna jednog prijateljstva završila u očima zeca?
Uzbudljivi zaplet, saga o odrastanju i gubljenju nevinosti; fizičke koju im oduzimaju dva dječaka pored rijeke i one druge nevinosti koju svima oduzima rat i poslije koje više niko nije nedužan ni isti; ni očevi, ni majke, ni ulice koje su preko noći napustile komšije jer su imali „pogrešna“ imena. Lana Bastašić je majstorski i bespoštedno ukomponovala puno stvari u jednu priču – sve ono što je sramno; nestanak ljudi, privid normalnog života u ratu, menstruacije, krvave tampone i krvave godine koji se jednako bespoštedno kriju i bacaju negdje u stranu jer je neprijatno pogledati u njih i osjetiti miris krvi koja je svima na prstima
Jelena Lengold „Odustajanje”
Kao neko ko voli priče i poeziju Jelene Lengold mogu reći da i njen roman „Odustajanje” ima ono isto nešto što opčini sve ljubitelje njenog pisanja. A što bi bilo to „nešto”? Neka vrsta opsesivnosti koja vas obuzima dok čitate tekst, vrtoglavice rečenica koje vas lako uvuku u kompleksna i nimalo laka duševna stanja junaka. Emotivno uznemiravajući i slojevit roman koji uz svu težinu ljudskih drama koje opisuje; sa uništenom porodicom, sa užasnom socijalnom pozadinom i melanholijom i beznađem koji prožimaju cijeli tekst ipak ima neku prikrivenu crtu povjerenja u život. Čak i onda kada je on odustajanje.
Kroz lik glavne junakinje koju prati od djetinjstva do starosti Lengoldova preispituje odnos prema životu, i neodustajanje i odustajanje koji kao kakve početne i ishodišne tačke obilježavaju sve aktere priče; svi prije ili kasnije odustanu. Ono je neupitno. Orginalnost je u načinu na koji se odustaje.
Elena Ferante, „Moja genijalna prijateljica”, „Pričao o novom prezimenu”, „Priča o onima koji odlaze i onima koji ostaju” i „Priča o izgubljenoj djevojčici”
Zašto Elena Ferante? Zato što piše interesantno i pametno. Zato što je ovom tetralogijom napravila odličan presjek života u Italiji od Drugog svjetskog rata pa do danas. Predstavila krizu kroz koju je prolazilo društvo i načine na koje su se pojedinci nosili ili se nisu znali nositi sa teretom ratne prošlosti. Odgovorila šta bude sa „prljavim” novcem stečenim u ratu. Šta bude sa ljudima koji odbijaju da ćute i kolika je cijena istine ali i laži. Moguće je i interesantno napraviti paralele sa stvarnošću u kakvoj živimo.
U fokusu romana su dvije najbolje prijateljice i njihov kompleksan odnos jer se upravo kroz njihove priče reflektuje surovo okruženje u kojem odrastaju čineći da često i njihove međusobne igre bivaju surove. Kroz priču o njih dvije čitalac se se upoznaje sa svim teškoćama postajanja ženom u jednom patrijahalnom, siromašnom društvu u kojem ljubav i batine često idu u paru bilo da djecu batinaju roditelji ili kasnije muževi žene.
Iako se čine obimnima knjige se jako brzo čitaju, Za one malo ljenjeg duha koji nemaju volje boriti se sa četiri knjige – ima i serija koja je takođe dobro urađena. Vrijedi pogledati.
