Nastavljamo sa rubrikom u kojoj naši dragi gosti, pisci koje volimo, sa nama dele omiljene književne naslove koje često nose uz sebe, iznova ih čitaju i preporučuju, kao i one koje nameravaju da pročitaju u narednom periodu. Ove nedelje nam je u gostima Marko Tomaš, pesnik i kolumnista.
Sa Markom smo imali zadovoljstvo da razgovaramo o mnogo čemu još, pa ukoliko želite, intervju pročitajte na ovom linku.
foto: Milena Goševski
Sergej Dovlatov, sve
Baš svi romani Sergeja Dovlatova dostupni na našim jezicima moraju naći mjesto u mojoj preporuci. Kasno sam otkrio Dovlatova. Ne mogu nikako sebi objasniti zašto je tomu tako. No, s druge strane, otkrio sam ga baš na vrijeme. Briljantan stilist, protopunker u Sovjetskom savezu, tako mi djeluje sve što je napisao ovaj prerano preminuli ruski pisac. Njegovi romani su dostupni u Srbiji u novom izdanju LOM – a.
Možda vas najprije zagolica roman „Zona“. Svi romani, a njih je puno, o sovjetskim logorima i zatvorima pisani su iz perspektive uznika. „Zona” je jedini roman pisan iz perspektive čuvara logora. To je dovoljno da vas zaintrigira.
Venedikt Jerofejev, Moskva – Petuški (Meandar, Zagreb – LOM, Beograd)
U svakom smislu briljantna knjiga. Stilski zaigrana, poetična. Sadržajno luda na najpozitivniji mogući način. Beskrajno duhovita i tužna, puna referenci, značenja koja se granaju i van granica samog teksta. Remek djelo.
Olja Savičević Ivančević, Pjevač u noći (Sandorf, Zagreb – LOM, Beograd)
Olja je vjerojatno najbolja suvremena spisateljica na našem govornom području. Barem kada govorimo o piscima koji su se pojavili u postjugoslavensko vrijeme. Kad kažem spisateljica to je samo rodna odrednica. Olja je, da me bolje shvatite, naš najbolji suvremeni pisac ako mene pitate. Predivan roman, pokazatelj kako žanrovska književnost može nadići granice žanra i biti ozbiljnijia od književnosti koja je kao ozbiljna zamišljena. Ali sve to se može ostvariti pod uvjetom da knjigu piše istinska majstorica.
Marko Pogačar, Zemlja Zemlja (Fraktura, Zagreb – Kontrast, Beograd)
Jezik je tu opet gust. Jezik je neistraženo područje, ponekad možda i preveć samodovoljno u pjesmama Marka Pogačara. Ali u ovoj zbirci je izašao u novo područje, otvorio se pa izuzev eksplozija unutar jezika ova knjiga pulsira životom i iskustvom.
Blaise Cendrars, Sve do srca svijeta (Naklada MD, Zagreb)
Jedina knjiga koju uvijek vučem za sobom. Pohabana je, ona je moj najvjerniji suputnik. Pjesme o putovanjima kao da vam dodatno otvaraju oči dok putujete. Najveći putnik među pjesnicima. Putovanje i poezija i život su čvrsto vezani, neodvojivi. Poezija i jeste život kao što život jeste putovanje, luna park i podrumski pržun u 2. policijskoj u Splitu istovremeno.
Ne volim raditi ovakve liste. Još je puno knjiga koje bih volio uvrstiti na ovaj spisak. Nema recimo ovdje niti jednog naslova Leonarda Cohena, a trebalo bi biti, nema Celinea, Hamsuna, Celana, Dylana, Boba i Thomasa itd. Trenutačno na mom noćnom ormariću stoje i neke knjige koje tek kanim čitati. Tu je, recimo, roman „Kintsugi tijela” Senke Marić, tu je roman „Uvjerljivo drugi” Svena Popovića, zbirka pjesama „Pratišina” Alena Brleka, pa zbirka „Šrapneli” Danila Lučića. Provjeravam pomalo i neke knjige koje sam uredio poput zbirke pjesama „Vrijeme morfina” Meše Begića i „Melankolija igra badminton” Šime Majić. Nedavno sam završio i autobiografiju Patti Smith „Tek djeca”, predivno tužna knjiga, jako liči na život kao takav.
