U moru aktuelnih književnih preporuka domaćih izdavačkih kuća, blogera i novinara često se mogu naći isključivo novi naslovi, u cilju promocije istih. Liste knjiga koje se mogu naći među preporukama najčešće su potpuno banalne, a čitaocima se u sezoni letnjih odmora preporučuju prozaično i lako štivo. Istovremeno, knjižare i izdavačke kuće stimulišu prodaju akcijama koje favorizuju kvantitet umesto kvaliteta. Zato naš savet ovog leta nije kupite deset knjiga po atraktivnoj ceni već kupite ili pozajmite knjige koje će vas obogatiti duhovno, investirajte svoje vreme u čitanje knjiga posle kojih ćete dugo razmišljati o pročitanom. U tome će nam pomoći domaći pisci čije preporuke ćemo sa vama podeliti u narednim danima. Današnje preporuke potpisuje putopesnikinja Jelena Vuković.
Foto: Jelena Jovićević
-
Elizabet Hejč – Inicijacija
Jedna od učiteljica koje sam srela na svom duhovnom putu, a koja se brine o mom energetskom tijelu mi je, dok smo pričale o prošlim životima spomenula ovaj naslov kao moj lični sveti gral u kojem se nalaze odgovori koji su mi trenutno potrebni. Ja uvijek kažem da meni odgovori nisu potrebni, već ja njima, pošto oni uvijek nalaze mene.
Nebrojeno je mnogo razloga zašto je ova knjiga važna za mene, ili možda za neke druge ljude koji su na mjestu u životu na kojem je vrijeme za ove teme, ali pored svega toga, ova knjiga je dobra, meni bliska fikcija, koja će prijati i čulima slučajnog čitaoca.
Dakle bilo da je reinkarnacija za čitaoca istina ili fikcija, preporučujem.
-
Stevan Pešić – Katmandu
Nedavno sam provela neko vrijeme u Katmanduu i to je jedno od rijetkih mjesta na svijetu koje zovem svojim svetim gradom. Mada čovjek ne može naći sebe na kraju svijeta, već isključivo u sebi samome, Katmandu je meni pomogao da uđem u jednu sasvim novu dimenziju i da neke stvari koje sam znala mentalno, ali ne i iskustveno, postanu dio mog iskustva i da danas zaista, organski mogu da znam.
Katmandu Stevana Pešića je najbolji putopis u istoriji srpske književnosti, božanstvena oda meni posebno draga, jer me vraća na mjesto nečega što volim da zovem sopstvenom reinkarnacijom za života, a što je zapravo samo evolucija i vraćanje sopstvenoj duši.
Katmandu je mjesto na koje bih za ruku povela sve ljude koje volim, ali sam od svih izabrala jednog i na trenutak svedočila ne samo sopstvenoj spiritualnoj evoluciji, već i njegovoj i to je bilo kao da samog Boga gledaš u oči.
„U Katmanduu živi prosjak koji govori da je sunce.
Daj rupju, pa ću te gledati ’’
-
Dela – Rade Drainac
Drainac je jedan od mojih najdražih srpskih pjesnika i Dela su zapravo deset djela ili deset tomova od kojih su meni najdraži putopisi i poezija.
Sasvim slučajno sam ga otkrila prije nekoliko godina i dogodilo se ono čuveno prepoznavanje svoje krvi u tuđem slovu. Svako ko je ljubitelj kvalitetnog slova što u sebi nosi urlik za putem, pa gdje god vodio, zaljubiće se u stih ovog čarobnog, avangardnog srpskog stvaraoca koji je tako divno bio slab na horizont.
-
Hulio Kortasar – Školice
Školice su knjiga koju cijelog života navodim kao svoju najdražu, kada me neko pita. Više ne znam da li je to način da brzo odgovorim na pitanje koje ne volim, ili mi je ta knjiga zaista draža od drugih.
Dugo ih nisam čitala, ali ih uvijek nosim sa sobom, iako znaju postati teške nakon dužeg nošenja.
Ova proza je prosto umjetička kreacija i sigurno jedno od najljepših i najsloženijih djela prošlog vijeka. Opet su, kao u mnogim knjigama koje volim, prisutni Pariz kao centar i potraga za središtem bića i prosvjetljenjem uz neki dobar džez.
-
Herman Hesse – Stepski Vuk
Hesse je moj prvi spiritualni otac i od njega sam naučila jako mnogo. Stepski Vuk mi je posebno drag, čitala sam ga četiri puta i svakog sam vidjela nešto što ranije nisam.
Ovu knjigu sam čitala dok sam i sama bila u teškom životnom razdoblju i bilo je pravo osveženje naići na djelo koje samo u sebe sumnja i u toj sumnji pronalazi smisao.
