Ovog ponedeljka u rubrici Pisci preporučuju ugostili smo književnicu Dubravku Rebić.
Dubravka Rebić (1990) rođena je i odrasla na Limanu jedan. Diplomirala je žurnalistiku na Filozofskom fakultetu, a master studije iz marketing menadžmenta završila je na Fakultetu organizacionih nauka u Beogradu. Neuspešno se bavila modernim baletom, pisala muzičke i filmske recenzije, radila kao kopirajterka i rodila jedno legendarno dete. Do objavljivanja romana Tonemo nije javno pisala. Njen novi roman Noć pre pada u reku, našao se u širem izboru za NIN-ovu nagradu.

Semper idem, Dorđe Lebović (Laguna)
Kada bih morala da iznova čitam jednu knjigu do beskraja, to bi bila “Semper idem”, ili u bukvalnom prevodu “Uvek isto”.
- Šta znače reči ispisane iznad portala?, upitah baku.
- Znače UVEK ISTO.
- Šta je uvek isto?, pitam dalje.
- Zlo je uvek isto, kaže baka, prekrstivši se.
Đorđe Lebović napisao je roman-hroniku o detinjstvu u Kraljevini Jugoslaviji uoči II svetskog rata. Njegova ispovest zasnovana je na istinitoj porodičnoj priči.
I što stvari čini težim, pisana je iz ugla deteta. Ali ovaj tekst nije isključivo težak; on je duhovit, topao, plemenit i majstorski napisan.
Mislim da će ga naša deca čitati kao lektiru.

Buntovnica u senci, Nađa Tešić (Prometej, edicija Reka)
Vodeći dnevnik čitanja shvatila sam da su moji omiljeni romani pisani iz ugla deteta i smešteni u predratne, ratne i posleratne godine u Jugoslaviji. Ali manje je važno zašto sam takva kakva sam, a mnogo više do kakvih tekstova sa tim senzibilitetom stižem.
“Buntovnica u senci” Nađe Tešić porodična je priča smeštena u Užice, ranih pedesetih godina dvadesetog veka. Jezikom domišljatog i duhovitog deteta, glavna junakinja nas vodi kroz borbe starih i novih vrednosti koje postaju deo svakodnevice njenih sugrađana. Ona se pobunjuje protiv društvenih normi, svoje autoritativne i egocentrične majke, ali i protiv palanačkog mentaliteta kojim je okružena.
Pored toga što je odlična spisateljica, Nađa Tešić je bila velika faca. Univerzitetska profesorka, aktivistkinja i revolucionarka. Oprobala se i kao glumica u filmu koji nosi njeno ime “Nađa u Parizu”.
Živela je u Užicu, Čikagu, na Kubi u Njujorku i u Parizu gde je na Sorboni doktorirala na tezi o Prustu. Učestvovala je na studentskim protestima protiv rata u Vijetnamu i zalagala se za interese Srbije 1999. godine.
Jednom prilikom je izjavila da treba živeti život, napisati knjigu i roditi dete. Poverovala sam joj.

“Tvoj sin, Huckleberry Finn”, Bekim Sejranović (Booka)
Strah me je da pišem o Bekimu. Volim sve što je napisao i sebi kao autorki želim barem zrno njegove harizme.

“Ja sam StaŠa” i “Gde je StaŠa”, Staša Vukadinović
Staša Vukadinović ima najautentičniji glas kojem sam svedočila. Da pred sobom imam stotine knjiga, prepoznala bih njen jezik, toplinu, promišljenost, preciznost i sposobnost da te pomeri, razdrma i prigrli kroz tekstove.
E sad, knjige koje sam navela nisu romani i nisu zbirke poezije. StaŠa ih opisuje kao priče o prijateljima, psu i pustolovini. Ja bih ih opisala kao “feel good” knjige.
- novembar 2018.
- Staša, je l’ sve ok?
- Jest. Osim što živim naopak život poslednjih dana. Poslednjih nedelja.
- Osetim, zato i pitam.
- Vučem se po kafanama, još samo da provedem noć u zatvoru s nekim ciganima, i eto nama početka “Dnevnika o Čarnojeviću”.
- Neka, to je dobro za knjigu.
- Knjiga je želela da ispriča prosvetljenje a ne sunovrat.
- Kao da to ide jedno bez drugog.
- Pa i to što kažeš.

Tisja Kljaković Braić “Oni” i “Oni 2” (Kontrast izdavaštvo)
“U onim šarenim rubrikama na dnu portala uvik bude neki tekst o osmijehu koji produžava život, napisan samo da malo popuni rubriku. A ja mislim da je to udarna vijest.”
Tisja Kljaković Braić je akademska slikarka, književnica i ilustratorka iz Splita. “Oni” i “Oni 2” su njene knjige karikatura koje prikazuju svakodnevni život jednog dalmatinskog bračnog para.

Meni su genijalne jer Tisja sa nekoliko linija, jednostavnom formom i preciznim izborom detalja uspe da prenese emociju i približi odnos dvoje ljudi. Mislim da je njen humor nešto nesvakidašnje. Udarna vest.

Knjige koje trenutno čitam:
O ovim naslovima neću dužiti jer ih nisam pročitala do kraja, ali osećam da ću ih rado preporučivati i poklanjati prijateljima.
1) “Đovanijeva soba”, Džejms Boldvin. Omiljena knjiga Azize, moje najbolje drugarice s posla. Nakon što je napustila firmu, kupila sam Đovanijevu sobu da nadoknadim njeno odsustvo i da je još bolje upoznam. Knjiga je potvrdila je da imam prijatelja sa neuobičajenim pogledom na svet i odličnim ukusom.

2) “Guguto Memeto”, Stefan Mitić (Tićmi). Moja ćerka Lana i ja ovih dana čitamo o Selu na ivici razuma. Ja se divim Stefanovoj mašti i stilu, a ona postavlja pitanja. Zapisaću ih i poslati Stefanu. Tićmi je dobitnik “Zmajevog pesničkog štapa”, osoba koja je prva prevela poeziju na znakovni jezik, autor je romana „Ja sam Akiko” i „Kaput od mahovine” koji su uvršteni među 200 najboljih dečjih knjiga na svetu i živa je legenda.
