Ovog ponedeljka u rubrici Pisci preporučuju u gostima nam je književnik Damir Karakaš koji nam je otkrio kojim autorima i književnim delima se uporno vraća, preporučuje ih i poklanja prijateljima. Damir je jedan od najčitanijih pisaca u regionu, dobitnik književnih nagrada Kočićevo pero i Fric. Autor je deset knjiga (Bosanci su dobri ljudi, putopis (1999.); Kombëtari, roman (2000.); Kino Lika, priče (2001.); Kako sam ušao u Europu, roman (2004.), Eskimi, priče (2007.) Sjajno mjesto za nesreću, roman (2009.): Pukovnik Beethoven, priče (2012.); Blue Moon, roman (2014.); Sjećanje šume, roman (2016.); Proslava, roman (2019.)) i dva scenarija (Stolac za ljuljanje (2005.) i Kino Lika). Nedavno je kod nas izdavačka kuća Booka objavila njegov najnoviji roman Proslava, koji je dobio odlične kritike, i koji se opisuje kao roman godine u Hrvatskoj. Pre nego što nabavite svoj primerak njegovog novog romana, pročitajte koje pisce Damir čita i šta vam preporučuje.
Izvor: tportal.hr/Autor: Matej Grgić
KAFKA
Jako volim Kafku, čitam ga stalno. Nedavno sam kupio komplet Kafkinih knjiga, jer sam sve svoje Kafkine knjige svojedobno poklonio prijatelju Milivoju Beaderu kad se ženio. Kafka je veliki pisac, on ne sliči nikome. Sjajne su njegove, kako kaže Handke, panično zazubljene rečenice.
HANDKE
Peter Handke mi je formativno bio jako važan pisac. Crvenu knjižicu “Strah golmana od penala” nosio sam u džepu kao student, poput nekakve Biblije. Imam sve što je na ovim našim područjima izašlo od njega, jedino sam dramu “Kas preko Bodenskog jezera” poklonio Goranu Ferčecu kad mi je radio kao dramaturg na jednoj drami. Posebno volim prijevode Žarka Radakovića, koji su fenomenalni. U svakom Handkeovom djelu rečenica se strukturira na poseban način.
HERTA
Sjajne su knjige nobelovke Herte Müller, njezini politički romani izvanredne psihološke suptilnosti. Pa onda ta poezija u prozi za koju Andrić kaže, kako je kao sol, ako staviš previše ne valja, ako staviš premalo, opet ne valja, a ona to radi savršeno. Imao sam sreću i da je upoznam, na jednoj večeri u Zagrebu, draga je kao osoba, duhovita, pričao sam joj o tome kako moj otac u Lici peče tri vrste rakije, najbolju za nas, srednju za goste, a najgoru za susjede.
LASLO
“Sotonski tango” Lasla Krasznahorkaia pročitao sam sto puta. To je njegov prvi roman, objavljen 1985. godine, kojim je odmah na velika vrata ušao u vrh mađarske književnosti. Naravno, znamo da je kultni Bella Tarr snimio i vrhunski film koji traje sedam i pol sati. Gust, pametno strukturiran roman, kao i u drugim njegovim knjigama prepun dugih, napetih rečenica. Volim ga najviše zbog tog romana i Melakonlije otpora.
KIŠ, KOVAČ
Danilo Kiš i Mirko Kovač, što o njima reći, osim da su naši veliki pisci. Nekidan sam na buvljaku našao prvi roman Gubilište od Mirka Kovača koji su izdala novosadska Polja, roman sam platio deset eura, a ne bih ga prodao za hiljadu dolara. Bio sam baš sretan.
