Savremeni domaći pisci
Umberto Eko svojom knjigom Beskrajni spiskovi upućuje na ideju da su spiskovi gotovo stalna estetska kategorija u istoriji književnosti, umjetnosti i kulture, ali i pojava prisutna u svakodnevnom
životu, oblik koji je možda svoj vrhunac dobio u Spisku nad spiskovima (World Wide Web), a koji nastaje ili iz želje da se prikaže postojanje nečeg nesagledivog ili iz praktičnih razloga. U nastavku slijedi upravo jedan spisak, nevelik i okrenut praktičnosti, zasnovan u potpunosti na ličnom čitalačkom iskustvu i oblikovan, vjerovatno više nego što mislim, izborom određenog trenutka u vremenu (vjerovatno bi mi u nekom drugom momentu neki drugi pisci ili neki drugi naslovi pali na pamet), a određen željom da se koji red posveti savremenim domaćim književnicima i književnicama.
Berislav Blagojević
TIŠI OD VODE
Berislav Blagojević autor je nekoliko knjiga, pisac čiji je roman Bumerang ove godine uvršten u širi krug izbora za NIN-ovu nagradu, a za nacrt romana Tiši od vode 2012. godine dobio je stipendiju Fonda Borislav Pekić. Riječ je o romanu zasnovanom na višestrukom preplitanju – na planu intertekstualnosti (gdje Danilo Mišić, junak romana, vodi poseban dijalog sa Danilom Harmsom), na planu intermedijalnosti (gdje susrećemo prožimanje književnog i muzičkog, jer je tekst romana često prekidan unošenjem stihova pjesama izvođača kao što su Azra, Led Zeppelin, Pink Floyd, Queen, Dire Straits, Joe Cocker, Leonard Cohen i mnogi drugi, koji se na različite načine dovode u vezu sa romanesknim sadržajem), ali i na narativnom planu, koji se odlikuje prisustvom različitih naratora, perspektiva i vremenskih perioda, na osnovu čega dobijamo potpuniji uvid u različite periode iz života likova. Glavna nit romana prati poslijeratni život Danila Mišića, pacijenta 36918, koji se bori sa posljedicama jednog tragičnog slučaja iz rata, i njegove supruge Radmile, koja svim silama nastoji da pronađe spas, za sebe i njega, negdje izvan Danilovog neprekidnog preispitivanja i vraćanja u prošlost.
Tanja Stupar Trifunović
SATOVI U MAJČINOJ SOBI
Tanja Stupar Trifunović nagrađena je za roman Satovi u majčinoj sobi 2016. godine Evropskom nagradom za književnost, prije toga nagradom Zlatna sova, a knjiga je ušla i u uži izbor za NIN-ovu nagradu. Riječ je o romanu koji na veoma neposredan, lirski obojen i ogoljen način tretira i problematizuje pitanje ženskog identiteta, nudeći priču o pričanju i pisanju, sjećanju i vremenu, istosti i promjenama, majci i kćerki, ali upotrebljavajući i svojevrsni princip ogledala, koji lik žene umnožava, daje glas različitim njenim ulogama, te otvara mjesto i za pretkinje.
Marko Tomaš
REGATA PAPIRNIH BRODOVA
Svi oni koji vole poeziju, pogotovo onu koja teži iskrenosti, ogoljenosti i ne bježi od trenutka u kojem je nastala, trebalo bi, ako već nisu, da se upoznaju sa zbirkom Regata papirnih brodova. Tomaša često prati odrednica pank pjesnik i da, njegova poezija jeste prilično sirova, narušava očekivane poetičke obrasce, a onome što njome iskazuje Tomaš prilazi bez nepotrebnog uljepšavanja istine, bez jeftinog zavaravanja kojem nema mjesta u istinskoj i iskrenoj potrebi za stvranjem. Marko Tomaš ovom zbirkom nudi stihove koji rušenjem grade. I prirodu poezije i onog ko ih čita.
Želim da posječete prst na rub ove stranice.
Ovoj skromnoj knjizi
nedostaje malo prave krvi.
Marko Tomaš, Svijest o tekstu
Zoran Živković
BIBLIOTEKA
Onima koji vole fantastiku i ideju mozaičkog romana svakako preporučujem neku od knjiga Zorana Živkovića. Za potrebe ovog teksta, neka to bude Biblioteka, knjiga o mnoštvu knjiga, uz malo Borhesa i Kiša i uz mnoštvo smjehovnog i fantastičnog. Taman kad se u posljednjem dijelu javi pomisao da je stalno variranje motiva biblioteke postalo malo pretjerano, taj šesti dio oduševi time što obuhvati svih pet prethodnih, a i samu knjigu, onakvu kakvu je mi kao čitaoci u tom trenutku držimo u rukama. Raznolikost mnoštva neobičnog i neočekivanog karakteriše ovu knjigu i to jeste odlika fantastike, ali ovdje nije riječ o onoj naučnoj. I onda postaje jasnija piščeva rečenica iz predgovornog teksta Enciklopediji naučne fantastike – Ako vas ikada na nekom kvizu upitaju ko je naš najveći pisac naučne fantastike, bez oklevanja odgovorite „Zoran Živković“ zato što je to tačan odgovor koji se očekuje, iako je sasvim pogrešan.
Bekim Sejranović
TVOJ SIN HUCKLEBERRY FINN
Tvoj sin Huckleberry Finn Bekima Sejranovića knjiga je koja već svojim naslovom uspostavlja vezu sa književnim predloškom, ali se istovremeno od njega prilično udaljava: umjesto Misisipija – dobijamo Savu i Dunav, umjesto nestašnog dječaka – naratora vezanog za lik, koji nam već negdje na početku daje katalog droga i opojnih sredstava. Ovo je roman o odrastanju i bijegu od odrastanja, roman potrage za sobom i bijega od sebe, stranosti i nepripadanja, roman koji čitaocima nudi čvrsto isprepletenu mješavinu autobiografskog i fiktivnog, ispripovijedanu jezikom koji u potpunosti odgovara temi i načinu na koji joj se prilazi.
Slađana Nina Perković
KUHANJE
Svima koje zanima preporuka nečega što je baš novo – kad kažem novo, mislim na knjigu koja je objavljena ove godine, autorku kojoj je ova prva knjiga i novu izdavačku kuću koja je knjigu objavila – možda bi mogla biti zanimljiva upravo ova zbirka – Kuhanje. I ne, nisu ovo nikakvi recepti ni kulinarski savjeti, ovo je zbirka sačinjena od 12 relativno kraćih priča, ženskih priča – jer autorka u svim tekstovima nudi prostor ženskim glasovima u najrazličitijim pozicijama i iz raznolikih perspektiva. Priče tretiraju obične i gotovo tipske situacije – kuvanje ručka, farbanje kose, pisanje pisama, pletenje i razgovore na klupi u parku, ali autorka vrlo vješto od njih pravi i te kako neočekivane obrte (pa tako jedan od njih, onaj iz naslovne priče, čitaocu nudi scenu o kuvanju muževljeve glave, motiv koji leluja negdje na granici između maštanja i realnosti), ostvarujući prelaz od tragičnog ka smjehovnom, običnog svakodnevnog ka grotesknom i apsurdnom, banalnog ka suštinskom.
Sonja Lero, autorka bloga Zlatnoruna
Preporuke knjiga i izdvajanje onoga najzanimljivijeg u dobrim djelima početne su ideje na osnovu kojih se razvio blog Zlatnoruna. Od tada je prošla već koja godina, a blog prerastao u jednu klasičnu svaštaru, mjesto na kojem je i dalje moguće naći štošta o književnosti, ali uz to i pokoji osvrt na aktuelne serije i filmove, stidljive pokušaje uključivanja muzike, približavanje i osvjetljavanje divnih online kutaka i interesantnih projekata. Moglo bi se reći da se Zlatnoruna kreće ka tome da postane jedan ogroman spisak svega i svačega vrijednog spominjanja.
