Dok jedni razmišljaju kako ispuniti vreme od jutra do večeri, drugi rade sve ono za šta im je uvek nedostajalo vremena, treći nesebično dele svoje znanje i umeće kako bi uneli pozitivnu energiju, pokrenuli telo i oplemenili duh drugim ljudima tokom izolacije. I upravo oni čine da se osećamo bolje, da menjamo sebe i učimo kako da budemo bolji ljudi. Jedan od takvih jeste Stefan Ivanović, instruktor joge koji u ovo izazovno vreme drži besplatne časove online. Za Plezir je govorio o svom putu transformacije, dobrobitima karantina kao i Centru za dušu i tijelo čiji je osnivač. Uživajte.
Kada je počeo tvoj put lične transformacije i šta je uticalo na to da odabereš jogu?
Moj put lične transformacije je počeo sa 18 godina. Sada kažem da sam imao sreću da su se moji roditelji početi ’baviti sobom’, kako je to popularno reći danas, koju godinu prije moje osamnaeste godine. U početku sam bio neka vrsta protivnika toga, sve iz neznanja i neiskustva koje sam imao u tom trenutku. Pod majkinom molbom sam otišao na jedan reiki tretman i to je bilo prvo moje direktno susretanje sa tim svijetom. To sam isključivo uradio da bih udovoljio majki, da bi me ’puštila na miru’, što se kaže narodski. Međutim, tu sam već imao priliku osjetiti benefite i moć reikija kao energetske tehnike, te sam se počeo interesovati za druge vrste rada na sebi. Pred kraj srednje škole sam se razmišljao u kom pravcu će ići moje dalje školovanje. Između ostalog, odabrao sam jogu, kao moj put ka ličnom i profesionalnom usavršavanju. Moj otac se bavio jogom početkom osamdesetih godina jedno vrijeme, međutim onda ga je život odveo u drugom smjeru, te je morao prekinuti svoju joga praksu. Kako smo došli do Međunarodne akademije za joga instruktore, zajedno smo odlučili da se edukujemo i započnemo sa radom u našem gradu, Nikšiću, po završetku. Uvijek sa ponosom naglašavam „Otac i sin, Crnogorci – joga instruktori“. Tako da su roditelji donijeli najveći udio interesovanja prema joga praksi i usavršavanju sebe.
Koji tip joge praktikuješ i koliko vremena je potrebno prosečnom vežbaču da postigne unutrašnju ravnotežu i balans?
Praktikujem Hatha jogu koja je osnovni (izvorni) oblik joge, i na čijim osnovama su se kreirale i unapredile ostale vrste joge. Što se tiče postizanja ravnoteže ili određenih fizičkih ili mentalnih rezultata kod pojedinca, to je izuzetno individualizovano. Sve zavisi od početnog fizičkog i psihičkog stanja čovjeka, snage volje, upornosti i istrajnosti… Ono što bih možda rekao je da je ključ dobre joga prakse POSVEĆENOST. Ukoliko si posvećen kompletnoj joga praksi, rezultati su neminovni. Ono što nam je praksa pokazala je to da su ljudi počeli da primjećuju određene rezultate odmah nakon par časova, a za neke veće se znalo i čekati. Izuzetno nam je drago kada čujemo da su neki od vježbača uspjeli ’riješiti’ neke od svojih zdravstvenih izazova, poput problema sa pokretljivošću koljena, štitnom žlijezdom, želucem, kičmom… Ali nipošto ne izostaje ni umanjenje ili potpuno otklanjanje simptoma depresije, anksioznosti, kao i jačanje ljubavi prema sebi, okolini, pojačanoj zahvalnosti itd.
Boravio si u Finskoj izvesno vreme, u cilju ličnog razvoja na polju sporta i zdravlja. Kakve benefite ti je donelo to iskustvo i u kojoj meri ti je promena sredine razvila svest i proširila vidike?
Boravak u bilo kojoj zemlji koja nije tvoja rodna zemlja, je uvijek izuzetno posebno iskustvo. Kada se čovjek nađe u takozvanom izazovnom okruženju i životnim okolnostima, to ga tjera da raste u svakom mogućem smislu: intelektualno, socijalno, emotivno… Kada se nađemo u nekoj sredini u kojoj se ne priča vaš jezik ili koja je u potpunosti drugačijeg mentalnog sklopa i drugačijeg sistema, neminovno je da rastemo kao ljudi. Upoznajući kulturu drugih ljudi upoznajemo i sebe jer izlazimo iz okvira našeg standardnog životnog obrasca po kojem smo i mi sami rasli i razvijali se, ali i ljudi iz našeg okruženja. Tada smo praktično u obavezi da se adaptiramo na drugačiji način života. Tu može biti izazovno adaptirati se na novo okruženje, a ostati opet svoj i držati do sebe, ne izgubiti svoj identitet u potpunosti… E tu se, na taj način, može takođe izmjeriti psihička i mentalna snaga čovjeka. Boraviti u Finskoj, koja je potpuno drugačijeg kulturološkog sklopa od naših prostora, još pred toga i drugačijih klimatskih uslova, poremećaja dana i noći (kada sam došao, 22 od 24h je bio mrak; kada sam odlazio 23 od 24h je bio dan) je definitivno bilo iskustvo koje mi je donijelo mnogo pozitivnih stvari u privatnom i poslovnom životu. Izuzetno sam zahvalan na mogućnosti da živim tamo tih 6 mjeseci.
Pre pet godina si osnovao Centar za dušu i telo u svom rodnom gradu. Šta bi istakao kao glavni doprinos jednog takvog mesta?
Pred završetak joga akademije sam imao par ponuda da ostanem da radim jogu u Beogradu, međutim tata i ja smo imali veliku želju da upravo započnemo naš rad u Nikšiću, našem rodnom gradu. Kako se i majka bavi određenim energetskim tehnikama i life coach-ingom po metodologiji Lujze Hej, došli smo na ideju da sve to ujedinimo u jedan veliki prostor pun ljubavi i podrške. Centar za dušu i tijelo smo osnovali mi, porodica Ivanović, sa željom da doprinesemo kvalitetu života naših sugrađana i sugrađanki, kao i svih ljudi koji žele da unaprijede sebe i poboljšaju kvalitet ličnog ili profesionalnog života iz države, pa i regiona. Naša najveća vrijednost je što nam se ljudi javljaju i zahvaljuju jer su napokon skupili snage da urade neke stvari, parovi koji su nakon dugo vremena dobili prvo dijete, ljudi koji otklanjaju fizičke ili blage psihičke tegobe i izazove… Imao bih mnogo šta da kažem o rezultatima koji su postignuti. To nas najviše inspiriše i motiviše da radimo više i bolje. Da doprinesemo boljitku kvaliteta života svakog pojedinca koji se susretne sa našim Centrom.
Interesantno je naglasiti da si bio volonter na Festivalu zelene kulture što je i u skladu sa tvojim načinom života. Koliko odgovoran pojedinac može učiniti planetu boljim i zdravijim mestom za život i u kojoj meri svojim primerom može uticati na druge?
Bio sam volonter organizacije Green Culture kao i Crvenog krsta i nekoliko neformalnih organizacija. Kroz svoje iskustvo, kada bih šta uradio, osjetio bih se kao da sam svijet pomjerio sa mjesta. Osjećaj pomoći nekome kao pojedincu ili nečemu kao pojavi je uvijek inspirišući. Odgovornost, prvenstveno za naš život, ali onda i za život ljudi iz naše okoline, kao i naše okoline, isključivo zavisi od nas. Onako kako mi funkcionišemo prema sebi, okruženju i ljudima oko sebe se direktno odražava na čitav svijet. Dokazano je u više naučnih istraživanja iz polja psihologije i sociologije da jedinka ima uticaj na drugu jedinku i tako eksponencijalno raste uticaj (bilo pozitivan ili negativan) i na okolinu. Ako ja kao roditelj nekada u budućnosti budem bacao smeće uvijek u kantu za smeće, bez obzira koliko daleko ona bila, pa neka me i nervira što moram papir da držim u ruci ili u džepu, to će direktno i uticati na moje dijete, pa će onda ono možda uticati na svoje drugare i tako redom. Odgovornost na globalnom nivou počinje od individualne odgovornosti.
Kako je na tebe i tvoj svakodnevni život i posao uticala pandemija i kako se nosiš sa situacijom?
Meni je pandemija unapredila život. Trebalo mi je malo da se smirim i posvetim sebi, jer sam često u društvu ljudi. Obožavam ljude i da provodim vrijeme sa njima, ali svima nam nekada treba odmor, a ja ne znam da li sam ga ikada u toku života imao. Sada se posvećujem stvarima koje su mi bitne za život, a to je: završetak fakulteta, unapređenje posla, unapređenje i proširenje svog znanja iz oblasti interesne sfere, malo više druženja sa porodicom i definitivno mir. Nosim se izuzetno dobro. Bio sam 28 dana u samoizolaciji, za koju sam mislio da će mi pasti teško, međutim mi je, sasvim naprotiv, prijala. U svemu ovome pronalazim zahvalnost, koja mi pomaže da jačam svoje mentalno stanje, kao i gledam na svijetlu budućnost stvari koje nas čekaju po završetku pandemije. Uvjeren sam da nas čeka bolji i kvalitetniji život nakon svega ovoga. Cijenićemo više svaki dodir, svaki zagrljaj, svaki poljubac…
