Razgovore o eko navikama iniciramo iz želje da vas motivišemo da se pokrenete, uvedete promene u vašu svakodnevicu ili istrajete u sprovođenju zelenih navika koje jesu mali, ali važan korak u pravcu stvaranja održive budućnosti. Četvrtkom se družimo sa interesantnim gostima koji nam otkrivaju svoje eko navike, dele savete i trikove kojima se služe kako bi svoju svakodnevicu učinili zelenijom, ali i govore o najvećim izazovima sa kojima se suočavaju na tom putu.
Ovog četvrtka u rubrici #mojeekonavike ugostili smo Tenu Lavrenčić, antropološkinju, aktivistkinju, modnu novinarku, istraživačicu i konsultantkinju fokusiranu na održivu modu. Tena na svom Instagram profilu i blogu piše o održivim navikama i eko inicijativama u modnoj industriji, kao i brendovima posvećenim ovom cilju, a ovog puta za Plezir govorila je o tome kakve su njene eko navike, koje su to vrednosti kojima se vodi i gde vidi prostor za napredak u pogledu zelenije budućnosti.
Kada se spomenu ekologija, održivost i uopšte eko navike u svakodnevnom životu, šta je tvoja prva asocijacija?
Ono što prvo pomislim jest da održivost nije ništa apstraktno, ništa nedosegljivo. Održivost je način života i stav prema svim aspektima života. To uključuje sve, od toga što kupujemo, što jedemo, do toga za koga glasamo i koga slušamo. Iako nam svima nisu sve mogućnosti jednako dostupne, smatram da je svaka mala i svakodnevna promjena bitna. Ne zato što će nužno moj odabir hrane ili odjeće promijeniti svijet, nego zato što u tim malim akcijama i navikama leži moć da utječemo na druge. Naše navike, naročito one svakodnevne, kojih nismo ni svjesni, su mesto gdje se stvaraju vrijednosti i šira kultura. Eto, kada razmišljam o malim navikama, razmišljam o njihovoj moći.
Mi u Pleziru verujemo da i velike promene kreću od malih koraka, od običnog čoveka. Koje su to eko navike koje ti redovno praktikuješ?
Zadnjih 5-6 godina radim na usvajanju eko navika, tako da je iza mene dug put i puno naučenih lekcija. Jedna od najvećih navika koje sam usvojila jest da se prvo pitam trebam li nešto, prije nego kupim. Sigurno ste to čuli prije, ali ja primjenjujem ovu naviku kada kupujem bilo što-čak i hranu. Kupovanje stvari impulzivno ili zato što su, eto, na sniženju, je prijašnja navika koja je bila teška za iskorijeniti. Ali s vremenom je postalo lakše i smatram da je ta navika u osnovi svega drugoga što sam promijenila. Puno mojih eko navika ima veze s modom i odjećom. Jedna od svakodnevnih navika, a ima veze s time da nam odjeća duže traje, jest pospremiti odjeću nakon korištenja, umjesto da ju bacim na stolac ili na dno ormara. Što više poštujemo svoju odjeću, to nam ona duže traje. To vrijedi za svu odjeću, čak i onu jeftinu!
Koji su tvoji trikovi i saveti za „zeleniji“ dan?
Jednostavne modne eko navike koje usput štede novac su: manje prati odjeću, sušiti ju prirodno, izbjegavati nepotrebno peglanje (tko uopće voli peglanje?) i prati na 30 stupnjeva. I još nešto! Što više vremena provesti vani, u prirodi, makar to bio mali park u kvartu. Kada smo blizu prirodi, brzo shvatimo koliko ju trebamo. Ja osobno brzo shvatim koliko me zelenilo umiruje i kako nakon čak i kratke šetnje vani, razmišljam bistrije i bolje. Samo to je dovoljan razlog da želim više zelenila, a ne manje.
Gde vidiš najveće izazove kada je reč o sprovođenju održivog načina života?
Jedan od najvećih izazova jest nedostupnost održivih opcija. Iako su mnoge svakodnevne eko navike dostupne većini nas (npr, manje kupovati ili rjeđe prati odjeću), u mnogo slučajeva, nešto održivo nije ni opcija. Primjerice, dostupnost ekološki uzgojene hrane ili second hand trgovina s odjećom. Puno puta nam je jeftinije i lakše kupiti nešto neodrživo. Mislim da moramo raditi na tome da održivi život postane lako dostupna opcija i norma, rađe nego nešto što traži veliki trud.
Na usvajanju koje zelene navike ćeš u narednom periodu raditi?
Puno njih! Održivost nije neka destinacija, nego konstantno prilagođavanje i učenje. Trenutno učim kako popraviti i zašiti odjeću, što je velika stvar za mene koja nije nikada bila spretna s rukama!
