Razgovore o eko navikama iniciramo iz želje da vas motivišemo da se pokrenete, uvedete promene u vašu svakodnevicu ili istrajete u sprovođenju zelenih navika koje jesu mali, ali važan korak u pravcu stvaranja održive budućnosti. Četvrtkom se družimo sa interesantnim gostima koji nam otkrivaju svoje eko navike, dele savete i trikove kojima se služe kako bi svoju svakodnevicu učinili zelenijom, ali i govore o najvećim izazovima sa kojima se suočavaju na tom putu.
Ovog četvrtka u rubrici #mojeekonavike ugostili smo Saru Goleš, magistarku hrvatskog jezika i književnosti i filozofije koja bloguje o pozitivnom, prisutnom roditeljstvu i odgoju u prirodi. Sa Sarom smo imali priliku da se družimo prošle godine kada smo istraživali kako je pandemija COVID-19 uticala na naše navike u ishrani, a ovom prilikom pitali smo je kakve su njene eko navike, kojim trikovima pribegava kako bi smanjila količinu otpada koji proizvodi zajedno sa svojom porodicom i kao i o konstantnom prilagođavanju, istraživanju i učenju na putu ka zelenijem življenju.
Kada se spomenu ekologija, održivost i uopšte eko navike u svakodnevnom životu, šta je tvoja prva asocijacija?
Moja prva asocijacija je „učini bar nešto!“. Puno ljudi oko nas smatra da održivost i eko navike imaju smisla samo ako apsolutno sve što činiš i koristiš ide u tome smjeru, samo ako se u potpunosti držiš zero waste načina života. Smatram da je to daleko od istine i da nam ljudi koji propagiraju zero waste uživo i na društvenim mrežama trebaju biti primjer od kojega ćemo crpiti ono što želimo i koliko možemo. Kada bismo svi imali barem dvije eko navike, priroda bi osjetila znatnu promjenu. Recikliraj otpad, ne kupuj vrećice, ne kupuj vodu u plastici – čini se kao da time ne doprinosimo, a zapravo činimo veliku promjenu zajedno s ostalima koji čine isto.
Druga prva asocijacija je „što ostavljaš djeci?“. Želim ostaviti bolji svijet nego sam ga zatekla i mislim da je potrebno biti primjer kako bi djeca od ranoga doba usvojila osnovna načela zelenijeg pristupa životu i tako formirala stav prema ekologiji. Obzirom da djeca ponajviše uče primjerom, trudim se kretati od bazičnih situacija poput skupljanja smeća za sobom, a onda produbljujem kako dijete raste i kako je sposobno shvatiti i sudjelovati.
Biti kap u moru nije ništa loše, naprotiv, veselim se biti dio promjene, neovisno o tome koliko „velike“ stvari činim.
Mi u Pleziru verujemo da i velike promene kreću od malih koraka, od običnog čoveka. Koje su to eko navike koje ti redovno praktikuješ?
Eko navike moje obitelji prvenstveno su vezane uz higijenu kako odraslih, tako i djece. Dom i odjeću peremo isključivo sredstvima s eko certifikatom, a obzirom da u našem gradu postoji mjesto gdje možemo doći obnoviti/napuniti ta ista sredstva u stare ambalaže (rinfuza), koristimo i puno manje plastike mjesečno.
Ja sam navikla na osjećaj i sigurnost dnevnih uložaka, ali sam shvatila koliko otpada mjesečno time stvaram i odlučila se za platnene uloške domaćeg obrtnika s kojima sam jako zadovoljna.
S bebicom smo odlučili koristiti platnene pelene. Nismo u potpunosti prešli na pelenaštvo, ali onda kada ne možemo, koristimo pelene s eko certifikatom koje se razgrađuju puno bolje i brže od standardnih jednokratnih „pampersica“. Također, ne koristimo vlažne maramice u higijeni već platnene krpice kupljene također od domaćih malih proizvođača koje onda peremo i sušimo.
Upoznala sam jednu divnu ženu, majku koja u planinskome području Hrvatske bere bilje i stvara kozmetiku za djecu i odrasle pa se s njom na mjesečnoj bazi dogovaram oko obnove kozmetike koja dolazi u staklu. Dječju mast za pelensko područje kupujem u velikoj staklenoj posudi pa onda određenu količinu vadim u malu plastičnu (praktičniju) posudu koju stalno iznova koristim. Dječje kupke, sprejevi, moje kreme za lice, paste za zube – sve je stvoreno u malim količinima, od potpuno prirodnih sastojaka, dolazi u staklu i svu ambalažu koristimo iznova.
Koji su tvoji trikovi i saveti za „zeleniji“ dan?
Što se tiče svakodnevice, moji su trikovi vezani za prehranu i hranu općenito. Uz kuću imamo mali vrt unutar kojega smo napravili visoke gredice za začine i povrće. Svako proljeće iskušavamo nešto novo i ponavljamo ono staro što se pokazalo uspješnim. Sve začine sušimo sami, a dio istoga odlazi i za čaj – origano, vlasac, bosiljak, matičnjak, menta, kadulja dio su naše stalne postave. Od povrća i voća sadimo samo koliko nam stane i koliko nam treba – šumske jagode, mrkve, rajčice, salata, blitva…na taj način manje trošimo i kupujemo samo dodatno te jedemo netretirane namirnice.
Za hranu koja ostane koristimo Ikeine ziplock vrećice koje jesu plastične, ali ih koristimo iznova – operem i osušim i one traju mjesecima dok se zip skroz ne uništi. Hranu zaleđujemo i pokušavamo iskoristiti u potpunosti bez bacanja. Umjesto aluminijske i prozirne folije, za čuvanje hrane koristimo omote i vrećice od voska. Bila sam malo skeptična u početku, ali omoti su zaista izvrsni i jako dobro prijanjaju uz posude/hranu. Također, ne koristimo papirnate ubruse, već klasične kuhinjske krpe.
Mi odrasli pijemo vodu iz stakla, a dijete ima plastičnu bocu koju puni vodom i za sport i druge aktivnosti. Ne kupujemo vodu u jednokratnoj plastici, ako nije iznimna situacija.
U trgovine odlazimo sa svojim vrećicama, ili platnenim ili starim plastičnim koje iznova koristimo. Sve se ovo čini kao „ništa posebno“, ali snažno vjerujem da pridonosimo.
Gde vidiš najveće izazove kada je reč o sprovođenju održivog načina života?
Čini mi se da je u društvu, a nekada i kod nas, najveći problem brzina života, manjak vremena koji onda uzrokuje potrebu za brzim odgovorima, brzim riješenjima. Ne odvaja se vrijeme za trud ni oko čega osim posla i preko tjedna vrijeme leti, a s njime i planovi padaju u vodu. Treba zaista poseban fokus, odlučnost i trud oko tih, naizgled, sporednih stvari, no jednom kada se usvoje, oni postaju laka svakodnevica i ta činjenica je ono što nas kao obitelj gura naprijed da nastavimo.
Za kvalitetan život treba uložiti dodatan trud, ali plodovi koje ubiremo su znatno veći od napora kojega ulažemo da bismo to ostvarili.
Na usvajanju koje zelene navike ćeš u narednom periodu raditi?
Voljela bih naučiti više o stvaranju komposta u vrtu. Imamo prostor i osjećam se na neki način pozvanom da to učinim, ali mi u ovoj fazi života nedostaje malo vremena da sve istražim. Svakako je to prvi sljedeći eko korak kojega kao obitelj namjeravamo ostvariti.
Osim toga, voljela bih još manje sudjelovati u „brzoj modi“. Zasada je samo mali dio moje garderobe second hand. S druge strane, svu dječju odjeću i obuću darujem i proslijeđujem onima kojima dobro dođe pa nekako računam da cirkulira još najmanje nekoliko godina.
U svakom slučaju, imamo još puno prostora za usvojiti nove eko navike i to ne vidim kao nešto negativno, upravo suprotno, obzirom da trenutno dajemo svoj maksimum, radujem se novim planovima, informacijama i idejama koje tek slijede.
