Razgovore o eko navikama iniciramo iz želje da vas motivišemo da se pokrenete, uvedete promene u vašu svakodnevicu ili istrajete u sprovođenju zelenih navika koje jesu mali, ali važan korak u pravcu stvaranja održive budućnosti. Četvrtkom se družimo sa interesantnim gostima koji nam otkrivaju svoje eko navike, dele savete i trikove kojima se služe kako bi svoju svakodnevicu učinili zelenijom, ali i govore o najvećim izazovima sa kojima se suočavaju na tom putu.
Ovog četvrtka u gostima nam je Melina Marelja eko dizajnerka i osnivačica Kon2re Studia kroz koji se od 2012. godine bavi istraživanjem i implementacijom inovativnih i održivih materijala kroz vlastiti dizajn multifunkcionalnih torbi i ruksaka. Njena filozofija dizajna se zasniva na svesnoj proizvodnji, negovanju kvaliteta i ručnoj izradi modnih aksesoara neopterećena rađenim vremenom i sezonama, poštujući veštinu zanata i prirodne resurse. Melina je odlučna u tome da posebnu pažnju posveti izboru materijala koji imaju priču, od kojih su neki u potpunosti prirodni, izdržljivi i nisu životinjskog porijekla. U proizvodnji koristi eko kožu i Pinatex, inovativni materijal iz prirode, dobijen od ekstrahovanih vlakna celuloze iz lišća ananasa impresivnih karakteristika. Za moje eko navike govorila je o svojim ekološkim principima, o osvešćivanju kako ličnom tako i ljudi iz naše okoline, druženju sa pojedincima koji praktikuju ekološki način života i konstantno nastoje da unaprede svoje zelene navike i inovativnim materijalima i eko alternativama koji omogućavaju zeleniju budućnost.
Kada se spomenu ekologija, održivost i uopšte eko navike u svakodnevnom životu, šta je tvoja prva asocijacija?
Ljubav. Ljubav prema sebi i zemlji na kojoj živim. Za mene je to istinski drive koji je uporište svega, pa tako i ekologije, održivosti i eko navika. Ukoliko ne volite sebe, kako možete voljeti nekog ili nešto drugo? Priroda koja nas okružuje, da ju zaista volite na koji način biste joj iskazivali ljubav? Bacanjem smeća, korištenjem plastike u svim oblicima svaki dan u najvećim mogućim količinama, kupovanjem odjeće, obuće i svega što vam dođe pod ruku bez imalo razmišljanja, brzi užitak bez razmisljanja ni o čemu? Kako pokazujemo ljubav prema životu koji živimo tako pokazujemo i ljubav prema sebi. Prihvaćanje prolaznosti i doživljavanje života svim osjetilima je nešto što smo izgubili iz vida, mislim da se moramo vratiti sebi i svojim iskonskim korijenima da nađemo vlastiti ritam, a samim time i ritam zemlje na kojoj živimo.
Mi u Pleziru verujemo da i velike promene kreću od malih koraka, od običnog čoveka. Koje su to eko navike koje ti redovno praktikuješ?
Prvo na što pomislim je da prije svega razmišljam o njima. Što mogu promijeniti da moje navike, a tako i moj život budu što kvalitetniji. Prije svega to je hrana i namirnice koje koristim, prestala sam jesti meso prije skoro godinu dana, te sam još više posvećenija sastavu hrane koju konzumiram, porijeklu, te pakiranju. Iste principe primjenjujem i na druga područja od materijala i svih dijelova koji su mi potrebni za posao kojim se bavim, zatim odjeće, obuće itd. Naravno da ih ne mogu uvijek pratiti u omjeru koji to želim, jer neke stvari primjerice vezano za moj posao još uvijek nisu dostupne u ekološki prihvatljivim varijantama. No, stvari su se počele rapidno mijenjati u zadnje 2 godine, a posebno u zadnjih godinu dana. Ono što je bitno ljudima naglasiti jest da ne možemo biti stopostotno održivi jer smo ovisni o drugim ljudima i stvarima koje su nam potrebne za život. Ono na što možemo utjecati je na naš mikro kozmos u najvećoj mjeri koliko možemo kroz kao što ste rekli eko navike ili principe koji njeguju prirodu prije svega.
Koji su tvoji trikovi i saveti za „zeleniji“ dan?
Moj dan uvijek započinje sa pripremom obroka koji nosim na posao. Seljenje u novi grad nosi svoje izazove, a s obzirom da sam se nedavno preselila u Koprivnicu trebalo mi je neko vrijeme da sve dođe na svoje, pa tako i pripremanje obroka koji su mi jako bitni. Moj savjet bi bio upravo to, ukoliko možete počnite sa pripremom i nošenjem svog obroka i pića gdje god da idete bilo da se radi o izletu, poslu, putovanju. Više vozim bicikl otkad sam u Koprivnici koja je grad u potpunosti posvećen biciklistima, pa je zaista užitak voziti, za razliku od Zagreba, a ne zaboravimo i vlak koji odlično povezuje sa Zagrebom. Ono što bi svakako još izdvojila je da se povežete sa ljudima koji prakticiraju ekološki način života, oni će vam osjetno pomoći u nedoumicama koje imate. Sretna sam jer sam okružena sa par takvih ljudi s kojima dijelim savjete i od kojih učim jako puno. Sve u svemu nema nekih grandioznih trikova, sve je to život i prioriteti, što ti je bitno na tome radiš još više. Tako da je moj savjet da razmislite što vam je uistinu bitno za život koji vodite i idite u tom smjeru.
Gde vidiš najveće izazove kada je reč o sprovođenju održivog načina života?
Najveći izazovi su svakako u buđenju sve više ljudi kako bi osvjestili sebe i svoje navike, promjene o kojima stalno govorimo i kako da ljudi naprave nužnu promjenu u svom životu. Što je okidač koji ih tjera na promjenu, što se to mora desiti da bi do radikalne ili barem male promjene došlo. Nekako mislim da nam male promjene više nisu dovoljne, vrijeme za njih je prošlo. Sad su nam potrebne krojenite promjene kako bi naše društvo i zemlja opstali. Hoćemo li to postići obrazovanjem, okruglim stolovima ili urgiranjem da se promjene politike modnih giganta, industrija i pojedinih država to je pitanje na koje svi želimo odgovor. Za mene odgovor leži u svemu navedenom, na svim poljima. Ukoliko mi ne napravimo promjene zemlja će to učiniti umjesto nas, tome svjedočimo ponajviše u ovoj godini.
Na usvajanju koje zelene navike ćeš u narednom periodu raditi?
Zadnjih par godina radim na pronalasku novih inovativnih biljnih materijala, pa to ostaje nešto što je konstanta, ne vidim tome kraj posebno jer je to područje istraživanja koje još nije dosegnulo svoj vrhunac. Za mene je to budućnost mode i razvijanja dizajna. Uz to želim više jedinstvenog stvaranja, uživanja kroz materijale koje koristim. Privatno, raditi i dalje ono što radim, kupovati od malih provjerenih proizvođača, od hrane do kozmetike, šivati više odjeće za sebe i raditi još više na edukaciji. Edukacija je ključ za napredak i osvještavanje, a parola misli globalno, djeluj lokalno je cilj koji želim za okruženje u kojem se nalazim, s nadom da će potaknuti plimni val nužnih promjena.
