Razgovore o eko navikama iniciramo iz želje da vas motivišemo da se pokrenete, uvedete promene u vašu svakodnevicu ili istrajete u sprovođenju zelenih navika koje jesu mali, ali važan korak u pravcu stvaranja održive budućnosti. Četvrtkom se družimo sa interesantnim gostima koji nam otkrivaju svoje eko navike, dele savete i trikove kojima se služe kako bi svoju svakodnevicu učinili zelenijom, ali i govore o najvećim izazovima sa kojima se suočavaju na tom putu.
Danas nam je u gostima fantastična i inspirativna Mateja Kordić, fotografkinja, aktivistkinja, konsultantkinja u oblasti održivosti, autorka bloga posvećenog zelenom življenju i pokretačica upsajkl projekta Ella upcycled softgoods. Za #mojeekonavike Mateja je govorila o promenama u pravom smeru, doslednosti i planiranju koje je ključna stvar ukoliko nastojite da živite održivije i smanjite količinu otpada koji ostavljate za sobom.
Kada se spomenu ekologija, održivost i uopšte eko navike u svakodnevnom životu, šta je tvoja prva asocijacija?
Ravnoteža, jednostavnost te snaga i nadahnuće koje dolazi s promjenom naših navika. Male i dosljedne promjene imaju više moći nego što mislimo. Te promjene i eko-navike ne trebaju biti skupe, niti tražiti od nas da kupujemo ništa novo. Koristeći ono što već imamo i pronalazeći jednostavne praktične alternative (npr. plastici za jednokratnu upotrebu). Svaka promjena mala ili mikro je važna i korak u pravom smjeru. To može biti torba za višekratnu upotrebu, vožnja biciklom, zamjena odjeće s prijateljima ili bezmesni obrok. A također, ne budite previše strogi prema sebi ako to ne možete uvijek učiniti sve na super eko način.
Mi u Pleziru verujemo da i velike promene kreću od malih koraka, od običnog čoveka. Koje su to eko navike koje ti redovno praktikuješ?
Uvijek zapitam prije nego što kupim nešto, da li mi stvarno treba, mogu li možda dobiti tu stvar polovno. Uvjek uzmem dosta vremena da razmislim i odlučim. Impulsne kupnje obično su vrlo rasipne i nisu dobre za naš novčanik niti za planet. Što se tiče praktičnijih navika, uvijek kamo god da krenem nosim svoju bočicu za vodu. Ako znam da ću ići u kupovinu, naravno da ponesem nekoliko vrećica, i ako me kupovina iznenadi u trgovini uzmem jednu od praznih kutija. Volim kavu, tako da moja termo šalica za kavu putuje sa mnom, kao i metalni dječji pribor za jelo (mali je i praktičan). Za hranu koristim metalnu posudu za hranu, staklenku ili kupim neko voče ili pecivo bez pakiranja. Vlak je moj omiljeni način prijevoza, kojeg koristim uvjek kad je to moguće. Znam da vlakovi nisu dostupni svima i da na žalost nisu uvijek najpovoljnija opcija. Vozim bicikl i puno hodam. Ne jedem meso već nekih 7 godina i pokušavam kupovati što više lokalnih namirnica, što nije uvjek najlakše u planinama bez prave tržnice. Također, nemamo blizu ni jednu trgovinu na rinfuzu.
Nedavno si pokrenula jedan zanimljiv apsajkl projekat – Ella upcycled. Ispričaj nam o čemu je reč.
Sve je započelo prije 1,5 godine kada sam u različitim dobrotvornim organizacijama i kampanjama u koje sam radila primijetila da mnogi džemperi koje primim imaju manju ili veću rupu ili mrlju, i takvi se ne mogu donirati ili prodati dalje. Uz to, postoji problem prekomjerne potrošnje, trendova i nekvalitetnih proizvoda trgovina brze mode koji uzrokuju da ogromne količine odjeće i džempera završe na odlagalištima otpada. I tako sam došla na ideju, da te džempere pretvorim u kape. Tako stari džemper dobiva novi život. Nazvani su po mom psu Elli kojeg sam udomila u Beogradu prije malo više od dvije godine. Do sada je doniran gotovo sav prihod od kapica organizacijama Collective Aid i No Name Kitchen koje rade na području Srbije i BIH.
Koji su tvoji trikovi i saveti za „zeleniji“ dan?
Da isplaniram dan, barem ako trebam grickalice, voće, vodu, vrećicu. Dakle, da sam spremna na sve što dan donese. Sutra idem na put tako da planiram i kuham ručak, kavu u termos da ne kupujem u putu, bocu za vodu (imam i jednu koja pročišćuje vodu). Kratko se tuširajte, ugasite svjetla i aparate kad ih ne koristite. Pogotovo ako idete na put. Kad idete u kupovinu, sa sobom ponesite vrećicu, vodu i ovih dana – masku. Tako ste spremni na sve. Ja koristim održivu banku i struju (znam da nemate svu tu opciju), a kad radim, pokušavam to učiniti digitalno, umjesto ispisa dokumenata. Za ručak ili večeru pripremite recimo obrok bez mesa. Hodajte ili vozite biciklu ako idete na neku kraću relaciju. Budući da ja imam psa, koristim vrećice za kompostiranje kakica 🙂 i suhu hranu za insekte, koju ona obožava. Pokušavam što više ostati „offline”, čitati knjigu ili otići u prirodu s fotoaparatom i psom. Perilicu rublja i posuđa koristite noću (ako je moguće) i osušite odjeću na zraku. Gasite svjetla, kompjuter i mobitel i laku noć. 🙂
Gde vidiš najveće izazove kada je reč o sprovođenju održivog načina života?
Nedostatak: infrastrukture, obrazovanja, brige, zakona, proizvoda bez plastike, recikliranja, pristupačnih ekoloških alternativa, podrške eko biznisima… Velika količina Greenwashing-a u marketingu koja zavarava ljude da vjeruju da rade pravu stvar što kupuju od tog brenda, dok je brendovima svejedno i ne čine ništa dobro za planet. Kao rezultat toga, ljudi također gube povjerenje u ekološki prihvatljive alternative.
Na usvajanju koje zelene navike ćeš u narednom periodu raditi?
Čišćenje plaža uvijek je dio mog proljeća, sa tim startam za par dana. U slobodno vrijeme volim čitati i učiti nove stvari. Trenutno čitam Loved clothes last od Orsole de Castro i slušan među drugim i Slow Factory Fundation predavanja koja su super. Uvijek sam u potrazi za prirodnim proizvodima za čišćenje koje mogu koristiti na Hvaru, a koji su također praktični za manje ili više ekološki osviještene ljude koji ih koriste u kući. Također se nadam da moja fotografija može nadahnuti ljude da se brinu o našoj prirodi i svemu što o njoj ovisi.
