Moje eko navike: Dunja Jovanović i Marija Radaković

Razgovore o eko navikama iniciramo iz želje da vas motivišemo da se pokrenete, uvedete promene u vašu svakodnevicu ili istrajete u sprovođenju zelenih navika koje jesu mali, ali važan korak u pravcu stvaranja održive budućnosti. Četvrtkom se družimo sa interesantnim gostima koji nam otkrivaju svoje eko navike, dele savete i trikove kojima se služe kako bi svoju svakodnevicu učinili zelenijom, ali i govore o najvećim izazovima sa kojima se suočavaju na tom putu.


Danas su nam u gostima Dunja Jovanović i Marija Radaković modne novinarke, osnivačice Udruženja za održive inicijative i autorke podcasta f.Fm posvećenog održivoj modi. Za #mojeekonavike govorile su o promeni svesti kada je reč o našim kupovnim navikama, edukaciji na polju održivosti, odsustvu reciklaže, plastičnom onečišćenju i kvalitetu vazduha u Srbiji, te zabrinjavajuće ignorantskom odnosu države prema ekološkim problemima, ali i lepim planovima na ličnom planu u pravcu zelenijeg života.

Kada se spomenu ekologija, održivost i uopšte eko navike u svakodnevnom životu, šta je tvoja prva asocijacija?

Dunja: Svakodnevno informisanje o tome kako mogu da doprinesem, kako da poboljšam svoje navike i razmišljanje o tome kako da potencijalno utičem na prepreke sa kojima se susrećem.

Marija: Konstantna edukacija,  posvećenost, razvijanje svesti i osećaja za druge ljude, ostala živa bića kao i prirodu koja nas okružuje.

Mi u Pleziru verujemo da i velike promene kreću od malih koraka, od običnog čoveka. Koje su to eko navike koje ti redovno praktikuješ?

Dunja: Kako se Marija i ja bavimo temom održive mode, pre svega sam korigovala svoje kupovne navike kada je odeća u pitanju – mnogo više razmišljam o tome kako kupujem i šta kupujem, te se trudim da ako neku odeću više ne nosim – doniram je. Pored toga, nabavila sam eko deterdžent za veš, koristim kesicu za pranje poliesterske odeće koja filtrira mikroplastiku. Izbegavam plastiku koliko god je to moguće – ne kupujem jednokratne plastične flašice za vodu, već sa sobom nosim svoju metalnu, ceger mi je skoro uvek u torbi – a ukoliko ga zaboravim kupim papirnu kesu (ako je ima u radnji), trudim se da neke plastične predmete, kao što su štapići za uši, četkice za zube i slično, zamenim kartonskim ili drvenim… Dakle, pokušavam da poboljšam svoje navike koliko god je to moguće, ali su, na žalost, u našoj zemlji izazovi veliki – plastika je umnogome neizbežna, a reciklaža gotovo nemoguća te mislim da smo mi svi poprilično ograničeni kada je u pitanju praktikovanje mnogih ekoloških praksi koje su čak i u susednim zemljama norma.

Marija: I u mom slučaju navike su se najviše promenile u pogledu kupovine kao i odnosa prema garderobi – razmišljam šta i gde kupujem, da li mi je komad zaista potreban i pažljivo biram materijale – u jednom trenutku donela sam odluku da ne kupujem poliestersku odeću osim kada mi se nešto baš, baš sviđa i procenim da ću nositi dugo. U vezi sa održavanjem, ne koristim eko alternative za mašinsko pranje, ali bele stvari kao i one od osetljivih materijala perem ručno (ne mislim na program na mašini za veš :)). Kada je reč o drugim eko navikama i dalje sam na početku, a ako bi trebalo ukratko da izlistam – trudim se da kupujem od lokalnih proizvođača i uvela sam odlazak na pijacu kao nedeljni ritual, šetam što više ili koristim javni prevoz za udaljenije lokacije. U vezi hrane, meso ne jedem, a druge životinjske proizvode izbegavam. Što se tiče plastike koju je izazov zaobići, kada je neizbežna trudim se da tom predmetu nađem novu svrhu i koristim što duže.

Koji su tvoji trikovi i saveti za „zeleniji“ dan?

Dunja: Kroz rad na F.fm podcastu i razgovor sa ljudima koji se bave ekologijom u raznim oblastima, čini mi se da smo mi tek na početku kada je u pitanju „zeleni život“ i da je u tom smislu pre svega važno da se informišemo o tome zašto bi trebalo da počnemo da praktikujemo neke eko navike, koje su te navike i šta nam je u tom smislu dostupno i omogućeno od strane države. Ova vaša rubrika je odlično mesto za sve one koje tema zanima i koji bi želeli da nauče nešto šta direktno mogu da usvoje i veoma brzo primene u okviru dnevne rutine.

Marija: Glavni savet je da budemo radoznali i da istražujemo koje su nam alternativne dostupne i na koji način možemo da modifikujemo svoje navike. Ukoliko treba da konkretizujem, mali trikovi bi bili – kupovina domaćih proizvoda, jer skoro svaka stavka koja nam zatreba sigurno postoji u lokalnoj i maloj proizvodnji. Svojim kupovnim odlukama možemo da utičemo bar na to kome ćemo dati svoj novac – velikim korporacijama koje su najodgovornije za katastrofalno stanje i situaciju u kojoj smo danas ili ljudima koji posluju odgovorno (ili bar znatno odgovornije), proizvode u malim količinama i bez raznoraznih aditiva, hemikalija i otrova. Ovo se odnosi na hranu, kozmetiku, ali i na sve ostale proizvode, između ostalog i na garderobu koja je u fokusu našeg rada i teme kojom se bavimo.

Gde vidiš najveće izazove kada je reč o sprovođenju održivog načina života?

Dunja: Uf, previše ih je. Pre svega, rekla bih da vlast nije zainteresovana, a građani su neobavešteni i pasivni kada su u pitanju ekološke teme. To se uvek stavlja pod tepih, jer „imamo ozbiljnije probleme“, a zapravo je eko katastrofa u kojoj živimo goruća stvar. Ekološka situacija u našoj zemlji je velika prepreka na putu ka EU – ali i ozbiljna pretnja za naše živote, zdravlje, kao i ekonomski razvoj države. Reciklaža nam nije omogućena, udišemo opasan vazduh, palimo deponije, više od 3 miliona građana ispušta otpadne vode u septičke jame, polovina vodovoda ne obezbeđuje ispravnu vodu za piće, a klimatske promene će tek postati vidljive kod nas. Zbog svega ovoga se primena eko navika svodi na manje ili lične inicijative – ali to nije dovoljno. Potrebne su nam ozbiljne sistemske promene.

Marija: Upravo. Zakoni, pravne regulative, ali i infrastruktura i logistika koju bi država trebalo da obezbedi kako bi se razvila eko kultura na nivou društva. Sećam se da sam pre više od godinu dana na Hrvatskoj Radio Televiziji gledala prilog o automatima koji su postavljeni u većim gradovima, gde građani mogu da donesu svoje bočice i dopune proizvod koji im je potreban – od deterdženta za sudove do kupke i mleka za telo. Deluje da smo mi veoma daleko od ovakvih poduhvata, iako je reč o nabavci nekoliko mašina.

Na usvajanju koje zelene navike ćeš u narednom periodu raditi?

Dunja: Pravljenje komposta u stanu – inspirisala me je Milja Vuković, koja često priča o tome.

Marija: Planiram više da istražim DIY – home made recepte i da počnem da ih pripremam i koristim u kontinuitetu – od kozmetike do sredstava za čišćenje kuće.

Fotografije: @zzzlice

Share