POKUŠAVAM BITI SLOBODNA, IGRATI SE I PREPUSTITI SE STVARANJU
Majine radove sam otkrila sasvim slučajno putem instagrama i istog trenutka se zaljubila u nežne, bajkovite slike na kojima dominiraju prelepe, snažne, samopouzdane žene, kao i u toplinu kojom fotografije na njenom blogu odišu. Uz to Maja je neverovatno lepa, prijatna i zanimljiva osoba i nisam mogla da dočekam da naš razgovor podelim sa vama. Pričale smo o slikarstvu, modi, fotografiji i foto projektu Streetstyle Pula i koječemu još što okupira dane ove talentovane umetnice iz Pule
KAKO SI SE PRONAŠLA U UMETNOSTI, KADA SI SHVATILA DA JE SLIKARSTVO PROFESIJA KOJOM ŽELIŠ DA SE BAVIŠ?
Slikati i crtati sam počela još kao jako mala, zapravo se ni ne sjećam točno kada. Otkad znam za sebe crtam i slikam i uvijek sam nešto kreativno radila. Išla sam u školu primijenjenih umjetnosti i dizajna i nakon srednje škole nekoliko godina nisam baš crtala – osim neke čestitke i tako neke slične stvari za poklone i onda kada sam se malo odmorila, sam se 2013. godine vratila tome i malo ozbiljnije se počela baviti umjetnošću.
KOJIM REČIMA BI NAM NAJPRE DOČARALA SVOJ STIL I PRISTUP UMETNOSTI?
Zapravo nisam sigurna da li još imam neki svoj određeni stil i dalje volim puno eksperimentirati… Mada mi ljudi znaju reći da je moj stil već jako dobro prepoznatljiv. Mislim da je ilustrativan, pomalo bajkovit. Volim da je sve prozračno, sanjivo, pokušavam da zrači emocijom, posebno u očima (ako se radi o portretima). Što se tiče pristupa, sve više i više pokušavam biti slobodna, igrati se i prepustiti se stvaranju u tom smislu da ne razmišljam da nešto odradim tehnički savršeno ili točno, već da jednostavno bude ono što u tom trenu osjećam. Čak i ako to znači da postoje nekakve „greške”.
KAKO TVOJA OSEĆANJA I RASPOLOŽENJA UTIČU NA TVOJ RAD, MOŽEMO LI PROČITATI NEKE TVOJE ŽIVOTNE FAZE I BORBE NA TVOJIM PLATNIMA?
U svakoj mojoj slici i ilustraciji se definitivno mogu vidjeti moji osjećaji i raspoloženja i rekla bi da oni najviše utječu na moj rad. I na svakoj slici se vidi točno životna faza u kojoj sam bila, barem ih ja vidim i znam točno šta mi se u tom trenu događalo u glavi. Postojao je jedan trenutak u kojem je moj dečko trebao otići na brod, period kada su sve moje cure imale suze na licu i sidra su bila posvuda, pa se tako jedno našlo i na meni u obliku tetovaže. Jedino što bi možda mogla izdvojiti kao nešto zanimljivo je to što mislim da većina ljudi najbolje i najviše stvara kada je u nekakvoj depresiji ili u nekom tužnom periodu u životu, dok ja najviše toga stvorim kad sam sretna i zadovoljna i ispunjena i u takvim trenucima kada se dobro osjećam najviše radim i proizvodim svoje najbolje radove.
NA TVOJIM PLATNIMA DOMINIRAJU SNAŽNE ŽENSKE FIGURE, ŠTA NAM ONE PORUČUJU?
Nedavno sam o tome pisala u jednom postu na Instagramu pa se ne bi baš htjela do riječi ponavljati… U svim mojim postovima koje objavljujem naime uvijek možete pročitati malo poduži caption i mnogo puta znam pisati o tome što osjećam i o tome što stvaram. Ali rekla bi da je čak odmalena u mojim najranijim crtežima uvijek žena bila ta koja je zaokupljala moju pažnju i uvijek je moj cilj bilo da istaknem ljepotu i snagu žene. Jako mi je važno da se žene pronađu u tim slikama i da se osjećaju poželjno i lijepo kada ih gledaju te da se što je više moguće oslobode i budu ono što zaista jesu bez nekakvih zadrški.
KO JE NAJVIŠE UTICAO NA TVOJ NAČIN SLIKANJA?
Kao prvog slikara koga bi defintivno istaknula i kao mog najdražeg slikara rekla bi da je to bio Klimt. On je uvijek imao potrebu slikati žene i pokazati neku njihovu posebnost i snagu. Također, često je koristio zlato, jake boje, mnogo detalja i bio veoma zaigran na svojim slikama te mislim da je proučavanje njegovih radova ponajviše utjecalo na mene, te se to može primjetiti u zapravo skoro svim mojim radovima. Istaknula bi naravno i Fridu Kahlo čiji stil možda toliko ne sliči mome, ali uvijek sam bila jako inspirirana sa time što je ona slikala sebe, što je slikala sa toliko emocija i što se kroz ceo njen rad oseća feminizam, nekakva drskost i odvažnost.
DA IMAŠ PRILIKU DA UŽIVO PORAZGOVARAŠ SA NEKIM OD UMETNIKA (živih ili ne), KO BI TO BIO I ZAŠTO? ŠTA BI IH PITALA?
Morat ću ponoviti svoj prijašnji izbor – Frida Kahlo i Klimt definitivno, možda čak i više on nego ona. Naime, ja sam se njemu odmalena divila i što se tiče radova uvijek mi je bio zanimljiv, ali nedavno sam čitajući njegovu biografiju saznala da smo jako jako slični i to me baš fasciniralo i oduševilo jer sam shvatila da postoji razlog zbog čega me toliko privlačio. Neću sada nabrajati sve stvari, ali postojalo je par sitnica s kojima sam se mogla totalno poistovjetiti. Jedna od tih bila je koliko on voli samoću i koliko je zapravo bio povučen u sebe i svoj svijet i koliko malo je zapravo bio sa ljudima s čime se ja definitivno mogu poistovjetiti puno više nego što ljudi shvaćaju. Također, volio je biti u prirodi, volio je vrtlariti, bio je opsjednut Japanom i proučavanjem Japana, što je još jedna stvar koja mene odmalena drži. Tako da mislim da bi se ja i on definitivno slagali i mogli održati jedan jako jako lijep razgovor.
KREATIVNI LJUDI I UMETNICI IMAJU TENDENCIJU DA SVET VIDE DRUGAČIJE OD LJUDI KOJIMA JE LEVA HEMISFERA RAZVIJENIJA I SHODNO TOME PREPOZNAJUM LEPOTU U RAZLIČITIM POJAVNIM OBLICIMA. ŠTA TEBE NAJVIŠE INSPIRIŠE I POBUĐUJE ŽELJU DA STVARAŠ?
Na mene jako jako može utjecati baš ljepota i stvarno me ona može dirnuti i pokrenuti. Tako da je ona nešto što mene definitivno najviše inspirira i što me može dotaknuti. Nekad su to velike lijepe stvari kao zalasci sunca ili dani u prirodi, putovanja, velike ljubavne priče, a nekad su to stvarno male stvari kao zrake sunca koje mi ulaze kroz prozor, cvijet ili nečija lijepa haljina, neki mali lijep trenutak kojeg sam doživjela sa dečkom. Većinom su to sitnice, ali inspirira me u biti ljepota života i snaga emocija.
KAKO IZGLEDA TVOJ TIPIČAN DAN, IMAŠ LI NEKE SVOJE RITUALE U KOJIMA POSEBNO UŽIVAŠ?
Trenutno se moj tipičan dan sastoji od većinom posla, jer radim nekakvu međusmjenu u trgovini pa mi to stvarno uzme jako puno vremena, ali nadam se uskoro da će moj dan opet izgledati kako je prije izgledao i kako ja preferiram da bude. To je definitivno da bi se dobro osjećala rano buđenje. Jako, jako, jako puno mi je važno kako ću provesti doručak. Volim samu sebe zavesti, ja to tako kažem, u vrijeme doručka. Volim spremiti sebi i dečku nešto fino za jesti, volim napraviti dobru kavu i volim da cijeli taj ritual baš onako dosta dugo potraje, nekad i do 2h. U to vrijeme volim proći po svom planeru, zapisati neke ideje i prolistati po Instagramu, blogovima i možda i YouTubeu malo. Ako je dan stvarno po mome onda ću popodne ide alno provesti u šetnji sa dečkom i sa psima, a zatim se vratiti doma u ono najljepše vrijeme – kada mi zrake sunca ispune cijelu sobu te nekoliko sati slikati, raditi nešto kreativno, okinuti neke fotkice, popiti čaj, zapaliti malo shishu, slušati dobru muziku. U biti se cijeli moj dan sastoji od toga da pokušavam što više biti opuštena i uživati u malim stvarima. Večer volim provesti doma u krevetu, gledati neku dobru seriju (tipa Office), pojesti nešto fino i ušuškati se što ranije za spavanje. Sad dok ovo pišem shvaćam da zvučim kao neka baba, ali eto ne sramim se toga – volim sve što vole stari i cijeli cilj mog života je da mi bude opušteno, ugodno i da mi je lijepo. Također, nedavno smo krenuli na tango pa nam neke večeri završe sa plesom, a dosta dana znam i raditi vlogove pa mi editiranje i snimanje istog zauzme dosta od dana, ali to jako volim i stvarno uživam tako da mi to i dalje spada pod te lijepe stvari koje me opuštaju.
OPIŠI MI SVOJ SLIKARSKI ATELJE IZ MAŠTE I PROSTOR U KOME SEBE VIDIŠ U BUDUĆNOSTI?
Moj idealni atelje bi definitivno bila jedna ogromna prostorija sa staklenim zidovima, usred nekog vrta, po mogućnosti koji je prepun biljaka i cvijeća. Dakle bilo bi idealno da sam usred neke džungle. A najbitnije od svega mi je da ima krcato, krcato svjetla. Opsjednuta sam sa sunčanom svjetlošću i to je ono što najviše utječe na moje raspoloženje. Dakle bitno mi je da bude svjetlo i puno biljaka i neki prostor koji je ispunjen dobrom energijom i dobrom muzikom i puno više od toga meni ne treba. Zapravo onda to ni ne treba biti džungla ili neko mjesto na nekom udaljenom otoku, može to biti i usred Pariza, neću se ljutiti.
PORED SLIKANJA, MODA I FOTOGRAFIJA SU TAKOĐE TVOJE VELIKE LJUBAVI. PROŠLE GODINE SI POKRENULA NOVI BLOG MILOCANOVICH, TAKOĐE PRAVIŠ VIDEE ZA SVOJ JUTJUB KANAL NA KOME PRATIOCI IMAJU PRILIKE DA UŽIVAJU U TVOJIM DNEVNIM VLOGOVIMA, SNIMCIMA SA PUTOVANJA I SNIMCIMA U KOJIMA POKAZUJEŠ NASTANAK TVOJIH SLIKA….ISPRIČAJ MI MALO O OVIM TVOJIM HOBIJIMA.
Bloganje je već jedan dugi niz godina moja velika ljubav. Također i moda, doslovno otkad znam za sebe. A YouTube sam pokrenula prošle godine, mada bi i za to rekla da sam sigurno 5 godina nekako pripremala samu sebe da započnem s tim. Ne znam kako bi o tome pričala i ne gledam to kao hobije nego na nešto što je zaista ogromni dio mene. Nije mi to nešto novo, otkad znam za sebe zanimala me moda, stil, fotkanje, dokumentovanje stvari na bilo kakav način i kreativno izražavanje. Pa bilo to kroz odjevnu kombinaciju ili neku veću stvar kao što je slika, fotografija ili video. To su oduvijek bili ključni dijelovi mene i ono što me napravilo osobom koja danas jesam. Sav svoj džeparac sam već kao prvašić trošila na kupnju filmova i razvijanje fotografija, svoj prvi blog pisala sam sa 12 godina, dakle prije 18 godina na livejournalu. Kao mala kupila sam si diktafon na kojem sam sama sa sobom vodila nekakve radio emisije što bi usporedila sa današnjim rađenjem vloga, a na slikama sam još u osnovnoj crtala djevojke i modne kombinacije koje bi htjela kreirati, tako da se sve to provlačilo kroz cijeli moj život i nešto je što zapravo mene definira kao osobu i što je neizostavni dio mene.
POMENUTI BLOG NIJE TVOJ PRVI BLOG, A AKTIVNA SI NA RAZLIČITIM DRUŠTVENIM MREŽAMA I PLATFOTMAMA. KAKO SE DRUŠTVENE MREŽE I BLOGOVANJE PREPLIĆU SA TVOJIM STVARALAŠTVOM?
Tako je, moj prvi blog je zapravo bio kako sam spomenula ovaj na livejournalu, a to je bio zatvoreni blog kojeg su čitali 30 – 50ak osoba/prijatelja iz cijeloga svijeta. Imala sam nakon toga još nekoliko blogova. Imala sam blog na blog.hr-u, imala sam blog kojeg sam pisala kada sam neko vreme živjela u Frankfurtu, o svom iskustvu kao Au-pair dadilja. A onda sam, kada sam se vratila kući započela sa svojim najdugovječnijim blogom, a to je Inwithdnew. Na tom blogu sam pisala o svom životu općenito, o savjetima koje sam htjela podijeliti, svemu što volim i sigurno dvije godine sam skoro svaki dan objavljivala outfit dana. U jednom trenutku činilo mi se da me taj blog više ne predstavlja, nije mi donosio nekako zadovoljstvo pa sam ga ugasila. No nakon nekih pola godine, ponovo mi se stvorila želja da dijelim malo više toga sa svojim čitateljima pa sam pokrenula blog Milocanovich. Od tada pokušavam što redovitije pisati, mada me mučilo što donedavno nisam imala fotoaparat pa me nekako to sve bacilo nazad, ali sada sam napokon i to riješila pa namjeravam biti malo aktivnija. Društvene mreže su jako bitne meni osobno. Volim tu povezanost koju stvaram sa mojim pratiteljima. Jako jako volim podijeliti nešto što me obraduje i volim kad uspijem prenijeti tu svoju emociju i uzbuđenost, sreću oko nečega na neku drugu osobu. To je nešto što me zapravo najviše nagrađuje u cijelom procesu.
NEDAVNO SI POSTALA AMBASADOR SHOEBOX-A, MOŽEŠ LI DA MI ISPRIČAŠ KAKO JE DOŠLO DO OVE SARADNJE I KOLIKO TI JE ONA ZNAČAJNA?
Pa suradnja se zapravo desila na Instagramu. Oni su objavili natječaj u kojem su rekli da trebamo objaviti sliku sa jednim njihovim cipelama te su izabrali one koje su im se najviše svidjele. Odabrali su 3 cure koje će ih predstavljati cijelu ovu godinu i imati mogućnost izabrati svaki mjesec cipele. Naravno da mi ta suradnja puno znači. Ako nismo shvatili – znači dobijam svaki mjesec besplatne cipele što je vjerujem san svake djevojke bez obzira na to da li je ona nešto puno u modi ili ne. Mada je meni puno značajnije od besplatnih cipela u svemu tome to što imam priliku izraziti se kreativno. Što svaki mjesec mogu te cipele pofotkati, smisliti neke nove ideje, što svaki mjesec imam poseban zadatak koji sam si zapravo sama postavila i nekakav izazov da od svake fotografije napravim neku malu zanimljivu priču, a to je nešto što meni zapravo u svemu tome najviše znači i baš bi voljela sve više takve stvari raditi. Shoebox je jedan divan brend u kojem sam i ranije kupovala, a imaju nevjerojatno lijep odnos sa kupcima i suradnja me veseli, jer su osim što imaju lijepe cipele i divni ljudi. Pa kao moja prva značajna suradnja, drago mi je da su to baš oni.
U POVOJU JE I NOVI PROJEKAT STREETSTYLE PULA NA KOME ĆEŠ BELEŽITI NAJUSPEŠNIJE ODEVNE KOMBINACIJE SVOJIH SUGRAĐANA. KOLIKO JE PULA INSPIRATIVNA S MODNE TAČKE GLEDIŠTA I KAKO SI DOŠLA NA OVU ZAMISAO?
Streetstyle Pula sam zapravo započela prošle godine u 11. mjesecu, međutim vrlo brzo nakon toga ostala sam bez fotoaparata, pa mi je stvarno bilo jako glupo bilježiti odjevne kombinacije građana sa mobitelom, tako da sam ja to neko vreme stavila na pauzu. Srećom, ta pauza se desila u onim najhladnijim mjesecima pa zapravo i nisam toliko puno propustila jer su svi bili zabundani u jakne i čizme i nije se toliko pazilo na modu. Ovo vrijeme sada je pravo da opet krenem u akciju, tako da je sve dobro ispalo. U Puli je definitivno manja koncentracija ljudi koji prate modu i koji imaju dobar stil nego u nekim većim gradovima, što ne znači da ih nema. Ima ih, mislim sve više i više i mislim da bi i neka motivacija bila kad bi se to zabilježilo i pohvalilo, što je moj prvobitni cilj sa cijelim projektom. Pula je grad prepun predivnih žena i mislim da i one trebaju imati svoju priliku da zablistaju. Moja prva ideja da to napravim zapravo je nastala 2012. ili 2013. godine ali tada sam možda bila malo sramežljivija što se tiče pristupanja ljudima i fotografiranja, jer čak i vođenje samo mog bloga je tada još bilo dosta ismijavano i čudno. Evo sada su se ljudi puno više priviknuli i na blogove i na Instagram, na socijalne mreže i Internet općenito pa mislim da je pravo vrijeme da se to pokrene. Vidjela sam da nitko drugi u gradu nije krenuo sa time, pa sam odlučila ja krenuti. Taj projekt me stvarno posebno veseli i jako sam sretna sa tom interakcijom koju imam sa ženama kada ih fotkam. Obično se stvarno oduševe i vesele tome da je neko pohvalio njihovu odjevnu kombinaciju i meni to jako puno znači.
KAKO BI OPISALA SVOJ MODNI STIL? POSTOJI LI NEKI KOMAD KOJI GODINAMA OPSTAJE UPRKOS PROMENAMA?
Mislim da je moj modni stil dosta jednostavan, u nekim stvarima čak i klasičan, no opet volim i tu neku boho-gypsy i romantičnu notu u svemu tome. Naravno da se nekad to mijenja i zavisno o godišnjem dobu i mojim obavezama na poslu na kojem jesam i čime se bavim većinu dana. Sve više i više me pere jedna jako ženstvena vibra i za njom se nekako najviše sada vodim. Definitivno postoje komadi koji se provlače sigurno petnaestak godina kroz moj stil i koji su nekakva konstanta. To su uvijek bile potrgane traperice, velike muške košulje, po mogućnosti bijele, mislim da bijelih košulja imam oko 25 komada. Jako volim kukičane stvari, pernate, čupave, sve te stvari koje su onako malo funky i drukčije i s kojima zapravo jednostavnoj kombinaciji dam neki poseban pečat. Mislim da je paleta boja koja se provlači jako puno godina kroz moju odjeću definitivno – bijela, sve pastelne boje, nježne, ženstvene i metalik, zlato. To su neke stvari koje me već godinama privlače.
DA LI RADIJE BIRAŠ ODEĆU SA POTPISOM MLADIH DIZAJNERA ILI VIŠE UŽIVAŠ U VINTAGE ŠOPINGU?
Volila bi zapravo puno više podržati naše mlade dizajnere, no nekako nisam u zadnje vrijeme bila u financijskoj situaciji da si to i priuštim. Dizajnericu koju bi definitivno istaknula je Manuela iz Fashion disordera, koja radi jako jako lijepe stvari i čije su jedne ružičaste culotte hlače ove zime bile jedan od najljepših odjevnih predmeta koje sam u životu posjedovala i zbog kojih se u biti jako veselim proljeću. No osim toga i nekoliko shoppinga u H&M-u tokom godine, ja stvarno moram reći da najviše kupujem u 2nd hand i trift shopovima. To je zapravo jedna moja velika ljubav i uzbuđuje me ta potraga za blagom, kako ja to volim reći. I zapravo sam onako smart shopper i volim tu činjenicu da za 30 kn mogu naći Ralph Lauren košulju koju ću nositi sljedećih 10, 15 godina. Prošla sam jako jeftino, a pronašla sam odličan komad koji uz to skoro nitko drugi osim mene neće imati. Tako da, 2nd hand shopping je moja jedno jako jako velika ljubav i nešto što me veseli.
ŠTA JE POSLEDNJE ČIME SI SEBE POČASTILA?
Kako sam rekla, ja inače jako malo trošim na odjeću, rijetko kad će to biti neka malo veća svota. Nešto za što sam izdvojila malo više nego što bi inače bile su jedne roze plišane hlače sa širokim nogavicama sa stranice Missguided. Te su hlače bile stvorene za mene i ja sam ih jednostavno morala imati bez da čekam nekakav popust ili da negdje nađem slične takve. Nešto su najljepše na svijetu i to je baš bilo onako čašćenje. Osim odjeće kupila sam si nedavno fotoaparat, napokon sam odvojila nešto novaca da uložim u to, što mi je zapravo jako jako bitno za sve čime se bavim. Tako da to je bila moja neka posebna investicija ali i definitivno čašćenje jer mi to čini veliko zadovoljstvo.
SPOMENULI SMO PULU U KOJOJ ŽIVIŠ, POVEDI NAS U JEDAN MINI OBILAZAK I PREPORUČI NAJDRAŽA MESTA KOJA MORAMO OBIĆI KADA BUDEMO DOŠLI U PULU?
Ja nisam neki čovjek od velikih izlazaka, kafića i višenja po restoranima. Ako dođete u Pulu, kupite si nešto u trgovini i odite na Lungomare, odite bilo gde uz more, odite u šumu, odite na Kamenjak. Priroda je nešto najljepše što Pula ima za ponuditi i nešto što zapravo mene čini zaljubljenom u Pulu svaki dan. Tako da, eto, ako jeste u Puli – samo odite prema moru.
PRAVIŠ LI ČESTO PLANOVE, ŠTA OKUPIRA TVOJU PAŽNJU U POSLEDNJE VREME?
Ja sam totalni frik za organizaciju i za planove, imam 3 ili 4 rokovnika i bilježnice u koje trenutno zapisujem stvari. Volim zapisati sve, nije da se krećem po nekom nenormalno isplaniranom spisku, ali volim zapisati sve svoje ideje i stvari koje bi voljela napraviti u dogledno vrijeme. I jednostavno samu sebe motivirati i inspirirati za nekakve nove projekte. Radim na nekoliko novih stvari od kojih nažalost o nijednoj još trenutno ne mogu ništa reći, no vrlo brzo ćete o nekima doznati putem Instagrama. Veliko veselje i uzbuđenje mi predstavlja ovo ljeto za koje pripremam jedan poseban projekt, za kojeg se nadam da ću ga uspjeti ostvariti u sljedećih nekoliko mjeseci. I također, bit će sve na Internetu, ali ima naravno veze sa umjetnošću i sa mojim radovima, pa eto – stay tuned.
DA LI BI ŽELELA DA PREPORUČIŠ ČITAOCIMA PLEZIRA NEKU KNJIGU/PISCA, MUZIKU KOJU NE MOŽEŠ DA PRESTANEŠ DA SLUŠAŠ, FILM KOJI IZNOVA GLEDAŠ?
Kao najdražeg pisca ikad izdvojila bi Murakamija i sve njegove knjige, ali posebno Ljetopis ptice lutalice i Norvešku šumu. Najbolja muzika na svijetu je naravno ona od Frank Oceana i J. Colea, ako netko još nije njih slušao neka počne jer to je jako, jako pametna životna odluka.
Moji najdraži filmovi su Ghost world, Lost in Translation i Waitress – među ostalima. Imam ih dosta ali to su neki koji su me zapravo najviše dotaknuli u životu.
Nešto najljepše na svijetu što ćete ikad pogledati je korejska drama Goblin koju preporučam svima, mada mi je žao što je dijelim jer bi htjela da zauvijek ostane samo moja i da samo ja uživam u ljepoti. 🙂 Ali eto vam.
