Ljupka Tanevska je jedna od najpopularnijih modnih blogerki na ovim prostorima, a njen blog Sad pony guerilla girl je najčitaniji blog u Hrvatskoj. Tajna uspeha Ljupkinog bloga krije se u njenoj jednostavnosti, iskrenosti i posebnom stavu prema životu i svetu oko sebe. Ona svet vidi na svoj način i trudi se da i onima koji nisu te sreće ulepša dan svojom kreativnošću
Tvoj blog ostavlja utisak svojevrsne oaze i bega od sive i sumorne stvarnosti u svet prelepih šoljica, čajnika, kolačića, lepih haljinica, poezije i putovanja. Da li se i ti ponekad osećaš kao Alisa u zemlji čuda u svom romantičnom online kutku?
Uvijek volim reći: Onako ti je kako si sam napraviš. Moj život također ima “dosadnu” svakodnevicu kao i ostale cure/žene – kuhanje, spremanje, pranje, posao. Još za vrijeme studiranja kada sam počela živjeti sama odlučila sam nagraditi sebe malim sitnicama koje “život znače”. Kod mene su to jutarnji i večernji “rituali” uz čaj, film ili knjigu. Na svom blogu pišem samo pozitivne stvari, pa ponekad ljudi imaju dojam o meni da samo uživam, jedem kolače i pijem čaj. Daleko je to od istine. Ja sam stilist i volim život učiniti ljepšim, a pogotovo onaj na fotografiji.
Kako bi definisala svoj stil? Ko i šta je najviše uticalo na tvoj senzibilitet, stil koje modne epohe ti je najdraži i šta je tvoj izvor inspiracije?
Godinama ga želim pročistiti, ali teško je, vrlo sam živa i znatiželjna osoba i volim mnoga povijesna razdoblja koja me inspiriraju: Barok, Rokoko s Marijom Antoinettom, Klasicizam s Napoleonom, Art deco sa fiktivnim likom Agathe Christie Poirotom, moda 1950-ih i 1960-ih godina, te glazba kasnih 1970-ih i 1980-ih godina. Tako da mogu reći da je moj stil osebujan. Na moj senzibilet su najviše utjecale prvenstveno baka i mama. Baka mi je bila krojačica i ona mi je prenijela ljubav prema suknjama i haljinama (nikada ne nosim hlače). Od mame sam naslijedila “oko za detalje”. Također knjige, povijest, putovanja, svakodnevni prolaznici na ulici, glazba, priroda, filmovi, slikari kao što su Degas, Klimt, Kahlo, Monet..
Koji su ti omiljeni komadi iz gardarobera, da li se emotivno vezuješ za odeću i gde najčešče pronalaziš komade po svom ukusu?
Najdraža mi je vintage mala crna torbica koju sam naslijedila od bake. Ne vežem se emocionalno za stvari, volim uživati u njima i drago mi je što ih posjedujem, neke imaju i dirljive priče, ali ipak emocije su kod mene rezervirane za moje prijatelje, obitelj i kućne ljubimce.
Baviš se modom posredstvom bloga ali i profesionalno budući da si se školovala za stilistu, šta ti najviše smeta kada posmatraš uličnu modu i ljude u prolazu?
Uniformiranost, ali ona lijepa uniformiranost- gotovo anoreksične djevojke, sa IT komadima od glave do pete. Izgledaju poput izloga iz Zare, vrlo lijepo i vrlo prazno, a njihov stil se mijenja tri puta godišnje s novom kolekcijom. Volim vidjeti ženu na kojoj na osnovu odjeće mogu zaključiti što preferira, voli, podržava. Volim i promjene u stilu, ali mislim da je bitno zadržati svoju osobnost. Mislim da se ljudi kod nas još uvijek boje biti drugačiji, ali ja nikoga ne osuđujem. Neka svako nosi ono što želi..
Kakvo je tvoje mišljenje o modnoj sceni u regionu?
Loše. Imam osjecaj da je s poplavom modnih blogera, kako kod nas, tako i u svijetu moda izgubila svoju čar. Imam osjećaj da se roba kupuje da bi se slikalo u njoj i da bi drugi vidjeli da ju imamo. Mladim curama se prezentira da je normalno sa 19 godina imati dizajnersku torbu od 2 000 eura. Mene to sve užasava.
Nedavno je tvoj blog sa modnog prerastao u lifestyle blog, a stekla sam utisak da sve veći naglasak stavljaš na dizajn i uređenje enterijera. Da li to znači da si se na neki način zasitila outfit postova i kakvi su ti dalji planovi za rad na blogu? Da li si nameravala da češće postuješ vlogove (video blogove)?
Mnogo je ideja, ali malo je vremena. Ja na žalost ne zarađujem od bloga, tako da mi je to i dalje hobi. Iskreno nemam vremena za bloganje kao npr. u studentskim danima. Voljela bih snimati više vlogova, ali za jedan vlog mi treba gotovo cijeli dan ( jer smo dečko i ja perfekcionisti i kod nas sve tehnički mora biti savršeno).
U Srbiji se i dalje često s podozrenjem gleda na posao blogera, posebno onih koji se bave modom. Da li je situacija u Hrvatskoj u tom smislu išta bolja ili se i dalje suočavate sa istim predrasudama?
Ljudi su ljubomorni. Ako netko može zašto ne. Iskreno i ja bih uživala da mogu živjeti samo od toga. Problem je možda što cure koje zarađuju i bave se isključivo bloganjem možda ne razmišljaju da je to kratkoročno i da ipak za deset godina će morati živjeti od nečega. Kod nas u Hrvatskoj npr. ja vodim najčitaniji modni blog pa na godinu zaradim toliko da si mogu platili godišnju domenu i počastiti dečka kolačima. Divno mi je za čuti da je kod vas u Srbiji bolja situacija. Mislim da se više cijene blogeri nego kod nas.
Koja bi zanimljiva mesta preporučila za posetiti pod obavezno ukoliko se nađemo u Zagrebu ili Osjeku iz kog si poreklom?
Moja najdraža mjesta u Zagrebu su: Najljepši kafić u Zagrebu mi je Finjak. Finu, obilnu i jeftinu kinesku hranu možete pojesti u Andi woku, iako je meni najfinija kineska hrana iz Halo Maksimirskog zmaja (imaju samo dostavu). Od zalogajnica bih svakako preporučila Šalšu – visoka gastronomija po niskim cijenama. Najfinija pizza mi je u Spizzi. Finu kavu možete kušati u 42 coffee co., Express bar-u te u kafiću U dvorištu. Ako ste ljubitelji chessecakea najbolji u gradu je u Torte&To. Za mene osobno postoje samo dvije slastičarnice u gradu a to su: Mak na konac i Orijent. Svi kolači su im prekrasni, a sladoled iz Orijenta je najfiniji na svijetu. Također The Cookie Factory sa genijalnim američkim kolačima. Lijepo uređene slastičarnice su mi Amelie i Fine torte.
Što se Osijeka tiče: Preporučila bih restoran Karaka, sladoled iz Hotela Osijek. Na žalost, u Osijeku ne možete nigdje kušati kolač vrijedan pažnje. Najljepše uređen kafić je Trica. Ukoliko volite mochu svakako posjetite San Francisco, a ukoliko ste ljubitelj dobre kave kafić Mirisi kave. Ako volite stvarno fino papati, a imate vremena i nalazite se već u Osijeku, svakako posjetite Baranju. Baranjska kuća te Ivica i Marica. Ambijent je prekrasan, a hrana za prste polizati.
Koji grad smatraš posebno inspirativnim i gde bi volela da živiš u budućnosti?
Berlin mi je najdivniji grad koji sam posjetila. Voljela bih živjeti u Engleskoj i Škotskoj.
Šta je tvoja hrana za dušu, kako puniš baterije?
Kolači, kolači, praline i kolači. Priznajem ovisna sam o slatkom. Ali sam perfekcionist i kolači moraju biti vrhunski.
Za pet godina kako vidiš sebe? Planiraš ili puštaš da se stvari spontano dogode?
Kažu da je maštati zdravo, pa krenimo: U art deco stanu sa visokim stropovima, negdje u Engleskoj sa svojim dečkom i dva psa.
Za kraj, šta bi poručila našim čitaocima koji se boje da insistiraju na individualnosti i nisu još uvek pronašli svoj modni stil?
Jednom se živi, radite što volite, uživajte u životu svakog trenutka, budite što želite, bez obzira na ostale. Odijelo ne čini čovjeka, ali zašto ono ne bi, ako ste u prilici, moglo reći nešto o vama?
