Njih dvojica dolaze iz Belgije, a za svoju kraft pivaru su odabrali Balkan. Kao veliki ljubitelji muzike i dobrog piva odlučili su da u nedostatku istog naprave svoj brend Visibaba. Axel (Axel Brewfox) već neko vreme živi u Hrvatskoj i lepo govori Hrvatski, a za Plezir je pričao o pivu, inspiraciji i dao nam odlične predloge za hranu koja se lepo slaže uz njihova piva
Kako ste se odlučili da pokrenete vlastitu proizvodnju piva i to baš na Balkanu? Da li ste imali prethodnog iskustva u proizvodnji piva i uopšte vođenju malog biznisa?
Pošto smo već živjeli par godina u Hrvatskoj radi posla u organizaciji raznih muzičkih festivala kao što su Garden Festival, Suncebeat, Electric elephant, Dimensions, Outlook ali i vlastitom festivalu Goulash Disko koji je, moj partner Yves Taquet, pokrenuo na Hrvatskom ostrvu Vis, a danas je spojen sa festivalom Seasplash u poznatom Fort Punta Christo u Puli. Počeli smo kao kućni pivari u Zagrebu jer sam ja kao i moj kolega, isto Belgijanac, bili jako razočarani sa tadašnjom ponudom pive u Hrvatskoj i u regiji generalno. Krenulo je od vlastite potrebe za kvalitetnim pivom, a uz podršku prijatelja koji su jako cjenili pive koje smo tada proizvodili došli smo na ideju da povećamo količine da bismo mogli zadovoljiti rastuću potražnju za naša piva. Zatim smo pretražili cijelu ex-Yu da bismo našli odgovarajuću pivaru za “visoku fermentaciju”. Također bilo nam je važno da to bude pivara u skladu sa našim vizijama i projektom. Na to smo upravo naišli i to je bilo najlepše iznenađenje kada smo upoznali Branimira Melentijevića, vlasnika Kabinet Brewery, u Srbiji. To je bilo kao naći dijamant u sred polja, toliko smo se iznenadili sa izvrsnim i ambicioznim projektom koji su pokrenuli sa toliko entuzijazma i imali su želju da započnu suradnju sa Visibabom. Moram da zahvalim genijalnom timu Kabineta za tu lijepu kolaboraciju i za njihove izvanredne ljudske osobine.
U kakvoj su vezi visibaba i pivo?
Iako se puno njih čudilo imenu, a i danas se čude zašto se naš brend zove Visibaba, odlučili smo si dati ime koj nije klasično pivsko ime jer prvo ni mi nismo klasični Belgijanci. Drugi razlog je da nam se odmah svidela riječ „Visibaba“ kao strancima koji tek uče jezik. Učili smo prvo što baba znači, nakon toga što znači visiti pa nam je obojici bilo smiješno kad smo čuli kako zovete cvijet „snowdrop” visibaba. Pomisao da reč za cvijet ima mračnu asocijaciju se uklapao uz naš belgijski smisao za crni humor. Jednostavno smo dali to ime pivi jer smo već bili u potrazi za imenom brenda.
Koliko dugo je trajalo testiranje i eksperimentisanje sa ukusima pre nego što ste došli do dobitnih kombinacija?
Bilo nam je potrebno oko 3 godine eksperimentiranja, ali moram reći da smo od tada stalno u procesu eksperimentiranja jer je tu cijela lepota ovog posla. Također, piva su dio naše kulture u Belgiji, tako da smo puno toga naučili od starije generacije naše obitelji koji su se bavili pivom. Moram reć i da moj partner Yves Taquet ima neki „magic touch“ što se tiče dobitnih kombinacija, pogotovo kada pratimo našu intuiciju. Znači teško bi bilo tu reći koliko treba vremena generalno za naći recepture po kojima će se proizvoditi, jer je to kombinacija puno drugih faktora kao što je učenje, inspiracija, upoređivanje i upoznavanje pravih ljudi u pravom trenutku. A moram reći i da smo se do sada nalazili na pravom mjestu sa pravim ljudima i uvijek u savršenom trenutku.
Nazivi piva impliciraju da volite muziku pa tako u svojoj ponudi imate piva Bob Barley, John Lemon, Janis Hoplin. Kako ste došli na ideju za ovu igru reči?
Čak se i mi čudimo nekad kada gledamo etikete kako smo sami stvorili tako dobar brending. Nije da se želimo hvaliti jer nam nije nikad bio cilj da insistiramo na marketingu nego mnogo više na kvalitetu piva koje stoji iza etiketa. Mislim na kraju da je najbolji marketing baš taj koji dođe iz nas kroz istinisku ljubav i posvećenost. Ta ljubav se dobro pokazuje kroz našu strast prema muzici i festivalima a samim tim i pivu. Nekako su i muzika i piva utjecala na ime, za naša pšenična piva, koja aromatiziramo sa biološki sušenom korom od limuna sa ostrva Vis, je automatski bio Lemon dio imena pa smo se sjetili igre riječima tijekom zanimljivog brainstorminga. Tako je John postavio pravila igre: promjeniti jedno slovo prezimena muzičke zvijezde koje bi opisalo jedan sastojak. Barley je vrsta slada kojeg smo koristili za stil Porter pa smo se njega lako sjetili. Za treću vrstu Janis Hoplin smo se sjetili najbitnjeg sastojka u IPA stilu, hmelja koji se na engleskom zove „hop“.
Vizuelni identitet je veoma važan i on je odgovoran za onaj prvi utisak koji će i privući ljude vašem proizvodu. Ko je odgovoran za dizajn etiketa?
Imali smo tu već jako dobro definiranu ideju što želimo da bude na etiketi kada smo prvobitno smislili imena. Tako da nam je bilo lako uputiti umjetnicu i dizajnericu Maju Maar iz Hrvatske koja nam je ilustracije napravila, a onda se grafički dizajner koji živi u Dablinu, poznanik mog partnera, pobrinuo za ostalo.
Koje vrste piva za sada proizvodite i da li ima nekih novih piva u planu?
Za sada imamo naš trio John, Janis i Boba ali smo već u procesu eksperimentisanja za par novih vrsta kojima će imena također biti dosta zabavna. Mislim da će uvijek postojati plan za slijedeća piva!
Iz vašeg iskustva, šta presudno utiče na kvalitet ukusa – oprema, proces proizvodnje, sastojci? Kad smo kod sastojaka gde pronalazite sve što vam je potrebno?
Znanje! Puno ljudi će vam reći da je njima piva loša radi vode, ali mi ne vjerujemo u to jer svaka voda paše za jedan stil piva, treba iskusiti, učiti i doći do rezultata koji će vas zadovoljiti. Zato mislim da su znanje i želja najbitnji faktori za kvalitetan ukus. Naravno, oprema je jako bitan faktor kao i voda, ali je to samo jedan plus ako vam je receptura solidna! Za sastojke imamo politiku da radimo samo sa najboljim kvalitetom, što naravno ima utjecaj direktno na kvalitetu piva.
Koliko para toliko muzike se kaže kod Vas, ne?
Uz pomoć Kabinet pivare koja nam nabavlja slad iz Belgije i hmelja sa svih strana globusa, od Novog Zelanda do SAD-a, a čak i iz Slovenije koja je svijetski poznata za hmelj. Naravno, trudimo se nabaviti dragocijenu sušenu koru od limuna i od gorke naranče sa ostrva Vis, ali i drugi sastojci koje tražimo svugdje kad nam padne na pamet novi sastojak za naše inovacije.
Šta mislite o regionalnom kraft pivarstvu i koja piva vi najčešće birate? Koji je razlog za tako veliki porast interesovanja za male pivarije?
Mislim da bih lagao ako ne kažem da biram svoje pivo prvenstveno, ali svakako volim isrobati sve što se dešava na regionalnom i međunarodnom nivou. Za interes i porast interesovanja mislim da su isti razlozi koji su i nas motivirali da kuhamo svoju pivu – loša ponuda. Kvaliteta je bila najniže jer su u ponudi bila samo manje kvalitetna piva. Pričam sada o industrijskim proizvođačima kojima nije toliko stalo do kvaliteta nego više do masovne proizvodnje i masovnog profita. Kad se već nitko nije pobrinuo poboljšavati kvalitetu, tada su par ljubitelja pive poput Kabineta, Visibabe i ostalih regionalnih proizvođača kraft piva preuzeli na sebe odgovornost i počeli proizvoditi pivo sa motom: kvalitet i inovacija! Mislim da su također ljudi shvatili da žele piti nešto što su vjerovatno imali priliku probati tjekom putovanja u inozemstvo. Potraga za kvalitetom neće stati jer svi volimo ono što je fino i rijetko se želimo onda vratit na ono što ne valja.
Uz koja jela biste hedonistima preporučili vaša piva, koje su vaše omiljene kombinacije ukusa?
Sa Janis Hoplin IPA začinjena hrana, preparacije sa slaninom, današnji trend Cheeseburger ili još Bacon Burger je savršena kombinacija za našu pjevačicu. Također sa sirevima kao što su blue cheese ili Gorgonzola je meni taman! Moja omiljena kombinacija je piletina na curry umaku sa rižom i voćem (ananas, grožđe). Bob Barley sa pečenim i dimljenim mesom, mesom sa roštilja i kobasicama, paše uz tilsiter ili za desert sa kolačićima i raznim čokoladnim slasticama. John Lemon je upravo za ovu sezonu pošto se jako dobro kombinira sa morskim plodovima i također bijelo meso. Favorit bi mi tu bila riba List na maslacu uz hladan John Lemon definitivno!
