Odgovorno tvrdim da sam odabrala savršenu devojčicu koja će svojom i vedrinom, harizmom i humorom obojiti Plezirov letnji leksikon. Pozivam vas da u priči koja sledi otkrijete koga to Iva Čuljak smatra umetnikom života, ko su njeni najdraži junaci, kako biti veran sebi u vremenu društvenih mreža, i koješta još o ovoj lepoj ženi čiji vedar duh i iskrenost imaju magnetnu privlačnost
Fotografije: Andrej Nihil @andrejnihil, Ivana Stevanović @ladymrva
Nešto za početak?
Nadam se da ćete pročitati ovaj intervju barem do sedmog pitanja, a ako dođete do kraja, očekuje vas iznenađenje. Šalim se, ne čeka vas ništa!
Draga Iva, hoćeš li da nam ispričaš kako si odlučila da se iz Zagreba preseliš u Beograd?
Kad se zaljubiš, ne razmišljaš puno. Tako sam se preselila.
Šta te osvojilo kod Beograda?
Duša njegovih ljudi. Samim tim i njegovih ulica. Pod kožu mi se posebno uvukao Dorćol.
Po profesiji si novinar, a već Izvesno vreme vodiš radionice za uspešno Bavljenje Instagram platformom. Koliko su ti veštine novinara pomogle u ovom delu posla?
To je priča sada već davnije prošlosti. Dok sam se bavila radionicama, novinarske vještine mi uopće nisu pomogle, ali osjećaj za ljude jeste. Za njega mogu zahvaliti svojim roditeljima.
Kako izgleda jedan tvoj tipičan radni dan?
Nikad isto kao prethodni. Osim ponedjeljkom, srijedom i petkom kada sve započinje ranojutarnjim treningom. Obzirom na to da sam gospodar svog vremena, nekim si danima natrpam cjelodnevne obaveze, a drugima cjelodnevnu bleju.
Koje su po tvom mišljenju prednosti Instagrama u odnosu na druge društvene mreže?
Nedostatak socijalnih tema i političkih frustracija. Život je tamo lijep. Čak i hiperbolizirano lijep.
Kako bi definisala svoj vizuelni identitet i samo tvoju crtu po kojoj si jedinstvena?
Ja sam Iva, kćer svojih roditelja. To je moja crta. Kada pričamo o vizualnom identitetu, ukoliko pričamo o fizičkoj prezentaciji – jednostavnost!
Kako biti veran sebi na društvenim mrežama?
Tako što si vjeran sebi u svom offline životu. Pred svojim ogledalom. U svoja četiri zida.
Budući da nisi neko ko slepo prati trendove, šta je za tebe recept za autentičan stil?
Ne uspoređivati se s drugima! Tvrdim kategorično i decidirano.
Ko su ljudi koji te inspirišu?
Mnogi svakodnevni usputni prolaznici čije razgovore čujem ispijajući svoje jutarnje kave. Baka s cvijećem na ćošku, teta s trafike, pa i, da se politički korektno izrazim, Romi koji se vozikaju Dorćolom u svojim impresivnim handmade vozilima. Svaki put kad ih vidim, poželim stvoriti nešto vlastitim rukama.
Zajedno sa sestrom osnovala si modni bred Chu & Chu. Reci nam nešto više o tome?
I to je priča moje nedavne prošlosti. Nisam vas updateala o novim projektima, ali ću vam o Chu&Chu reći da je to sestrinski brend kojeg nismo činile samo sestra i ja, nego i sve naše krojačice, konstruktorice, žene koje su turbane voljele i kupovale. Brend je stavljen u fazu mirovanja, jer je život tako odlučio, a probudit ćemo ga kad i sestra i ja budemo opet spremne dati svoje najbolje resurse za njega.
Vaš brend je promovisao etičnu i odgovornu modu, koja je u aktuelnom konzumerističkom poretku vrlo poželjna. Da li prilikom kupovine vodiš računa o održivoj i etičkoj kupovini, i koje brendove najviše poštuješ?
Cijeli naš brend je bio utemeljen na etičkoj proizvodnji, istina. Za sebe ne mogu reći da sam evoluirala do te razine svijesti u kojoj isključivo i samo kupujem etične brendove, ali ipak moj ormar sada broji već ozbiljan broj i dizajnerskih slow fashion komada. Omiljeni zauvijek mi je svevremenski kaput domaćeg Kota brenda.
Tvoja letnja uniforma?
Široko. Prirodnih materijala. Bijelo. Papuče. Šešir. Pletena torba. #nomakeup. #nofilter.
Letovanje iz snova?
Sanjam često i uvijek različito. Tako da ne postoji jedan odgovor na ovo pitanje. Ako sam u fazi mirovanja – jedan od nenaseljenih hrvatskih otoka, vina, pršuta, sira, sestra, bicikl i jazz. Ako sam u svojoj „duh nemili” fazi, vodite me u previše decibela.
Pamtiš li kako si ostala bez svog prvog mlečnog zuba?
Bilo bi sjajno da pamtim takve anegdote, ali ja vam se ne sjećam ni kako sam bez torbe ostala prošlog mjeseca. (manje vina
Iva, manje Iva)
Slatko, slano ili nešto treće?
Slano zauvijek. U kombinaciji s tekućim agregatnim stanjem.
Koga smatraš umetnikom življenja?
Svog tatu.
Omiljeni crtani junak?
Pojma nemam. Junacima smatram ljude koje mogu zagrliti, od krvi i mesa, sa svim njihovim tugama i radostima. Ne imaginarne i nacrtane.
Pet reči koje te opisuju?
Ja sam žena oksimoron. Netolerantni pacifist i kurčeviti emotivac.
Može li se živeti od ljubavi prema onome što radimo?
Apsolutno.
Preporuka za čitanje, slušanje, gledanje?
Zadnjih mjesec dana ništa nisam ni gledala, ni čula, niti pročitala, a prije dva sam čitala Nenada Veličkovića, gledala razbibrižnu Grace&Frenkie seriju, slušala Ellu Fitzgerald.
Kakve planove praviš za naredni period?
Pakleno rajske. Puno putovanja i grljenja, ića, pića i smijeha!
Poruka za kraj?
Ako je itko od vas došao do kraja, javite mi se na Instagramima, da vas u čelo poljubim i čestitam na entuzijazmu i izdržljivosti.
