Nijedan francuski film novijeg doba nije toliko voljen kao “Ameli” Žana-Pijera Ženea ili bolje rečeno, nijedan protagonista francuskog filma ovog veka nije toliko voljen kao Ameli, koju tumači Odri Tatu. Zbog toga kada kažemo Ameli a ne punim nazivom “Čudesna sudbina Ameli Pulen” svi znamo na koju Ameli se misli.

Danas, više od 20 godina nakon izlaska filma, Žene je snimio svojevrstan “nastavak”, film La véritable histoire d’Amélie Poulain u kome nam otkriva “pravu istinu o Ameli Pulen”.
“Posle svih ovih godina” kaže Žene u kratkom uvodu, “osetio sam da je konačno pravi trenutak da vam ispričam pravu priču o Ameli Poulain”. Režiser nam dalje objašnjava kako Ameli nije samo konobarica koja živi na Montmartru i posvećena je tome da živote ljudi oko sebe učini čarobnim. Zapravo, ona, kako autor kaže, radi kao špijunka za KGB. Regrutovana još u detinjstvu, a svaki momenat nove priče i dvostrukog života omiljene protagonistkinje, Žene kinematografski podržava koristeći odveć poznate scene i uključujući iste likove koih se sećamo iz filma o “Ameli”. Ovaj igrokaz je ne samo interesantan osvrt na jedan filmski klasik, već i pokazatelj kako se određenom naracijom svaka priča može iskrojiti da narativ bude u službi onoga što želimo da javnost misli.
Izvor: openculture.com