Bojana Vunturišević: Muzika je moj način borbe protiv sistema

Od njegovog lansiranja u etar, numere sa albuma Daljine postale su nešto s čime neizostavno počinjem dan. Kada se probudim odigram jednu partiju uz Kese etikete, popodne odmaram i maštam uz Daljine su blizine, a uspavljujem se uz Noćni program. Upravo zato, neizmerno zadovoljstvo mi je što sam bila u prilici da razgovaram sa ženom čiji glas je usijao moju letnju plejlistu. Ako među vama ima još onih koji nisu preslušali novi album Bojane Vunturišević, reći ću vam samo jedno – mnogo ste propustili! Pustite neku od novih Bojaninih pesama i dok nadoknađujete propušteno pročitajte o čemu smo nas dve jednog letnjeg popodneva ćaskale

„… MALO MALO SAMA KESE ETIKETE SAMO MALO TUŽNA KESE ETIKETE SAMO MALO GLUPA KADA MI NALETE MOMENTI U KOJIM HOĆU DA SE SETIM SEBE …”. NEKAKO SAM PRILIČNO UVERENA DA NE GOVORIŠ SAMO O PROBLEMU POTROŠAČKOG DRUŠTVA VEĆ I OTUĐENOSTI I USAMLJENOSTI KOJE JE TO DRUŠTVO PROUZROKOVALO. DA LI JE OVO TVOJ NAČIN BORBE PROTIV SISTEMA? JESU LI DALJINE KOJE SU NASTALE ZAISTA BLIZINE?

Muzika je oduvek bila moj način borbe protiv sistema. Iako najviše u pesmama govorim o svojim emocijama, često pokušavam da promenim svet u ta tri minuta koliko pesma najčešće traje. Zagovornik sam ideje da promena mora doći iznutra i da mora poći od tebe (sebe). Takođe sam zagovornik ideje da će ljubav i lepa reč promeniti svet. Ali me prečesto na dnevnom nivou „zasvrbe” razne nepravde, pogrešne odluke, glupost i pogrešan pravac kojim čovečanstvo ide. Otuda „Kese etikete”, ali i „Ušće”, „Do kraja sveta”, „E70”… U mom slučaju daljine su definitivno blizine. One su mi donele najveću životnu ljubav. A i tri godine sam bila daleko od publike. Vreme je da budemo blizu.

Bojana-Vunturisevic-Muzika-je-moj-nacin-borbe-protiv-sistema

„NIKAD BLIŽE, NIKAD JAČE, NIKAD SNAŽNIJE”. JE LI ISTINA DA JE PESMA DALJINE MOGLA DA SE ČUJE DUŽ OBALE ADE BOJANE I PROŠLOG LETA I KO JE ZA TO KRIV?

Tako je. „Daljine” su još prošle godine bile hit na Adi Bojani. Čak i pre dve godine bile su himna ekipe koja je tada snimala film „Igla ispod praga”, isto u Crnoj Gori, ovog puta na Luštici. Tu ekipu predvodila je moja prijateljica Marija Stojanović i ona je pesmu prenosila sa usb-a, na usb, kao „s koljena na koljeno”. Tako je pesma došla do plejliste nepoznate devojke koja je prošlog leta letovala na Adi Bojani i jedne večeri je na žurci pustila „Daljineee su blizineeee”. Tu se zadesila Kristina Belović, takođe prijateljica, koja je ulogu čuvarke autorskih prava shvatila vrlo ozbiljno, obavestila me i zajedničkim snagama izdejstvovale smo da nepoznata devojka obriše pesmu i za uzvrat dobije doživotnu besplatnu kartu za sve moje koncerte u Podgorici.

PROČITALA SAM TVOJU IZJAVU DA JE SUDAR VAJBOVA U OKVIRU BENDA SVI NA POD IZAZVAO DA SE RODI TVOJ SOLO ALBUM. DA LI BI NAM ISPRIČALA PRIČU O TOME?

„Svi na pod” je jedna lepa faza mog muzičkog odrastanja. Tu sam stekla prijatelje za ceo život sa kojima sam i nastavila da radim i stvaram. Mi smo bili grupa jako različitih ljudi i senzibiliteta. Uskladiti različitosti nekada je zanimljivo i izazovno, ali često može da te umori i odvede na neki drugi put. Ja sam imala drugačiju viziju i želela sam drugačiji zvuk i u toj želji nisam bila sama, ali nisam bila inicijator ideje da bend prestane i nestane.

KADA GOVORIMO O PROCESU STVARANJA MUZIKE, U ČEMU TI NAJVIŠE UŽIVAŠ? DA LI JE TO OSMIŠLJAVANJE TEKSTA, KOMPONOVANJE, SNIMANJE ILI NEŠTO DRUGO?

Uživam u celokupnom procesu stvaranja. Proces stvaranja muzike podrazumeva nekoliko segmenata koje si već spomenula. Ako bih morala da ih rangiram, prvo na top listi bi bilo komponovanje, a poslednje samo snimanje. Komponovanje, aranžiranje i pisanje teksta su žive stvari. Sklone su promeni. Kreću se. Sve što se kreće, mene pokreće. Snimanje je veština. Nešto kao aerobik. Ako ga svakodnevno treniraš, bićeš top. Dakle, disciplina. Ja sam često nedisciplinovana. Više volim da tumaram po svojoj glavi.

OSIM PISANJA I IZVOĐENJA MUZIKE, OFORMILA SI I HOR ZA DECU SA KOJIMA TAKOĐE IMAŠ NASTUPE. KAKO SI DOŠLA NA OVU IDEJU I ŠTA ZA TEBE LIČNO ZNAČI OVA PRIČA? KOLIKO IMATE ČLANOVA I KAKO SI SE SNAŠLA U PEDAGOŠKOM RADU?

Po obrazovanju sam diplomirani muzički pedagog. Vrlo kratko sam radila kao profesor muzičke kulture u osnovnim i srednjim školama i shvatila sam da se u našem obrazovnom sistemu ništa nije promenilo dugi niz godina unazad. Imala sam sreću da u tom periodu upoznam Stašu Stanković, našu koreografkinju koja predvodi plesni klub „Dance Factory” i sa njom sam došla na ideju da oformimo prvi plesni hor u Srbiji. DFhor! Ekipa najgotivnijih klinaca iz Beograda. Oni plešui pevaju u isto vreme. Dakle, rade dve radnje i obe radnje rade fantastično. Ovih dana izbacili smo spot za obradu pesme „Paganini Twist” koju je nekada davno izvodila Betty Jurković.

ALBUM DALJINE JE IZMEĐU OSTALOG U ZNAKU PRIJATELJSTVA. KO SU LJUDI KOJI SU MU POMOGLI DA PORASTE?

Sa svojim prijateljima pisala sam album „Daljine”. Ne volim da kažem da su mi oni „pomagali”. Oni su ga stvarali podjednako predano kao i ja. Ivan Mirković Bambi je moj najbliži saradnik i čovek sa kojim radim sve. Iza nas je deset godina zajedničkog muzičkog stvaralaštva. Bambi odlično zna sa mnom, jako me je dobro vodio kroz čitav proces. Svaku moju muzičku rečenicu umeo je da nastavi. Nekada ih je i započinjao. Posao aranžera i producenta uradio je odlično. On je moj soulmate. Sa Minjom Bogavac pisala sam tekstove. Neke je ona pisala sama, neke smo zajedno, a neke samo ja. Mislim da će ovaj album ostati upamćen po pesmi „Kese etikete” koja predstavlja maestralnu saradnju tria Bogavac/Mirković/Vunturišević. Takođe, na albumu se može čuti i pesma „Noćni program” koju sam komponovala na tekst Maše Seničić ili „Suzana” koju muzički zajedno potpisujem sa saksofonistom Jamalom al Kiswanijem. „Daljine” su i svojim instrumentima i glasovima obojili Marija Stojanović, Andrijana Belović, Anjuta Janković (Stray Dogg), Milica Tegeltija i Nebojša Zulfikarpašić Keba.

Bojana-Vunturisevic-Muzika-je-moj-nacin-borbe-protiv-sistema2

KADA NIJE NA SCENI ILI U STUDIJU, KO JE TADA BOJANA VUNTURIŠEVIĆ?

Ja sam uvek ja. Na sceni, u kuhinji, učionici, prodavnici, gluvoj sobi, pijaci, banci, u kafani ili biblioteci… Rođena sam 6. marta 1985. godine. Trenutno imam višak sedog izrastka i manjak vremena da odem kod frizera da ga zakamufliram. Ovih dana bila sam u minus fazi, ali sam jutros ustala na desnu nogu, pa ponovo gledam u svoju svakodnevnicu kroz ružičaste naočari. Zaljubljena sam. Imam dete koje nisu primili u vrtić, a bolovanje ističe, pa smo tu malo u frci. Dakle, jedna realna i obična priča jedne obične žene.

KO SU TVOJI UZORI U MUZICI, ALI I ŽIVOTU?

U životu, ljudi kojima sam okružena. Oni me inspirišu, motivišu i od njih sam mnogo toga naučila. Uzor u muzici… Možda David Bowie. Čovek koji se menjao, eksperimentisao i učio do kraja svog života.

KOLIKO JE TEŠKO ŽIVETI DANAS OD ONOGA ŠTO VOLIŠ I DA LI JE TO UOPŠTE MOGUĆE?

Pa, evo, ja živim. Čim sa tobom razgovaram. (smeh) Možda nemam svoj avion, ali ono što imam me čini izuzetno srećnom. Trudim se da to što imam još poraste. Negujem svoj posao, radim ga temeljno, promišljeno, predano i sa puno ljubavi.

JESU LI POSTOJALI BILO KAKVI STRAHOVI, NEDOUMICE I PREPREKE U NASTAJANJU DALJINA?

Ne. Album smo stvarali u jednoj prelepoj i neopterećenoj atmosferi, sa vrlo sebičnim ciljem: da mi maksimalno uživamo u procesu, jer ćemo samo tada moći stopostotno da stanemo iza našeg rada. Jedina prepreka da se album pojavi u planiranom terminu bila je moja trudnoća koja je samo odložila datum izlaska. U tom periodu smo još malo „bojili” album i promišljali o celokupnom konceptu, ponajviše vizualnom. Tada su se našoj ekipi pridružili Milica Mrvić koja je uradila najlepši cover za album, ali i Olja Marković i Ivan Stojiljković sa kojima godinama unazad sarađujem kroz stvaranje muzičkih spotova.

PORED MUZIKE, ŠTA TE JOŠ OPUŠTA I ČINI SREĆNOM?

Volim more, volim da pogledam dobru predstavu, da ugostim svoje prijatelje i da zablejimo onako kako samo mi znamo. Volim da plešem, volim kad se Dušan zaceni od smeha i kad se sa Ivanom šetam.

Bojana-Vunturisevic-Muzika-je-moj-nacin-borbe-protiv-sistema3

KUJEŠ LI NEKE ZANIMLJIVE PLANOVE ZA LETO?

Samo želim da odem na more. Posle letovanja na Adi Bojani i fejk letovanja na Atlanskom okeanu, samo želim tirkiz, borovu šumu i dreku zrikavaca. Dakle, Dalmacijaaaaa!

ŠTA PREPORUČUJEŠ ZA ČITANJE, SLUŠANJE I GLEDANJE OVOG LETA? KAKO TI PLANIRAŠ DA SE OPUSTIŠ I ZABAVIŠ?

Gledajte u nebo, čitajte priče koje pišu vaši kapci iznutra i slušajte talase.

ŠTA PEVUŠIŠ OVIH DANA?

„Grickam nokte i za tobom ćudim. Hjtela bih poprilično da s tooooooboooom danas bludim. Noć je ova tako ljepa, a u meni silna zbrka kada kreeeeeneeeee naša frka”. Nipplepeople – Frka. <3

fotografije: Milica Mrvić

Share