Acid Radio: Muzičko buđenje iz zimskog sna

Otuđenost, nesklad između „ja“ u ogledalu i onog koje se ogleda u drugima, nemogućnost da se starijim generacijama oproste kolektivni propusti, a ovim tek stasalim apatija – svaka pjesma na novom albumu mladog podgoričkog benda „Acid Radio“ istovremeno kao da proziva i poziva na promjene.  U koštac sa uljuljkanošću uhvatili su se Miloš Pupović, bubnjar, Damjan Vujošević, basista, Radoje Albijanić, vokal, i moj sagovornik, Luka Bošković, gitarista i prateći vokal. Luka takođe potpisuje tekstove svih numera na albumu, zajedno sa Damjanom i muziku, dok iza aranžmana stoji cio četverac.

Nepuna tri mjeseca nakon izlaska prvog albuma, podgorički metal sastav „Acid Radio” obradovao je publiku spotom za numeru „Fobija”, koji potpisuje Milutin Jovančić. Ovom pjesmom su se, još u martu 2017. godine, inicijalno predstavili domaćoj javnosti i njome najavili da na muzičku scenu stiže bend koji grublji zvuk vješto uparuje sa stihovima koji prozivaju osrednjost. U nastavku pogledajte spot za „Fobiju” i pročitajte intervju sa gitaristom benda, Lukom Boškovićem.

KAKO STE VAS ČETVORICA ODLUČILI DA NEDJELJNO DRUGARSKO „DŽEMOVANJE“ PRETVORITE U OZBILJAN RAD NA AUTORSKOM MATERIJALU BENDA KOJI DANAS ZNAMO KAO „ACID RADIO“?
„Acid Radio“ je od početka trebalo da bude autorski projekat započet s prijateljima, radi uživanja u muzici koju sami stvaramo. Prvi mi je u pomoć priskočio dugogodišnji prijatelj i bubnjar Miloš Pupović. Počeli smo isključivo sa studijskim radom, ali nakon što su nam se pridružila još dva dobra druga, Damjan Vujošević na bas gitari i Radoje Albijanić na vokalima, odlučili smo da sve to prenesemo i u prostor za probe, što se pokazalo kao pun pogodak. Iz tog neobaveznog drugarskog džemovanja su brzo izašle i prve pjesme koje smo zabilježili na live demu „Axis Of Rotation”, kako bi ljudi znali da postojimo, a nakon toga smo polako otpočeli i rad na svom studijskom albumu koji je nedavno izašao za muzičku kuću „Metropolis“.


DA LI STE OD POČETKA ZNALI U KOJEM MUZIČKOM PRAVCU ĆETE SE RAZVIJATI? KOJI SU VAŠI UZORI I IZVORI INSPIRACIJE NA GLOBALNOJ MUZIČKOJ SCENI?
Pa znali smo da će muzika biti rok/metal usmjerenja, s obzirom na to da je to nešto što privatno najviše slušamo, ali nismo žanrovski ograničeni – ono što prirodno izađe iz nas na probi i svidi nam se to i bude zvučno zabilježeno kasnije. Što se tiče uzora, tu je uvijek nezaobilazna Metallica (svaka njihova inkarnacija), zatim ex-Yu rock od A do Š, kao nešto na čemu smo se svi podigli, i nakon toga sve ostalo, da ne izdvajam nikog posebno. Ne slušamo bukvalno „od Silvane do Nirvane”, ali sve između ta dva ekstrema dolazi u obzir. I Nirvana, naravno (smijeh).

VAŠ PRVIJENAC JE U MEDIJIMA OKARAKTERISAN KAO „TEMATSKI ZAOKRUŽENA CJELINA“, KOJA TRETIRA NEZADOVOLJSTVO SOBOM JEDNAKO KOLIKO I NEZADOVOLJSTVO DRUŠTVOM. OTKUD IDEJA A CIO ALBUM POSVETITE BAŠ TOM OSJEĆAJU TJESKOBE, I TO I NA MATERNJEM I ENGLESKOM JEZIKU?
To je jednostavno nešto što je prirodno izašlo tematski kao refleksija društvene situacije, kako na kolektivnom tako i na individualnom planu. U suštini svi mi koji žurimo da mijenjamo svijet možemo i moramo da poboljšamo sebe prije svega, da apatiju i letargiju zamijenimo nadom i zainteresovanošću kako bi nam svima bilo bolje. Za bilingvalnu varijantu smo se odlučili jer nam je primarna domaća odnosno regionalna publika. U tom ambijentu se najprirodnije osjećamo, a i smatramo da je malo domaćih bendova koji ozbiljno i kvalitetno rade ovu vrstu muzike, sa dozom posvećenosti koja će slušaoca natjerati da ne promijeni kanal ili stanicu. A ako se sve to svidi i nekom strancu, nećemo se buniti (smijeh).


POSTOJI LI NEKA PJESMA NA ALBUMU KOJA TI JE POSEBNO DRAGA? AKO DA, ZAŠTO BAŠ ONA I ŠTA JE POSLUŽILO KAO INSPIRACIJA ZA NJU?
Ako baš moram jednu da izdvojim, onda neka to bude „Fobija”. Iz više razloga. Prije svega, to je kompozicija sa kojom smo otpočeli rad benda, kolektivno je aranžirali; prvi trenutak u kom smo svi kliknuli, osjetili se kao jedno, počeli da uživamo zajedno, pogledali se, osmjehnuli i taj osmijeh nas od tada prati. Inspirativno, iza nje se krije pitanje samospoznaje i duhovnosti na neki način. Pjesma prati analognog čovjeka u digitalnom svijetu, koji nije siguran koji je put ispravan. Da li onaj koji mu je u djetinjstvu usađen vaspitanjem kao pravedan ili ovaj novi, koji sve to odbacuje? Da li ljudi stvarno vjeruju u onu društvenu sliku koju brižljivo grade godinama i prezentuju je spoljnom svijetu, uvjeravajući i sebe u tom procesu? Da li u onih desetak minuta prije nego utonemo u san, kada smo sami sa sobom ma gdje bili, i dalje lažemo sebe ili možda u tom trenutku odložimo masku pored kreveta i shvatimo neke stvari onakvima kakve jesu i priznamo ih kao prvi korak ka poboljšanju?

DA LI SADA, NAKON ZAVRŠENOG RADA U STUDIJU, IMATE U PLANU NASTUPE UŽIVO?
Naravno, u toku su pripreme za nastupe u svrhu promocije tek izašlog albuma. Uskoro treba da bude gotov i prvi spot za već pomenutu „Fobiju“, koji radi Milutin Jovančić – Mita iz bendova Block Out i Čovek Vuk. Čekali smo da spot izađe iz njegovog studija pa da onda organizujemo tematske večeri na kojima ćemo publici prezentovati spot i odsvirati album u cjelosti; da li sami ili u saradnji sa još nekim bendom, to ćemo odlučivati u zavisnosti od situacije. Za sada su u planu takva dešavanja u Beogradu, Podgorici i Nikšiću, ali radimo na tome da i ostali veći gradovi, u kojima bi publika bila zainteresovana da čuje i vidi to što radimo, budu dodati na mapu.


KAKO OCJENJUJEŠ MUZIČKU SCENU U CRNOJ GORI I REGIONU U CJELINI?
Muzička scena u Crnoj Gori se sastoji od nekoliko prijateljskih bendova kojima entuzijazam ne posustaje, bez obzira na okolnosti. Ti bendovi su dominantno stacionirani u Nikšiću, kao glavnom gradu kada je rok muzika u pitanju, i u Podgorici, a nekoliko njih i u Baru. Scena je mala ali djeluje zdravije nego ikad u poslednje vrijeme; valjda zato što se do sada iščistila i na njoj su ostali samo ljudi koji ozbiljno ulažu trud i vrijeme u muziku, ako pričamo o undergroundu, što ova muzika realno i jeste. Koliko mogu da vidim, situacija je vrlo slična i u regionu. Ima bendova koji mogu da ponude mnogo i da se potrkaju sa bilo čim što izađe na Zapadu. Samo se iskreno nadam da će istrajati u svom radu jer nam je potrebno što više takvih ljudi i sastava.

S DRUGE STRANE, DA LI PUBLIKA NA NAŠIM PROSTORIMA DAJE PROSTORA ZVUKU KOJI JE MALO MANJE „MAINSTREAM“?
Po meni su su oduvijek postojale dvije vrste publike ovdje. Ona koja guta sve što se servira iz mainstream mašinerije i plasira u medijima i javnosti, bez obzira koji žanr da je u pitanju. Nekad je to bio rok, danas su to neke druge stvari. Zbog toga i ne krivim ljude za opadanje popularnosti naše muzike; oni jednostavno prihvataju onaj put kuda krene većina da ne bi bili odbačeni. Sa druge strane, postoje ljudi koji uvijek žele da čuju nešto drugačije, nešto novo, ljudi koji se vode ličnim doživljajem u umjetnosti. Njih je prirodno manje, a ovo čime se mi bavimo upravo oni i iznose, i veoma smo im zahvalni na tome. Takođe ih je zbog toga i teže zadovoljiti – oni će vam odmah reći ako nešto nije kako treba, što nam samo daje dodatni polet u radu.


UKOLIKO POJEDINAC ILI GRUPA ODLUČE DA UĐU U SVIJET MUZIKE NE KAO IZVOĐAČI TUĐIH, VEĆ STVARAOCI SOPSTVENIH NUMERA, NA ŠTA SVE TREBA DA BUDU SPREMNI? U KAKVIM SE USLOVIMA SNIMA ALBUM I SA KOJIM SE PREPREKAMA TREBA SUOČITI?
Kao i u bilo kom kreativnom procesu, ne samo u komponovanju, potrebno je da pojedinac ili grupa budu iskreni u izrazu, da stvarno vole ono što rade. Nije pametno voditi se ničim tuđim; treba biti samo svoj i naći ljepotu u jednostavnosti, ako ni zbog čega drugog onda zbog situacije u kojoj primate negativnu kritiku. Ako ste ispoštovali sve gore navedeno nećete morali sebe da pitate: „Pa zašto nisam uradio ono što sam stvarno zamislio?“. Sa takvim stavom nikakva odricanja ni prepreke – a ima ih mnogo – ne predstavljaju problem. Što se tiče snimanja albuma, u poslednje vrijeme je tehnologija napredovala do te mjere da sve možete da snimite i realizujete kod kuće uz donekle minimalna ulaganja. Mi smo u potpunosti ispoštovali taj „DIY“ pristup uz veliku pomoć našeg producenta Branka Jugovića, koji je bio zadužen za miks i mastering.

KOJI SU VAŠI PLANOVI ZA PREDSTOJEĆI PERIOD?
Kao što sam već pomenuo trenutno smo u pripremama za promocije uživo. Nakon toga ćemo nastaviti da radimo ono što najbolje umijemo, a to je da makar jednom nedjeljno prođemo kroz vrata prostora za probe, iza kojih ostaje sve negativno i materijalno, i da sviramo muziku koju volimo, dok god uživamo u tome zajedno.

Share