Plezir ritual: Andrea Anić Dokmanović

Buđenje s prvim zracima sunca uz jogu, doručak uz tihu muziku, ispijanje omiljenog čaja uvek u isto vreme, priprema zdravih obroka, čitanje u određenom delu stana, opuštanje uz filmsko veče ili utakmicu s društvom, topla kupka, sve su ovo rituali koji boje naše dane i čine da se osećamo sigurno i prijatno. U trenucima povećanog stresa i kriza psiholozi nam savetuju da ako već spoljašnji svet ne možemo kontrolisati, dobro je negovati svoje dnevne rutine i rituale koji dovode do toga da se dobro osećamo i izazivaju nam prijatna osećanja.

O životu u skladu sa prirodom, osluškivanju sebe i svojih potreba, divljim i lekovitim biljkama, odnosno njihovoj upotrebi u ishrani, lečenju, izradi kozmetike i bojenju tkanina razgovarala sam sa Andreom Anić Dokmanović, inženjerkom tekstilne tehnologije i modnom dizajnerkom, osnivačicom slow fashion brenda Andrea Anić Profound Apparel i Lj(eko) studia pod okriljem kojeg nastaju komadi odeće koji su ručno bojeni prirodnim pigmentima.

Kako započinješ dan?
Uglavnom me prije alarma oko pola 6 ujutro budi moj mačak Ben, zatim kuham kavu koju pijem na putu do posla. Vikendom čim otvorim oči izlazim van u dvorište, a ljeti dan započinjem ispijanjem kave ispod jabuke u dvorištu ili na svojoj maloj terasi.

Na šta pomisliš kad čuješ reč plezir?
Na zadovoljstvo, ugađanje, uživanciju i mačke. Ne znam tko više uživa od njih. (smeh)

Na koji način brineš o svom zdravlju i kako se uzemljuješ?
Uzemljujem se u prirodi. Za mene nema boljeg načina. Pogotovo kada odlazim na svoje najdraže jezero ili u šumu gdje mi se obično sve razbistri. Trudim se jesti ono što mi odgovara, a znam se poticati i raznim izazovima. Nedavno sam na blogu pisala što sam jela sa medvjeđim lukom (srijemuš) kroz 14 dana. Također se trudim vježbati barem dva puta tjedno što nekada i ne uspijem, a kada sam neraspoložena onda najčešće odem trčati. Cijelo ljeto skačem po livadama, berem biljke, pričam s njima, pjevam, grlim drveća i tako se osjećam najzdravije.

Na tvom Instagram profilu, a od nedavno i blogu, čitaoci mogu da pronađu različite tutorijale i ideje za upotrebu biljaka za čajeve, macerate, kremice, poslastice, džemove ali i bojenje raznih tkanina. Kako i kad si počela da koristiš biljke na sve ove načine?
Od malena sam uvijek nešto radila, pomagala mami i baki. Najčešće je trebalo miješati pekmez da ne izgori, prati voće, guliti jabuke. Eh, kako je to djetetu nezanimljivo i dosadno, a sad mi, kao odrasloj ženi, nema ništa draže. Biljke i čajevi su oduvijek prisutni u mojoj obitelji, a nešto više otkada je tata obolio. Ja sam tada bila tinejdžer i živjela u učeničkom domu pa mi je mama slala čajeve, masti i tinkture što se nastavilo i na fakultetu. Prije tri godine sam se sa suprugom doselila na selo i automatski počela apsolutno sve raditi s biljkama. Priroda me povukla. Tekstil mi je struka pa mi je intuitivno došlo da istražujem prirodno bojadisanje, a kada sam otkrila koliko je jednostavno napraviti kremu za lice, nisam je više kupila. Također izrađujem sapune tako da ni gelove za tuširanje više ne kupujem. Uživam u izradi, u svakom procesu, valjda sam rođena takva, volim raditi i stvarati rukama i to cijeli život usavršavam. Za mene je to jedan predivan krug u kojem se biljke druže na razne načine, priroda kreira, a ja pomažem.

Čemu te je rad s biljkama naučio?
Naučila sam koliko je život predivan kada ga pojednostaviš. Biljke su me naučile da mi je bolje ne očekivati puno, opustiti se, pratiti ritam prirode. Učim se ponašati i živjeti u skladu s godišnjim dobima, biti puuuuuno strpljivija, čak se više i odmoriti, a i priznati si kada pretjeram. Rad s biljkama mi pomaže da se češće pitam kako sam, da se preispitujem, da uvijek postoji nešto lijepo koliko god se situacija ili okolina činila ružnom. Zapravo, ono što mi je najljepše kod druženja s biljkama je da se uvijek osjećam kao djevojčica koja svaki puta dobije neki poklon iznenađenja. Biljke me baš potiču da njegujem svoje unutarnje dijete.

Koje sve biljne pripravke izrađuješ i za šta ih koristiš?
Izrađujem sve što mi treba kako bih si olakšala kakvu bol ili tegobu, a i uživala u korištenju darova prirode. U posljednje vrijeme mi jako pomaže tinktura gaveza koju umasiravam kad se leđa ukoče ili kad me zabole, zaista nema bolje biljke za to. Tinkturu stolisnika koristim kod bolne menstruacije, tinkturu korijena koprive umasiravam u vlasište. Razne masti, meleme i kreme od nevena, kantariona, gaveza…Kako mi dođe i kako mi biljke te sezone budu dostupne. Cijelo ljeto skupljam biljke za čajeve koje ispijam tijekom cijele godine do iduće sezone. Uvijek imam suhe mente, bazge, lista koprive, stolisnika, plućnjaka, matičnjaka, končare, aronije… Živim u biljnom luksuzu i zbog toga se smatram počašćenom od prirode i sretnom što mogu koristiti sve što raste oko mene.

Priroda oko nas se budi, i konačno posle zime imamo priliku da prošetamo livadom, šumom i parkom i uživamo u novom ciklusu. Koje biljke iz lokalnog okruženja koje sada stasavaju bi nam preporučila, za ispijanje čaja, pripremu kolačića, krema i losiona, prirodno bojenje tkanina?
Nedavno sam napravila salatu od lista maslačka, medvjeđeg luka i cvjetova ljubičice i jaglaca. Nevjerojatno prefino, pogotovo kada naiđeš na ljubičicu pa te iznenadi okusom. List maslačka obavezno jesti u salati, a mlada kopriva je sada savršena za sve, od variva do čaja. Čaj se može raditi i sa svježom koprivom samo doza treba biti barem tri puta veća od suhe. Kopriva daje i zelenkastu boju na tkaninama, ali meni nije privlačna u toj svrsi iz razloga što je puno treba ubrati te ju radije sušim za čaj. Sa čajem koprive se može i ispirati kosa, a od nje radim i regenerator, pisala sam na svom blogu recept. Listovi trputca ili bokvice se sada pojavljuju i daju predivan otisak na tkanini, a odlični su u sirupu koji se može pripremiti za kašalj i dišne tegobe, pa čak i rižoto. Nećete pogriješiti ako uberete mlade listove maslačka, bokvice, koprive pa skuhate dva-tri krompira, mrkve i luka, začinite i ubacite svježe divlje bilje na kraju te štapnim mikserom sjedinite u juhu. Zdrava i fina juha spremna za čas s biljkama iz dvorišta. Za bojadisanje sada trenutno nemam puno izbora jer se tek sve budi. Čekam nestrpljivo da izlista hrast, a eventualno ako skupite mlade grane vrbe ili breze, s njima možete bojadisati. Ako jedete avokado, košticu i koru također možete koristiti za bojadisanje, baš pripremam blog post na tu temu.

Na svom profilu si nedavno objavila poziv za saradnju sa ljudima koji bi želeli da nauče kako da obnove neki stari odevni predmet uz pomoć biljaka, malo mašte i malo više umešnosti za mašinom. Kakav je odziv, i kako si ti zamislila ta druženja?
Druženja sam zamislila kao radionicu gdje će svatko donijeti neki svoj dragi odjevni predmet koji više ne koristi, a zajedno ćemo ga s bojama iz prirode, s biljkama obnoviti. Naravno, predmet mora biti bijel ili prljavo bijel, od 100% prirodne tkanine, ako je zamrljan mrljama koje se ne mogu oprati, to je isto super jer će to sve prirodne boje prekriti. Prva grupa se odmah popunila, a ograničila sam na mali broj polaznika kako bi nam bilo ugodnije i kvalitetnije raditi. Dogovorila sam i gostovanja u raznim mjestima što mi je super, voljela bih da se ta radionica pretvori u putujuću pa da idem svugdje i donosim prirodu sa sobom. Obožavam održavati radionice, uvijek bude zabavno, kreativno i zadovoljstvo mi je gledati lica koja se tako divno čude rezultatima. Kada je mala grupa onda obično skuham čaj ili pripremim svoj popularni botanički gin tonic, pričamo o biljkama, puno se smijemo, učimo i uživamo.

Šta se trenutno zbiva u tvom Lj(eko) studiu?
Trenutno radim na novom ciklusu koji će se zvati Art (Lj)eko zbog super uzoraka koje dobivam s biljkama i prirodnim pigmentima. Kako sam potrošila sve zimske zalihe biljaka za bojadisanje, ohrabrila sam se probati dugo željene prirodne pigmente koji su mi u mojoj oklini nedostupni. Tako da sam po prvi puta radila s indigom i košenilom te dobila predivne uzorke. Katalog s novim predmetima ide prvo na newsletter mojim najdražim fanovima, a potom na web shop koji gradim u sklopu bloga. Imam velike želje za moj još mali, ali velikog srca, (Lj)eko studio pa sada brainstormam i prioritiziram sljedeće korake. Izrada predmeta je dosta zahtjevna jer se trudim tekstil iskoristiti do maksimuma kako bih napravila što manje otpada. Najčešće radim s odbačenim pamukom koji potom kombiniram s drugim ekološkim i organskim materijalima poput Pinatexa koji se dobiva od lista ananasa.

Koji je tvoj omiljeni dnevni ritual?
Kada pijem čaj iz ručno rađene keramičke šalice. Obožavam ručno rađenu keramiku i imam predivnu kolekciju šalica od predivnih umjetnika i ti trenutci ispijanja čaja su nešto najdivnije. Čaj od biljke koju sam ubrala, u šalici koju je netko stvorio svojim rukama – neprocjenjivo.

Koje su to aktivnosti koje nisu u korelaciji sa tvojim poslom, ali za koje ćeš uvek naći vremena jer ti donose radost?
Volim odvojiti vrijeme kako bih naučila nešto novo. Nedavno sam završila edukaciju za izradu papira od biljaka, i još jednu o ručnom uvezivanju knjiga. Privlače me razni zanati i vještine pa si udovoljavam učeći. Također se bavim jednim adrenalinskim hobijem za koji smo osnovali i udrugu što zahtjeva česta putovanja i cjelodnevne boravke u prirodi, a za to uvijek nađem vremena.

Koja je tvoja omiljena „hrana“ za duh/telo/um?
Priroda. Da li zvuči kao klišej zaista mi nije bitno, ali u prirodi sebe čuješ ako dobro poslušaš i opereš uši. (smeh) U prirodi se ne ignoriram, u prirodi se suočavam sa sobom, družim se, pričam, pjevam, grlim drveća i zahvaljujem što sam dio toga.

Na koji način se nosiš sa lošim raspoloženjem, tugom i strahovima?
Kada sam loše raspoložena onda se moram kretati. Ostaviti sve što radim i promijeniti okolinu. Sjesti ispod drveta, prošetati se, trčati, uraditi radnju koju inače u tom trenutku ne bih. Tuge puštam da budu tu jer trebaju, to je dio života, pustim ih da odrade što trebaju jer me uvijek nečemu nauče i donesu nove spoznaje. Ne držim se dugo za njih, postane to praksa s vremenom. Strahove pretvaram u vjetrove koji me guraju, to me poduzetništvo naučilo.

Kome se obraćaš kada nisi „sva svoja“?
Sebi, uvijek sam svoja pa i kad nisam. Tu i tamo mojim mačkama, ali oni uvijek osjete moju vibru pa dođu kada znaju da trebaju.

Na koji način nagrađuješ sebe?
U posljednje vrijeme masažama, a poklonila sam si i dugo željenu edukaciju. Početkom godine sam odredila rečenicu koja glasi „Briga za sebe“ tako da sam ovu godinu zaista najviše tome i posvetila. Nekada uspijem više, nekada manje, ali ta mi je rečenica uvijek u kutku mozga, kopka me i podsjeća da se ne zaboravim češće staviti na prvo mjesto.

Preporuči nam dobru knjigu/pesmu/film/seriju/podkast/newsleter/blog?
Knjiga „Big magic“ od Elizabeth Gilbert me nedavno oduševila, filmove i serije gledam prema raspoloženju, sad me trenutno vuku svi iz djetinjstva pa sam tako nedavno pogledala seriju „Život na sjeveru“. Od filmova sam u fazi Hobita i Gospodara prstenova pa vam nemam nešto posebno za preporučiti, teško me oduševljavaju filmovi u zadnje vrijeme. U zadnje vrijeme slušam dva podcasta: O poduzetništvu koji vodi genijalna Tea Zavacki i Snaga bilja, to je Youtube kanal Momčila Antonijevića. Blog ću vam preporučiti svoj, jer sam ga tek pokrenula i jako sam ponosna kako sam to sve sama odradila. Pjesmu dijelim s vama isto svoju, nisam pjesnik, ali me priroda ponekad inspirira pa često po povratku iz svojih šetnji nastanu stihovi u glavi.

Ako ti ikada netko kaže
da si samo kap u moru,
pitaj ga
da li je ikada
dočekao budan zoru.
Da li je osjetio
do srži svoje biće
dok je gledao sunce
kako polako sviće.
Pitaj ga
da li je ikada ostavio trag.
Pitaj ga, ali budi blag.


Uopće nije bitno
ako smo nekome samo kap,
jer kap po kap
i eto slap,
eto struje koja miče brda
I zato se ne obaziri
na ono što govore srca tvrda.
Andrea Anić Dokmanović

Podeli sa nama jedan svoj san kome ćeš u ovoj godini dati krila?
Moj san već leti, ali mu treba jači vjetar pa sam spremna dobro zasukati rukave. Završavam s jednim razdobljem života i bacam se u novo, neistraženo i uzbudljivo.

Fotografije: Andrea Anić Dokmanović

Share