utorak 21. april 2020.
Zrinka Barbarić – umetnica koja živi i stvara u skladu sa prirodom u svojoj kućici u cveću uz životinje i plodove iz vlastitog vrta, otkriva nam kako provodi dane u izolaciji.
Kako izgleda jedan tvoj dan tokom izolacije?
Kao i obično budi me tapkanje šapica moje kuje Peggy koje se približava uzglavlju mog kreveta. Nema slađeg alarma od životinje koja ima usklađen biološki sat s tvojim obavezama. Navlačim kućni ogrtač i vodim Peggy, poluzatvorenih očiju, do majčinog vrta. Po povratku u svoju malu kućicu kreče jako dobro uhodana koreografija između kuhinje i spremanja turske kave, te toaleta gdje prolazim svoju jutarnju higijensku rutinu.
Već prije osam sati sam spremna pred računalom gdje ostajem, uz povremene pauze, do dva sata na online nastavi koju vodim kao profesorica stručnih predmeta u umjetničkoj školi. Obaveze vezane za školu prepletu se i s ostatkom dana ali razvodnjenim intenzitetom. Nakon ručka odmaram u svom ateljeu gdje nastaju fotografije koje objavljujem na Instagramu ili neki drugi zapisi koji ostaju neobjavljeni, skriveni u ladicama. Kasno popodne rezervirano je za trening koji obavezno obuhvaća i penjanje na brdo iznad kuće. U krevet odlazim dosta rano ali s laptopom i tako zaspem uz neku seriju ili film.
Na koji način brineš o zdravlju, da li imaš neku rutinu za jačanje imuniteta?
Ne vjerujem u neke posebne vitaminske kure, rituale ili izlete u nagla podizanja imuniteta. Za mene je rad na jačanju imuniteta i briga o zdravlju kontinuirani, dosljedan način života. Prvenstveno je to osluškivanje tijela i njegovih potreba, a zatim usklađivanje s prirodom i njenim promjenama kroz godišnja doba. Sve što nam je potrebno za jak imunitet priroda nam daje točno onda i kada nam je to potrebno, vrlo je važno jesti sezonski i lokalno. Znam da sam izuzetno privilegirana u ovim nesretnim vremenima što mogu išetati iz svog doma i po obiteljskom imanju napraviti 1km uspona berući šparoge. Rekla bi da je to trenutno moja rutina.
Kako i da li uspevaš da očuvaš svoj mir?
Oduvijek sam se deklarirala kao vuk samotnjak i mislim da je to uvijek isključivo bilo radi očuvanja vlastitog mira, a ne zato što mi društvo ne godi. Međutim, činjenica je da je mir očuvati lako kada ste sami, a čim se u vaš prostor, energetski ili fizički, umiješaju tuđe energije, mir je poljuljan. Ja sam se toliko razmazila u svom miru da sam razvila jednu negativnu nuspojavu toga, a to je da sam postala hipersenzibilna na nemir. Pa da odgovorim na pitanje, društvena udaljenost zapravo mi uveliko pomaže u održavanju mira.
Imaš li rituale za smirenje duha i tela?
Boravak u maminom vrtu. Remek djelo koje majka stvara svojim rukama 37 godina. Maleni kutak raja koji me podsjeća na one 3D slikovnice koje kad listate imaju prizore koji se otvaraju među stranicama. Pa tako ima kutak cvijeća koje je donijela u miraz, pokraj njega su sadnice biljaka, suveniri s mojih putovanja, zatim divlje trave koje smo presadile s nekog nama važnog mjesta… Trudim se izdvojiti svaki dan neko vrijeme i provest ga sa svojim mačkom i psom u najživljoj bajci koja se transformira pred očima i nikada ne podbaci.
Šta slušaš ovih dana?
Glasovne poruke ljudi koji mi nedostaju u svakodnevici. Jako volim tu opciju da svatko od nas ima neki svoj tijek dana, a da u bilo kojem trenu možemo zastati i jedni drugima nešto ispričati, neku glupost, nebitno, bitno, kratko ili dugo… Volim čuti glas.
Šta čitaš?
Mailove, pravilnike, izmjene i dopune, svašta nešto nimalo romantično, a vezano uz posao i novonastalu situaciju sa školom u virtualnom okruženju.
Šta gledaš?
Puno sam više tip za filmove i serije, nego glazbu i čitanje tako da bi do sutra mogla nabrajati sve svoje favorite u posljednje vrijeme, ali izdvojit ću jednu stvar koja me zaista veseli i uzbuđuje i što je najvažnije na kraju tjedna resetira, a to je RuPaul’s Drag Race.
šta ili koga gledaš?
U rascvjetane trešnje. Staklenu stijenku svog ateljea. Ptice koje su se vratile doma. Na svakoj strani svijeta po jedno brdo ili planinu. Roditelje, brata i nećaka. Mog mačka Andya i kuju Peggy. Proljeće koje definitivno nije u samoizolaciji već se pravi važno u svoj svojoj ljepoti i raskoši.
Čemu se raduješ i nadaš?
Radujem se ukidanju zabrane putovanja i susretu sa sestrom koja živi u Nemačkoj. A nadam se da će bar 10% ljudi izvući pouku iz ovoga što nam se dogodilo. Postati skromniji, više empatični prema bližnjima, prema planeti, osvijestiti tko su slabi, kome treba pomoć. Shvatiti bez čega sve možemo, a bez čega ne možemo i zaista dugoročno živjeti prema tome.
Poruka podrške?
Postoji pjesma koju nas uče još u osnovnoj školi pa je često podcjenjujemo jer nas veže uz nezrelo doba…a zapravo je jako primjenjiva za situaciju u kojoj se nalazimo. Ali i za mnoge situacije u kojima ćemo se naći i morati zajedničkim snagama mijenjati svijet kakav je sada.
DOBRIŠA CESARIĆ – SLAP
Teče i teče, teče jedan slap;
Što u njem znači moja mala kap?
Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dršće u hiljadu šara.
Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.
