Koloritne, optimistične ilustracije hrvatske umetnice Maje Tomljanović će vam popraviti raspoloženje u trenu. Na njenim ilustracijama žive snažne žene koje podržavaju druge žene, slavi se večno leto (Viva la fiesta!), male životne radosti, sloboda i boje, ah te predivne boje! U razgovoru za Plezir, Maja nam je otkrila koliko ličnih priča se krije iza svake ilustracije, gde se nalazi njeno srećno mesto, ali i kako je kada je naučila da se opusti, ućutka unutrašnjeg kritičara i prepusti uživanju u crtanju, pronašla svoj prepoznatljiv stil.
Kako bi jednom ilustracijom objasnila našim čitaocima ko je Maja Tomljanović, kakvi su njeni hobiji i interesovanja?
To bi bila ilustracija djevojke koja radi ono što zaista voli i uživa u tome, okružena cvijećem ili prirodom. Voli putovati, kuhati, voli more i ljeto, druženje s prijateljima.
Na tvojim ilustracijama u poslednje vreme najčešće dominiraju markantne, tamnokose žene, zbog čega su se mnogi tvoji pratioci na Instagramu, koji su te uglavnom tako zamišljali, iznenadili shvativši da je autorka ilustracija nežna plavuša, svetlog tena i kratke kose. Ko su žene koje te inspirišu i sa kojima se kao umetnica identifikuješ?
Da, svi su se dosta iznenadili kad su me vidjeli (smeh) ali plava kratka plava kosa mi je skroz nezanimljiva za crtanje, a kako obožavam crtati kosu nekako je bilo logično da to bude duga kosa i volim taj pokret u kosi, kao da vijori na vjetru. Ne znam možda tako liječim podsvijesno neku tugu što skoro više od pola života imam kratku kosu. (smeh)
Šta je zajedničko svim tvojim junakinjama?
Sve su to naizgled jake žene, ali u dubini su jako krhke i nježne.
Oni koji te duže vreme prate mogu da primete izvesan stilski zaokret u likovnom smislu. Šta te je podstaklo na promenu?
Pa kako sam prošlo ljeto kupila iPad i počela na njemu crtati, nekako se taj zaokret dogodio spontano, a usporedo mi se nešto i u glavi pomaklo da se ne trebam zamarati ako nešto nije savršeno nacrtano i da se trebam opustiti i uživati u crtanju. Ja bih rekla da sam napokon našla svoj stil.
Kako izgleda proces nastanka jedne tvoje ilustracije od ideje do realizacije?
Zavisi je li ilustracija za klijenta ili osobna. Ako je za klijenta prvo malo istražujem skupljam ideje. Onda radim skicu, koju šaljem klijentu. Kada definiramo skicu krećem u bojanje i finaliziranje detalja. A ako je ilustracija za mene, onda nekako ide brže, opuštenije, kako mi dođe ideja.
Da li bi mogla da podeliš sa našim čitaocima tvoju omiljenu muzičku listu koja ide dok radiš?
Uvijek imam zvučnu pozadinu dok radim bilo radio ili si pustim muziku sa jutjuba, ne volim biti u tišini. Jako volim muziku iz filma Cadillac Records pa si to najčešće puštam i po nekoliko puta dnevno, onda Etta James, Amy Winehouse, Ayo, Stonesi…
Inspirisana majčinstvom nastala je i jedna od tvojih najprepoznatljivijih ilustracija pod nazivom „Šta mami treba“. U kojoj životnoj fazi se ti trenutno nalaziš i koliko inspiracije za crteže potiče iz ličnih priča?
Imam sina od skoro 11 godina i još uvijek mi treba većina od tih stvari sa te ilustracije. Mislim da u svakoj ilustraciji ima malo mene i osobnih stvari. Bilo da je to ta ilustracija koju navodite ili djevojka na balkonu (ja jako želim balkon pa je ta ilustracija nastala iz toga), cura koja šeta psa (ja sam udomila nedavno psa)… uglavnom uvijek se provuče neki dio mene u ilustraciju, više ili manje.
Nedavno si u svoj portfolio dodala i beskrajno simpatične mape sa duhovitim i šarmantnim toponimima, karakterističnim za dato područje. Nakon Istre, Hvara, Korčule, Brača i Krka, koja mesta nadalje imaš u planu?
Jako dugo sam željela crtati karte, ali me uvijek bilo nekako strah uopće i započeti jer su mi izgledale komplicirane i zahtijevne. Što se na kraju ispostavilo i točno, ali istovremeno mi je bilo i jako zabavno raditi na njima i drago mi je da sam ih na kraju i započela. Kasnije sam dobila i vjetar u leđa jer su reakcije bile i više nego pozitivne. Trenutno zbog drugih poslova ne stignem raditi na njima, jer su jako zahtijevne i iziskuju dosta vremena i istraživanja područja koje crtam, ali se nadam da ću uspjeti nacrtati sve hrvatske otoke i neke gradove u bliskoj budućnosti.
Kada zažmuriš i pomisliš na mesto koje te u vizuelnom smislu najviše kreativno pobuđuje, gde je ono?
Neko mirno, sunčano, toplo mjesto uz more.
Dolaziš iz Senja, malog primorskog grada u Hrvatskoj. Može li se to more koje teče venama obuzdati?
Ma može, ja sam jedna mirna dušica. Ne mora se nitko čuvati moje senjske ruke. (smeh)
Kada pomisliš na leto koje su ti prve asocijacije?
Gole noge, sandale, more, sunce, sloboda. Trendovi u oblasti grafičkog dizajna i ilustracije se veoma brzo smenjuju.
Kakve promene očekuješ u narednom periodu?
Mislim da će još vladati jaki kolorit i jednostavne linije. Sada se vidi utjecaj ’80 godina s jakim i ludim kombinacijama boja, a mislim da će onda početi polako utjecaj ’90 godina, kao i modi, od minimalizma pa sve do super zatrpanosti i zasićenosti.
Kako praviš balans između trendova, želja klijenta i vlastite estetike u radu?
Nije mi nikada problem poslušati želje klijenta. Ako se s nečim ne slažem onda to i kažem. I nastojimo naći rješenje da obje stranu budu zadovoljne. Sva sreća pa imam klijente koji i dođu do mene zbog toga što im se sviđa moj stil pa nema nekog velikog balansiranja na kraju.
Gde možemo pronaći tvoje ilustracije, kada nam dolaziš u Beograd?
Moje ilustracije se mogu kupiti u mom Etsy šopu, a od nedavno se mogu i fizički pogledati i kupiti u Galeriji Brek u Rovinju, u Hižici u Puli te u helen.be šopu u Gentu, u Belgiji. Bila bih jako sretna da dogovorim suradnju i s nekim šopom u Beogradu. Pa evo i javni poziv šopovima da me slobodno kontaktiraju za suradnju.
