Slova su izraz emocija

Mangelos svoje misli, reči i pojmove ispisuje na tablama, papiru, notesima ili globusima. Globusi i velike table predstavljaju danas raritet jer ih je napravio malo i veliki broj se već nalazi u muzejskim kolekcijama. U Gete Institutu u Beogradu izložena je jedna od tih tabli sa porukom  – čovek, to zvuči gordo, ali ne funkcioniše.

Piše: Nikola Todorić

Kada pominjemo posebnost umetnosti Dimitrija Bašičevića Mangelosa moramo da se prisetimo da je izuzetno rano, još pre Drugog svetskog rata, krenuo putem stvaranja specifične umetničke prakse koja se mnogo kasnije, krajem 20. veka, ispostavila kao jedan od primera srodnih progresivnih pravaca u svetskoj umetnosti. To je put negiranja tradicionalnih formi umetnosti sa unikatnim odgovorom i doslednom potragom za umetnošću koja će pratiti razvoj društva odnosno procesa proizvodnje i komunikacije.

Slova su za Mangelosa simbol učenja i odnose se na ono što sledi nakon procesa negiranja postojećih znanja na kojima počiva čitava ideološka i kulturna nadgradnja civilizacije. Brisanjem tih znanja Mangelos ne odlazi putem totalnog nihilizma, nego upravo slovima upućuje na stvaranje novih znanja. Poput primera prakse slavnog Pjera Manconija, za Mangelosa slova znače elemente i ispisuje ih, što je vrlo zanimljivo, u isto vreme kada i Pjer Manconi. Slova za Mangelosa istovremeno znače i negiranje slike. Slovom koje je simbol racionalnog, autor ispunjava prostor slike dotad posvećen isključivo za izražavanje emotivnog sadržaja.

U serijama Paysages, Tabula rasa, Alphabet, Nostories, grafikoni, Negation de la peinture i Pythagore autor podrazumeva tautološko, odnosno logičko ponavljanje motiva, tema i reči u smislu pojačavanja dejstva značenja tih motiva što je karakteristika kasnije nastale konceptualne umetnosti, ali takođe znači i određen pokušaj da se znanja, termini i motivi svrstaju u određene definisane kategorije. U tom pristupu i upotrebi određenih termina Mangelos se kreće u tragu stavova britanskog filozofa Vitgenštajna o značenju reči odnosno direktnoj međupovezanosti značenja i upotrebe termina.

Mangelos u tekstu „Obračun sa samim sobom“ čitavu svoju umetnost definiše kao jedan eksperiment, jedan pokušaj razmišljanja i delovanja u smislu traganja za nečim što bi zamenilo postojeću umetnost. Objašnjava svoju težnju „da se dosadašnji art treba pretvoriti u neki noart, a da on ima svoju funkciju.“ Dakle, nakon iskustva Drugog svetskog rata, smrti i destrukcije, nastavak tradicionalne umetnosti za Mangelosa je nemoguć. Nihilizam i praznina nisu rešenje za njega. Potrebno je nešto sasvim novo, ali nešto što ima funkciju u ovom društvu. Upravo to radi Mangelos stvarajući svoj noart.

Pored velike table u Gete Institutu izloženi su njegovi istorijski radovi Danas je umetnost samo roba i Homo Naivus koji predstavljaju rane primere negiranja tradicionalne slike i robnosti umetničkog objekta. Rad u serijama (poput limitiranih serija štampanih knjižica crnih i belih manifesta) i primena mail art-a (rad Pytag Tabula, Lulalija), elemenat je koji spaja Mangelosa i Bojsa u težnji ka demokratizaciji umetnosti, njenoj dostupnosti publici.

Najzad, kritiku pojave masovnih medija i masovnog prenošenja informacija Mangelos prikazuje na seriji radova izloženih u Gete Institutu, radova koje autor izvodi intervencijama na naslovnici popularnog nemačkog nedeljnika Spiegel s tim da se četvrti rad iz te serije nalazi u kolekciji MoMA muzeja pa nije mogao biti ovde izložen.

Kroz izložbu me je vodila rođaka Dimitrija Bašičevića Mangelosa, Ivana Bašičević. Izložba Jozef Bojs i Mangelos otvorena je u Goethe Institutu do 18. septembra. (Kneza Mihaila 50)

Share