Pisci preporučuju omiljene književne naslove: Stefan Tićmi

U moru aktuelnih književnih preporuka domaćih izdavačkih kuća, blogera i novinara često se mogu naći isključivo novi naslovi, u cilju promocije istih. Liste knjiga koje se mogu naći među preporukama najčešće su potpuno banalne, a čitaocima se u sezoni letnjih odmora preporučuju prozaično i lako štivo. Istovremeno, knjižare i izdavačke kuće stimulišu prodaju akcijama koje favorizuju kvantitet umesto kvaliteta. Zato naš savet ovog leta nije kupite deset knjiga po atraktivnoj ceni već kupite ili pozajmite knjige koje će vas obogatiti duhovno, investirajte svoje vreme u čitanje knjiga posle kojih ćete dugo razmišljati o pročitanom. U tome će nam pomoći domaći pisci čije preporuke ćemo sa vama podeliti u narednim danima. Preporuke koje sa vama danas delimo su preporuke mladog pisca Stefana Tićmija.


1. Pijanista, Alesandro Bariko

Ova knjiga me je u svakom smislu potresla. Dok sam je čitao, na 10 spratu jedne zgrade u Nišu, napolju je bila nekakva oluja i sve okolo se treslo i ljuljalo i imao sam utisak da sam zaista na Barikovom brodu, pustio sam soundtrack iz filma The Legend of 1960 i upotpunio užitak. Priča o pijanisti koji se rodio na brodu i koji sa tog broda nikad nije sišao. Ide uz ovo leto prepuno jeseni.

 

 


2. Golubovi nad odrom, Mensur Ćatić

„pišem ti zato što tek sada znam da ženu sa tako lahkim kostima treba uvijek držati za ruku
pišem ti jer vjerujem da opet možemo naći neki jeftin polupansion kakav je bila ova planeta ali nemam više nikakvu jasnu ideju
ti odluči gdje ćemo dalje”

Mensur Ćatić, ne znam sme li tako da se kaže: vanvremenski pesnik današnjice, potpisujem.
/ovde sad zamislite moj potpis/


3. Tunel, Ernesto Sabato

„Tunel je zgusnuta unutrašnja drama čoveka koji je paralisan svojom opsesivnom ljubavlju prema ženi koju slučajno sreće i na koju projektuje svoju potrebu za istinskim podudaranjem sa drugim ljudskim bićem. Ernesto Sabato u ovom romanu-minjonu otvara problem psihologije-tunela kod onih ličnosti koje postaju robovi sopstvene senzitivnosti, nesposobni da sagledaju svet objektivno i uključe se u njega.“

 


4. Godina smrti Rikarda Reiša, Saramago

Rikardo Reiš je jedan od heteronima Fernanda Pesoe, pesnika koji je pisao pesme i prozu pod drugim imenima, inače, jedan od mojih omiljenih; Saramago je iskoristio taj momenat i napisao ovaj roman gde se Rikardo Reiš sreće sa duhom Fernanda Pesoe, koji posle smrti mora provesti na Zemlji devet meseci, isto koliko svaki čovek provodi na zemlji pre svog rođenja. Jedne večeri sam čitao Fernadnove i sećam se da sam ih ostavio sa strane i napisao desetak stranica inspirisan njegovim stvaralaštvom, to se isto desilo i posle čitanja ove knjige.

 


5. Očevi i deca, I. S. Turgenjev

Kada sam spustio uvo na ovu knjigu čuo se nekakav generacijski jazz. Ima dosta religije: Bazarovo verovanje je verovanje ni u šta. To mi se svidelo. I znam da me je dosta puklo kada sam ga čitao pre nekoliko godina. Sad ne znam da li bi.

 

 


Knjige koje se spremam da pročitam:

  •                                      Švejkovanje, Jaroslav Hašek

Jer humor.

 

 

 


Jer kažu da bi Šmitov junak Momo dobro drugovao sa Akiko.

Share