Moje eko navike: Ana Vlatković

Razgovore o eko navikama iniciramo iz želje da vas motivišemo da se pokrenete, uvedete promene u vašu svakodnevicu ili istrajete u sprovođenju zelenih navika koje jesu mali, ali važan korak u pravcu stvaranja održive budućnosti. Četvrtkom se družimo sa interesantnim gostima koji nam otkrivaju svoje eko navike, dele savete i trikove kojima se služe kako bi svoju svakodnevicu učinili zelenijom, ali i govore o najvećim izazovima sa kojima se suočavaju na tom putu.

Ovog četvrtka u rubrici #mojeekonavike ugostili smo Anu Vlatković, ekološkinju, kolumnistkinju i food blogerku u čijim delikatesima i putopisima uživamo na Instagram profilu i sajtu Gourmana. Ana je i koosnivačica prvog festivala žestokih pića kod nas Spirit pannonian, autorka je e-priručnika „Najzdraviji mogući Keto“, od nedavno četvrtkom organizuje kulinarske sesije uživo na svom Instagram profilu – Kuvanje s Gourmanom, a imali ste priliku i da u Pleziru uživate u njenoj eko kolumni ZELEN-ish (Plezir februar 2020; Plezir mart 2020; Plezir jun 2020; Plezir jul-avgust 2020; Plezir septembar 2020; Plezir oktobar 2020). U pauzi između obaveza i uživanja u morskom ambijentu, našle smo vremena da se vratimo osnovama i podsetimo nekih jednostavnih i relativno lako sprovodivih eko koraka uz koje svako od nas može dati svoj doprinos očuvanju životne sredine.

fotografija; Nemanja Dimitrić @nemanjadimitricweddings

Kada se spomenu ekologija, održivost i uopšte eko navike u svakodnevnom životu, šta je tvoja prva asocijacija?

Ekologija je veoma širok pojam koji obuhvata sve sfere naših života. Za mene ona predstavlja razmišljanje o svakom našem koraku i odluci koju donosimo u jednom danu ili životu. Ako ću da budem i potpuno iskrena, kao neko koje studirao ekologiju kroz sve te njene različite spektre, ona za mene vuče i neku gloomy konotaciju. Ovo je zato što sam se godinama svakodnevno nalazila izložena veoma zastrašujućim ali opet realnim ekološkim podacima i činjenicama. U određenom periodu nakon studiranja pokušala sam čak da pobegnem razmišljanju o ekologiji ali nisam uspela, i na svoje male načine se danas borim za koliko-toliko očuvanje životne sredine.

Mi u Pleziru verujemo da i velike promene kreću od malih koraka, od običnog čoveka. Koje su to eko navike koje ti redovno praktikuješ?

Mislim da je počinjanje od sebe uvek najbolji put za promene u bilo kom smislu. To je mesto gde imamo kontrolu – nad svojim postupcima. Ono što isto smatram je da treba birati bitke, i pametno trošiti svoju energiju. Svaka eko bitka je važna, jer bukvalno ima uticaj na sutrašnjicu, ali je bitno i gledati širu sliku. Danas je mnogo pritiska na nas kao individue, da donosimo ispravne odluke, a prilike za to su nam donekle smanjene jer sistem ne funkcioniše kako bi trebao.

Moje eko navike su upravo to razmišljanje o postupcima. Male su ali i nisu. Skoro potpuno sam izbacila upotrebu kesa, i razmišljam o svakom parčetu plastike koje kupim, naročito kao pakovanju hrane, o čemu sam pisala za Plezir u kolumni ZELENish. Ta kolumna je takođe bila jedna od mojih eko navika. Kad smo kod plastike spomenuću i da ne pijem flaširanu običnu vodu sem kad nemam drugu, pijaću vodu dostupnu (na putovanju ili slično). Generalno se trudim da smanjujem upotrebu vode u svom svakodnevnom životu. Odvajam reciklažu, iako sam svesna da taj sistem ne funkcioniše kako treba. U poslednjih nekoliko godina počela sam da kupujem garderobu koja je pravljena od prirodnih materijala i kad sam u mogućnosti (što nije uvek) kupujem od malih, lokalnih brendova. Pored garderobe, volim da kupujem lokalnu keramiku i lokalnu prirodnu kozmetiku. Ovo važi i za moje navike što se tiče hrane, izbegavam market za sve što može da se kupi na pijaci, jer mislim da je bitno podržati lokalne proizvođače, pogotovo one koji se bave organskim uzgojem. Ceger je moje drugo ime, i svi me znaju kao „ona što neće kesu”. Trudim se da kroz svoj brend promovišem ove vrednosti i nadam se da sam bar jednoj osobi prenela neku vrstu pasije prema rešavanju ovog problema. Skromni doprinosi ovoj velikoj bici.

Koji su tvoji trikovi i saveti za „zeleniji“ dan?

Za početak, rekla bih da treba da osvestimo gde pravimo najveće „eko greške” i pokušamo jenu po jednu da korigujemo. Mogu da savetujem da uvek sa sobom imamo ceger ili čak dva. Ja u svakoj torbi ili jakni ili na izlasku iz stana držim ceger, i iako mi je trebalo vremena da se naviknem sad ga skoro uvek ponesem sa sobom, čak i kad ne planiram ništa da kupim. Tu ćemo osvestiti i koliko neplanski kupujemo.

Probajte da smanjite upotrebu plastike na svaki način, npr. pri kupovini hrane to je ne uzimanje ni onih kesa za povrće i voće već lepljenje nalepnice na sam proizvod (ako kupujete u marketima, što nije uvek loše), nošenje svojih kutijica, i borba sa prodavcima za svako parče plastike. Takođe, ukoliko kuvate sami svoje obroke i nosite na posao (kad se jednom svi vrate na posao) smanjujete upotrebu plastike koja se koristi za dostavu vaše hrane, kao i gas za transport. I nemojte da vas mrzi da svakom na fin način objasnite zašto sprovodite svoje eko navike, nekom će ostati i postati njihova. Pri kupovini bilo čega setite se reduce reuse recycle, i razmislite da li vam nešto zaista treba ili u najmanju ruku da li ga zaista želite.

Gde vidiš najveće izazove kada je reč o sprovođenju održivog načina života?

Za mene izazov je upravo sistem vrednosti u kom živimo na Zemlji, onaj vođen brzim i velikim profitom. Na kraju krivimo sebe za naše eko neuspehe, a zaboravljamo da sve polazi od nekih velikih nedodirljivih entiteta i korporacija. Konzumerizam i okretanje instant zadovoljstvima kao rezultat užurbanog života doprinosi tome. Naravno svako treba da bude odgovoran za svoje postupke ali ne i da bude nepotrebno grub prema sebi. Takođe, izboriti se sa osećajem da su tvoji napori mali i nevažni je velika stavka u borbi za sprovođenje održivijeg načina života.

Na usvajanju koje zelene navike ćeš u narednom periodu raditi?

Ah, ima ih nekoliko koje bih volela da sprovedem. Za početak volela bih da pravim kompost. Takođe, volela bih da svoju naviku čestog pranja veša korigujem i probam sa održivijim načinom pranja. Teško mi je da se odreknem mirisa čistog veša, priznajem. Ultimativni cilj za mene je generalno smanjenje konzumerističkog pristupa. Mislim da ovde mnogi imamo izazov upravo zbog dostupnosti svega što nam je falilo kad smo odrastali.

Share