Leksikon: Jelena Vuković

Umjetnost je svuda oko nas i božanstven je osjećaj prigrliti je

U oktobarskom leksikonu ugostili smo jednu crvenokosu devojčicu, čije pesme i priče imaju snagu da nas ponesu u neke druge svetove. Njeno ime je Jelena Vuković i imali ste prilike da je bolje upoznate u januarskom Pleziru, a povod za novo druženje je njena nova knjiga „Zbirka loše poezije“. O tome šta možete da očekujete od zbirke, šta je za Jelenu sloboda i kako je odlučila da se otisne u nomadske vode u potrazi za unutrašnjim mirom i inspiracijom za novu knjigu, saznaćete u nastavku

NEŠTO ZA POČETAK…
Nikada nisam bila dobra sa počecima, više sam neko ko zablista za kraj. Zovem se Jelena Vuković i pišem. Autorka sam romana Vodi me na vodu i Zbirke loše poezije. Za dvadesetak dana idem na istok, živjeću u ruksaku neko vrijeme kako bih napisala novu knjigu. I da se ne lažemo, postala neko za nijansu ispunjeniji, srećniji i hrabriji.

PAMTIŠ LI KAKO I KADA SI OSTALA BEZ PRVOG MLEČNOG ZUBA?
Ne sjećam se kada je to bilo, ali znam da me je te večeri posjetila vila Zubić. Tada sam mislila da vile ne postoje.

KAKO NASTAJE PESMA?
Sklopim oči, nekada uz tišinu, drugih puta uz pratnju dobrog bluza i osjećam. Ruka je u tim trenucima direktan nastavak moje duše. Poezija je prepuštanje. Slobodan pad. Obično koristim tehniku kanalisanog pisanja. Pišem ono ispod misli, ispod očekivanog i smišljenog. Ne ispravljam napisano. Ako ima smisla, ima.

SLATKO, SLANO, LJUTO ILI NEŠTO ČETVRTO?
Ljuto. Uvijek ljuto.

KOGA SMATRAŠ UMETNIKOM ŽIVLJENJA?
Onu sebe koja je učinila da želim biti prisutna u sebi i u svijetu, jer nije uvijek bilo tako.

ODAKLE STIŽE INSPIRACIJA I IMA LI JE UVEK?
Kada sam inspirisana, ja slikam, plešem i molim profesore muzike po Kotoru da mi kažu da violina ipak nije najteži instrument i da nije kasno. Kada sam inspirisana, planiram putovanja. Penjem planine. Posebno sam ljubazna i ljudima govorim da ih volim. Imati potrebu za pisanjem je moje prirodno stanje. To radim ne zato što želim već zato što moram.

OMILJENI CRTANI JUNAK?
Ja sam odrasla u svijetu Diznijevih princeza i mijenjam najdražu u zavisnosti od raspoloženja.

MOŽE LI SE OD LJUBAVI PREMA ONOME ŠTO RADIMO I KONKRETNO ŽIVETI?
U zavisnosti od toga što uradimo sa tim. Ja nikada nisam živjela od poezije, ali jesam od pisanja članaka o putovanjima, za koje sam se opredjelila u online svijetu.

PREPORUKA ZA PROČITATI, POSLUŠATI, POGLEDATI?
Čitaj Školice Hulia Kortazara i obrati pažnju na poeziju Rada Drainca. Ako želiš slušati ono što ja slušam trenutno onda Rodriguez – Sugar man. Gledaj À bout de souffle.

ŠTA TE JE POSLEDNJI PUT SLATKO NASMEJALO?
Prvi snijeg. Danas. Na Durmitoru.

OTKAZALA SI STAN U KOTORU I KUPILA KARTU U JEDNOM SMERU, IMAŠ LI MENTALNU MAPU KUDA DALJE I FILOZOFSKI I DOSLOVNO?
Ja sam neko ko cijelog života ima savršeno uređenu mentalnu mapu i ko uvijek ima plan. A onda se dogodilo ovo ljeto. Dogodio se život. Još uvijek nisam sigurna zašto, ali se postarao da svaki plan koji sam imala smrvi do surove banalnosti i da sve ono što je činilo moj život u datom trenutku, više ne bude tu. To je bio emotivni, životni, jako ličan krah od kog se i dalje oporavljam. Sve u meni je trenutno u jako specifičnom stanju i ne želim praviti novi plan. Mislim da je ovo trenutak u životu kada je on sasvim suvišan jer ja više nemam želja sem unutrašnjeg mira i nadam se da ću ga na ovom putu pronaći. Ne postoji mapa za takvu želju.

NOMADSKI ŽIVOT SA SOBOM DONOSI I MNOGO NEIZVESNOSTI, DA LI SI SPREMNA I KAKO SEBE HRABRIŠ?
Čini mi se da ni za jednu veliku stvar u životu nisam bila spremna, a onda krenem i shvatim da sam spremna oduvijek.

NOMADI PUTUJU SA LAKIM PRTLJAGOM, ŠTA ĆEŠ NEIZOSTAVNO PONETI SA SOBOM I ZA KOJE KNJIGE ĆEŠ NAĆI MESTA I U NAJMANJEM KOFERU?
Nosim nešto garderobe, obuće, kozmetike i to je sve. Sigurna sam da ću pola tih neizostavnih stvari koje su potrebne backpackeru koji putuje na duže vrijeme zaboraviti. Neću nositi knjige, jer kada pišem, a na putu ću aktivno pisati, ja ne čitam druge autore. Prirodno mi je da tada budem u nekoj vrsti karantina i da moja jedina inspiracija bude ovaj univerzum u meni.

KOJA SU TVOJA OČEKIVANJA I PLANOVI ZA KNJIGU KOJU ĆEŠ PISATI UŽIVAJUĆI U SLOBODI NOMADSKOG ŽIVOTA?
Kako nemam plan za put, nemam ga ni za knjigu. Sve što znam je da ću 3. novembra otići u Istanbul za koji sam jednom propustila let jer januar bio nikada ljepši u Kotoru. Zatim 13. novembra idem u Indiju gdje ću se zadržati dva mjeseca, a onda, ne znam. Imam neke zemlje na umu, ali ću odlučiti gdje idem dalje, kada dođe trenutak da se ide. Knjiga će pratiti moj tok misli, lični rast, događaje na putu, sva ta mjesta i ljude koji će mi ukrasti srce. Jedini plan je fikciju ostaviti kući i živjeti život koji će biti umjetnost vrijedna koričenja.

ŠTA JE ZA TEBE SLOBODA?
Biti sposoban da se kroz svijet krećeš bos. Naučiti ko si ispod ega, a onda biti to. Odsustvo straha. Nedosanjani san.

NEDAVNO SI OBJAVILA ZBIRKU PESAMA POD NAZIVOM ZBIRKA LOŠE POEZIJE. ŠTA ČITAOCI MOGU DA OČEKUJU OD ZBIRKE?
Zbirka loše poezije je mala knjiga stihova koje sam pisala poslednjih godina, a koji se dopadaju ljudima koji vole da me čitaju, pa sam ih skupila na jedno mjesto. To je moja prva zbirka poezije i svojevrsno ogledalo mog rasta iz djevojčice u ženu.

PORUKA LJUDIMA ŽELJNIM KULTURE?
Zašto željnih, pa umjetnost je svuda oko nas i božanstven je osjećaj prigrliti je. Onda ne moraš biti željan kulture, jer ti si kultura.

fotografije: Jelena Jovićević

 

Share