Kraljica Draga: prva srpska pop ikona

Ubijena je u najčvršćem zagrljaju u srpskoj istoriji. Ipak, nikome na um ne pada da je kraljica Draga Obrenović stradala zbog ljubavi. Volela je kralja Aleksandra i te kobne noći, oficiri su videli kako je svojim telom od metaka pokušala da zaštiti njegovo. Mi ne umemo da romansiramo našu istoriju. Radije ćemo reći: „ubijena je jer nije mogla da rodi prestolonaslednika“. Bila je žrtva mizoginije, postala je i ostala antiheroina, ali i velika inspiracija piscima, rediteljima, scenaristima, naučnicima.

Piše: Nikola Todorić

Niko ne bi pomislio da je nekada davno kuća u Krunskoj ulici broj 16, u Beogradu, bila toliko važna. Nije nimalo dekorativna, veoma je jednostavna i ni po čemu arhitektonski posebna. Ko zna da li bi bila tako očuvana da ne pripada Ambasadi Kraljevine Belgije.

Na početku 20. veka, ispred ove kuće zaustavljale su se kočije kralja Aleksandra Obrenovića. Kako to obično biva, palanački Beograd saznao je razlog. Kralj se noću, tajno viđa sa nekadašnjom dvorskom damom njegove majke, Dragom, udovicom građevinskog inženjera Mašina. Sramno i nedopustivo – uzvikivale su gospođe ministarke, čiji su muževi ubeđivali kralja da odustane od sulude odluke da joj stavi verenički prsten. Branioci morala govorili su mu da je nerotkinja, da se viđala sa mnogim muškarcima, da je bila ljubavnica književnog kritičara Bogdana Popovića i da bi bilo neumesno da se oženi dvorskom damom svoje majke. Niko nije pomišljao na to da je kralj voli.

Uprkos svemu, Beograd je počeo da se kiti i priprema za venčanje veka. Kurtizana postaje kraljica – zar to nije veliki razlog da se izađe na balkone i ulice kuda će proći par posle ceremonije u Sabornoj crkvi?

Kult (sada već kraljice) Drage postajao je sve veći. Vremenom ona biva popularnija od kralja, kao što je Marija Antoaneta bila popularnija od Luja XVI. Ili, bolje rečeno, omraženija.

Mrzeli su je svi.

Oficiri, vojnici, ministri koje je potom svojim uticajem smenila. Mržnja se osećala i kod običnog naroda samo zato što se pronela vest da ne može da rodi prestolonaslednika, iako je proglašena vest da je u „blagoslovenom stanju.” Trudnoća je mesecima praćena u štampi, bila je misteriozna i do kraja potpuno nejasna. Nije rodila, ali je francuski doktor Kole sumnjao da se radilo o uobraženoj trudnoći. Svi simptomi su bili tu, ali deteta nema.

Nije postojao suptilan način da se takva vest saopšti narodu. Draga biva osramoćena i vređana. Retko je napuštala dvor, a i kada bi odlazila nekuda, to bi bio letnjikovac u Smederevu. Nazivali su je bludnicom, kurvom, ocvalom lepoticom, bajatim mesom… Uprkos tome, i dalje je imala uticaj na kralja, ali kako je vreme prolazilo, postaje sasvim druga žena. Dane je provodila u svom budoaru, pored ikona. Ni sa kim se nije viđala osim sa sestrama i braćom.

Osećala je kraj.

Njeni snobovski maniri pretvorili su se u brigu, strah i beznađe. Erotska moć počela je da bledi, a  intelekt gubi u pokušajima da dovede svoju braću na vlast. Ništa nije ostalo od one Drage u koju se kralj zaljubio u letnjikovcu u Bijaricu, pored Atlantskog okeana gde je prvi put osetio da je ta žena po svemu posebna. Od tada, sve do zajedničke smrti kobnog 29. maja 1903. bili su dovoljni jedno drugom.

Sve ovo situiralo je Dragu u štampu, književnost, filmove, pesme, pozorišne predstave, televiziju, pa čak i strip i porno romane. Postala je pop ikona. O njoj se pisalo još 1903. u francuskom L’Européen-u, bila je inspiracija za pornografski roman Jedanaest hiljada prutova Gijoma Apolinerea. Tada najveći filmski producent Šarl Pate snimio je kratki filmski žurnal Ubisvo srpske kraljevske porodice, dva dana posle tragedije. Pariska publika pohrlila je u bioskope jer je prikaz bio verodostojan. Trajao je samo dva minuta. Kraljicu Dragu igrala je Neli Kormon. Ubrzo su u Pariz pristizale nove informacije o ubistvu pa je snimljena i verzija za evropske bioskope. Produkcija Pate i kasnije, 1909. godine snimila je Beogradsku tragediju po scenariju čuvenog Anri Bataja. Zvezda nemačkog filma Magda Sonja igrala je Dragu dva puta, u dva različita filma, a holivudska varijanta Žena naređuje snimljena je 1932. Dragu je igrala slavna Pola Negri. Miloš Crnjanski piše dramu Konak izvedenu u Narodnom pozorištu u Beogradu. Olivera Marković je igrala kraljicu Dragu. Dušan Savković je posthumno mrzi u Sekiri, a Ljubiša Jocić piše u stilu Mir-Jam. Nataša Ninković je u Vili Sašino u Beogradskom dramskom pozorištu dobro odigrala Dragu, a 2010. podignut joj je jedini spomenik u Gornjem Milanovcu, njenom rodnom gradu, rad vajara Nebojše Savovića.

U njenu odbranu je stao i srpski konzul u Londonu, Čedomilj Mijatović, u knjizi A Royal Tragedy, shvativši da je tada britanska vlada bila zgrožena načinom na koji Srbija ulazi u 20. vek. Dragoceni su i memoari Bože Maršićanina, gradonačelnika Beograda, palanačkog čikice koji je tračevima zabavljao Dragu na dvoru. Iz svog ugla, emotivno, Ana Ljunjevica 1995. godine završava pisanje dnevnika Moja sestra kraljica Draga koju je reizdao i bogato opremio Istorijski muzej Srbije. Odmereno i koliko je to moguće precizno, Radomir Putnik piše scenario za seriju Kraj dinastije Obrenović gde je Ljiljana Blagojević maestralno iz Drage uspela da izvuče lukavstvo, dvoličnost, prevrtljivost, koristoljublje, špijunsku snalažljivost, talenat za intrige i šarmiranje stranih poslanika u Beogradu, odmerenost, ponos, dostojanstvo, blagodarnost prema sestrama i problematičnoj braći, štedljivost (samo onda kada su drugi u pitanju), ali i zabrinutost za sudbinu i bes kada bi o sebi pročitala alegorične članke, a bilo ih je svakodnevno. Njena boja glasa i glumačko držanje odgovaraju prepotentnoj kraljici koju Beograd toliko ogovara da agenti policije nisu stizali da zapišu sve uvrede i predaju ih upravniku grada. Najozbiljniji, naučni pristup, dala je istoričarka Ana Stolić, magistarskim radom Kraljica Draga Obrenović skraćenim i prilagođenim širokoj publici u izdanju Zavoda za udžbenike.

Danas, sa distance od sto sedamnaest godina od Majskog prevrata, i dalje nismo spremni da Dragi vratimo krunu i dostojanstvo. Ikonično, kako to samo ona ume, zatvara jedno poglavlje u istoriji Srbije i zbog toga ostaje zauvek prokleta, kao Jerina, kao Marija Antoaneta, kao Žozefina koja je morala da ode od Napoleona jer nije mogla da mu rodi dete. Draga je kralja Aleksandra toliko volela, da je bila spremnija na smrt sa njim, nego na život bez njega. Kao pravi šekspirovski lik.

Fotografije:

Milan Jovanović, venčana fotografija kralja Aleksandra i kraljice Drage Obenović, Beograd, 23. jul 1900. Istorijski muzej Srbije

Milan Jovanović, Portret kraljice Drage, Beograd 1900, kolirisana fotografija, Istorijski muzej Srbije

Milan Jovanović, Portret kralja Aleksandra u gardijskoj uniformi, Beograd, 1900 kolirisana fotografija, Istorijski muzej Srbije

 

Share