Kako (p)ostati samopouzdana osoba?

“Sjedili smo u zadimljenom kafiću nalik kocki, oslikanih zidova motivom kocke, satima ispred na pola popijenih kava i prevrtali izlizane teme. Ušetao je samouvjereno u lokal, kako i doliči glavnom gimnazijskom frajeru a parom špijunskih očiju pretražio i zažario prostor, usput zanijemivši razgovor nekoliko djevojaka. Nije bio Apolon, no fatalni spoj crne kose, plavih prodornih očiju, jake brade, samouvjerenog hoda, obarao je s lakoćom šiparice po školskim hodnicima i gradskim ulicama…”

Hej, sjećate se ovog mog teksta? Napisala sam ga u gotovo jednom dahu. Ma nisam, to se tako kaže, ali još uvijek pamtim tog frajera, stvarno je bio nevjerojatan, a kasnije sam ih upoznala još puno čak i boljih od njega. Točnije, samouvjerenijih. I svi su oni, bez obzira na izgled, koji ponekad nije bio savršen, imali strašno puno uspjeha kod žena. Furali su i još uvijek furaju taj nepobjedivi stav, kojemu odolijeva malo koja žena, a koji je neraskidivi dio njih samih. Kad govorim o stavu, mislim li na samouvjerenost? Može li ona, kad se jednom stekne, ipak oslabiti? Baš u tom tekstu, poručila sam vam da – da.

Kako? Krenimo redom.

Kako-(p)ostati-samopouzdana-osoba

Samopouzdanje je bitan dio osobnosti. Gradi se lijepim izgledom, lijepom odjećom i obućom, jakim modnim stilom, ali ne počiva na njima. Samopouzdanje se boosta visokim potpeticama i crvenim ružem, napućenim, povećanim usnama i grudima, okruglim, čvrstim stražnjicama, six packom i golemim mišićima, ali ne počiva na njima. Jebeš crveni ruž i high heels kad je glava puna sumnji i strahova.

Na čemu onda samopouzdanje počiva? Na zadovoljstvu i prihvaćanju sebe, svakog dijela sebe, bez opravdanja i želje da se svidimo drugima. Nema potrebe mijenjati se radi drugih, naročito fizički, samo kako bismo ugrabili dio kolača, zvanog pažnja. Samopouzdanje je moć nošenja s vlastitim adutima i nedostacima. Samopouzdanje raste kad smo svjesni svog intelekta i raznih sposobnosti, tako da nije nužno, kako bismo ga imali, biti nevjerojatno zgodan/na.

Nemoguće je zadržati pažnju na duge staze, ako nismo sretni, zadovoljni sobom u fizičkom, emotivnom i duhovnom smislu, ako ne gradimo i ne njegujemo samopouzdanje iznutra. Upravo tu se otkriva razlog pada samopouzdanja. Tip iz moje priče s početka teksta se zaljubio, ljubav se samopouzdanjem rado igra, a jednom prilikom reče mi jedna muška, samouvjerena alfa: “ne mogu si to dopustiti, samo jedna greška i ode glava.” Pod “ode glava” naravno, mislio je gubitak razuma, radi “nje”, ali i nekoliko drugih, većih i opasnijih posljedica. Jedna od njih, puno blaža, je i pad samopouzdanja, ako mu ne uspije veza.

Jedna od bitnih komponenti samopouzdanja je biti svoj, izvorno svoj, čak i pod cijenu rizika, napada i kritike. Što to zapravo znači? Braniti svoje stavove, svoju osobnost, interese i ideje te čvrsto stajati iza svojih stavova, ne pokolebati se pred drugima niti prodati svoju osobnost, ako smatrate da ste u pravu i na pravom putu, znak je velikog samopouzdanja. Ljudi će vas rušiti, ako već nisu, uvjeravat će vas da je imati osobnost nešto sramotno i loše jer sami ju nemaju. Prodali su se iz straha, da neće biti shvaćeni i prihvaćeni. Pali su pod utjecaj jačih, koji manipuliraju njima. To si osoba, puna samopouzdanja, nikad ne dopušta. Ona zna svaku negativnu misao okrenuti u pozitivnu, pomaže si tako što bira i kreira pozitivno okruženje. Ipak, samopouzdanje nekad može biti i na klimavim nogama. Kao npr. ako ipak padnete pod nečiji utjecaj i to onih osoba, koje iz vas sišu energiju i čine vas emotivno slabima i nesigurnima, iz dana u dan. Da se razumijemo, nekad ni sama nisam imala samopouzdanja. Barem mislim da nisam jer što god bih počela, čega god bih se ulovila, bila bi mi utaknuta sumnja u moje sposobnosti, od okoline. I to bliske, koja se time, čini se, hranila jer je sama bila bez samopouzdanja. Bilo je to u mojim mladenačkim godinama i ranim dvadesetima, a kako tada nije bilo priručnika za samopomoć i konzultiranje dobrog psihologa bila je sramota, borila sam se s tim okružjem sama, kako sam znala.

Tada sam shvatila, samopouzdanje se gradi od djetinjstva, od temelja. Imate li roditelje, djede, bake, rodbinu, kojima nedostaje samopouzdanja, prekopirat ćete njihov obrazac ponašanja i vući ga toliko dugo dok ne upoznate da može drugačije i ne prihvatite to drugačije kao novi dio sebe i svoje osobnosti. Na tom putu, dok se izgrađujete kao osoba, mnogi će vam smetati, ometati vas, nekima ćete biti i čudni jer ljudi se najviše boje onih koji su različiti, drugačiji, mentalno i emotivno jači od njih. Zašto? Oni ne znaju što od njih mogu očekivati i zato što su im prijetnja. Da, prijetnja, nečije samopouzdanje doživljavaju kao napad na svoj ego.

Jesu li se i vama događale (ili se još događaju) situacije u kojima biste osobama, koje vas nastoje pokolebati, ustrašiti, uvjeriti, da nešto ne možete ili nećete moći ostvariti, najradije rekli: “Joj daj otkači, dosadan/na si, ako ti nešto ne možeš ili se plašiš iskušati, što si toliko naporan/na pa misliš da su i drugi kao ti?” Potpuno vas razumijem. No ne možete se baš sa svima posvađati, posebno kad su u pitanju bliži članovi obitelji.

Upravo takvi momenti, meni su vremenom postali izazov i najveća motivacija, naprijed me tjerao inat. Kad bih se zatekla u društvu ustrašenih, nesigurnih pa čak i zlobnih osoba, koje su redovno sipale primjedbe i sumnje u mogućnost neke izvedbe, osjećala sam da moram nešto učiniti. Ispočetka sam se bunila, raspravljala s njima, pa čak i opravdavala svoje ideje i vizije, koje bi njima bile nerazumljive, ali kad sam shvatila da ljudi razumiju samo sa svoje razine opažanja, shvaćanja i iskustva, pustila sam ih da ostanu gdje jesu i uživaju u malodušnosti i zlobi. Ona je njihov izbor, ja imam svoj, tko sam ja da ih silom mijenjam? Činim li to, postajem ista kao i oni. Stoga sam okrenula ploču i u napetim situacijama, kad bi mi se pokušavalo pametovati, nastojalo poljuljati samopouzdanje, samo sam se nasmijala, pogledala ih ravno u oči i rekla: “Nemam s tim problema, fućka mi se, samo šibam naprijed”.

Iako bi neke zatekla takva reakcija pa čak i naljutila (osjećali su se napadnuti) ja sam se osjećala sjajno. Tko su oni, da im se za išta imam opravdavati? Zašto bih trebala nekome opravdavati svoju vjeru u sebe i svoj izbor? Zašto bih uopće trebala trpiti da me netko obezvređuje? Zato da se taj netko osjeća bolje? Ako je to razlog njegovog/njenog ponašanja, onda taj/ta uopće ne želi da napredujem, zar ne? Jedno je razumjeti nekog, a drugo je tonuti s nekim.

Kada ste žrtva nekog mučnog odnosa, iz kojeg ne možete izaći, za koji se niti malo ne osjećate krivi, nema osobe kojoj se samopouzdanje ne stropoštava. Teško je preživjeti mučne situacije, ma koliko mislili da ste jaki i nema uvijek načina ni mogućnosti da se maknete od agresivnih osoba i svega. Vi ste tada zatečeni, niste očekivali burnu reakciju, hladnoću s druge strane ili neki oblik napada. Ipak, osjećate da nešto morate učiniti za sebe, inače ćete potonuti ili postati kao ta druga strana. Što učiniti, kad u takvim trenucima ne pomaže razgovor, a osjećate da vas razdire nepravda, da se jednostavno morate oglasiti? Zadnje što vam tada treba je neki od patetičnih savjeta poput “smiri se, pusti”, “a bit će dobro, valjda”. Zadnje što želite čuti je da je krivnja na vama, da to trebate priznati ili da vam nedostaje samopouzdanja.

Istina je da nekima vaše samopouzdanje ide na živce, da mu/joj smeta, zato što ga sam/sama nema. Zato vas i napada.

U životu sam se često znala naći u takvim situacijama, u privatnom i poslovnom okružju. Mislila sam tada: “Bože, pa čemu ovo, objasni mi čemu sad ova reakcija s druge strane, kad znam i osjećam da baš ništa nisam kriva? Zašto to dopuštaš? Želiš li reći da imam nekog smeća otprije, koje trebam raščistiti, da se zbog njega ova situacija događa? Ali kakvog smeća, kad neugodne situacije pamtim još iz djetinjstva? Za što sam pak tada nekome bila kriva? Sve nam se događa s nekim ciljem, iz nekog razloga. Tako barem ja to vidim. Neke stvari bolje učiš u miru, neke u oluji, a o tome ima i raznih zapisa. Ne možete usaditi ljubav kod osobe koja njeguje negativni stav i mržnju, teško je uliti povjerenje osobi koju muči strah. Taško je smiriti histeričnu osobu, koja gubi kontrolu nad sobom i svojim postupcima. Teško je i ponekad nemoguće, objasniti nekome što radi drugima, ako za razumijevanje nema kapaciteta (glup, primitivan, sirovima). Kako dakle riješiti teške situacije, s teškim ljudima, ali ne na štetu vlastitog samopouzdanja?

Za sve ima rješenja, a jedan je od terapeutskih savjeta, koji pomaže prebroditi krizne situacije: “Do one thing each day that makes you smile (on the inside or on the outside).”

Samouvjerenost je tako moćan alat, koji možete koristiti u svakodnevnom životu, da biste uspješno savladavali i radili razne stvari, prevladavali strahove, sumnje i ostvarili sve što vam je bitno, ali mnogi ljudi ne znaju da im samouvjerenost radi poput mišića, koji ako redovno ne vježbaju, prestaje biti aktivan. Taj se “mišić” povećava u skladu sa izazovima, zahtjevima, koje sami postavljate pred sebe ili ih netko drugi pred vas postavlja.

Dakle, moglo bi se reći da vrijedi ona “Either you use it or you lose it” pa pogledajte što sve možete učiniti za sebe kako bi već danas stekli i zadržali više samopouzdanja:

Učenje je sjajna stvar, dakle neka vaše učenje, u niti jednom području koje vas zanima, nikad ne prestane, ni u čemu jer skupljenim znanjem pojačavate samopouzdanje. Ne pitajte suviše svog partnera da li mu se sviđate i što možete učiniti za njega/nju. Također ni najboljeg prijatelja/icu. Mislite li pomoći i biti na visini zadatka, naprosto to učinite, nemojte se nastojati pod svaku cijenu, svaki dan, svaki sat, svidjeti svima. Vježbanje je sjajno ne samo za tijelo već i mozak, odnosno vaš duhovni/mentalni život. Mnogi treneri kažu “vježbam radi glave”, točnije “kako bi sve ostalo posloženo u glavi”. Vježbanjem zapravo um održavaju budnim i spremnim na donošenje dobrih odluka. Ako ste napeti i nervozni oko vlastitih problema, pomozite drugima, budite na raspolaganju drugima, u slučaju da trebaju pomoć. Kad se osjećate korisnim, raste samopouzdanje. Pogledajte što vam u životu nedostaje i razmislite kako to steći. Držite se svih onih stvari koje su vam zaista bitne.

Napravite listu svih stvari koje tolerirate i koje vas smetaju te rješavajte jednu po jednu. Prepoznavanje vlastitih vrijednosti nije egoistično već znak da cijenite sebe i zdravo je. Zato se podsjetite što ste sve učinili dobro u svom privatnom životu, poslu, karijeri. Družite se s ljudima, upoznajte nove ljude, nikad ne znate kakve zanimljive osobnosti možete otkriti.

Svaki put kad vam se nekud ne ide, na neku zabavu, event, kad osjećate lijenost, ipak pođite, osim ako ste jako umorni, bolesni. Isto učinite u bilo kojem području, posebno kad vam se nudi izazov u poslu. Prihvatite, a ako nemate dovoljno znanja ili vještina za izvedbu, naučite, savladajte, što prije.

Razmislite o uzrocima, koji su vas potakli da razmišljate o drugim varijantama ili da općenito previše razmišljate i zamislite se kao savjetnik, osobi koja prolazi kroz isto. Flertujte. Skinite nekoga. Napravite popis svih onih stvari koje vas vesele, popis ljudi s kojima vam je ugodno. Ne osvrćite se na tuđa mišljenja, učinite nešto što vas zabavlja, glupirajte se, ako vam tako dođe (na društvenim mrežama). Pripazite na svoje negativne misli i kud vode, odnosno, svaki put kad se ulovite da razmišljate na krivi način, koji vas obeshrabruje, vratite se nazad, njegujte um lijepim i pozitivnim, ohrabrujućim mislima. Podcrtajte što vam se zaista sviđa, tko vam se zaista sviđa i radite na tome da to dobijete, na način kako želite. Pitajte se kako si olakšati neki zadatak i radite na tome da ga riješite, realizirate. Sjetite se fraze “not givin a fuck is everything”.

Upravo tako, neka vas ne diraju osobe i stvari koje vam nisu zabavne, bitne, neka vam se fućka za tuđe mišljenje, posebno ako od njega nemate koristi niti je bitno za vaš ljubavni život, razvoj, karijeru, rast.

Njegujte prirodno samopouzdanje, svatko od nas je jako dobar u nečemu, njegujte tu disciplinu i svijest o tome. Poslušajte svoje sumnje ali budite odlučni. Nekad sumnje upozoravaju na područja koja još treba ojačati, pripremaju nas na veće izazove.

Tekst: Nives Stepinac Grgurić

Share