Josif Fidanovski: Seks bez ljubavi je nesvesni pokušaj čoveka da stigne do ljubavi

Josif Fidanovski je diplomirani psiholog, kognitivno-bihejvioralni terapeut, psihoseksualni terapeut, savetnik za partnerske odnose, član Evropske Seksološke Federacije (EFS) i zastupnik udruženja Seksin u Beogradu. Primarni predmet njegovog naučnog istraživanja jeste seks, u jednom širem smislu, i to još od diplomskog rada naovamo. Glavno polje djelovanja mu je psihoseksualna terapija, odnosno pružanje pomoći tamo gdje postoji seksualna disfunkcija i narušen partnerski odnos. Svom radu pristupa holistički, zaobilazeći prepreke i predrasude zapadnjačke, strogo pozitivističke i specijalističke nauke.

U intervjuu za Plezir magazin pričali smo o odnosu seksa i ljubavi, predrasudama i zabludama, o seksu kao tabu temi i sličnim pitanjima koja su bitan pokazatelj stanja psihe pojedinca i stupnja razvoja društva.

Nikada mi niko nije rekao da ide na psihoseksualnu terapiju. Da li ljudi zaista ne dolaze masovno jer nisu svjesni problema, ne vjeruju takvom pristupu, i lakše im je da probleme rješavaju „instant” na svoju ruku? Ili zapravo veći broj ljudi dolazi nego što priča o tome?

Ljudi su od pamtiveka tražili instant izlečenja, jer kada čovek ima neki problem on želi da smesta nestane situacija u kojoj se našao. Pa tako i danas, većina pribegava brzim „rešenjima”, ali mnogi od njih se vremenom jave terapeutu, jer je razgovor sa stručnjakom veoma lekovit. Ljudi se boje da učine prvi korak i otvore se u vezi sa najintimnijim aspektima sebe, ali dosta se toga promenilo. Iz godine u godinu sve više ljudi traži psihoseksualnu terapiju, jer ne mogu da izdrže „muku” koja ih je snašla, a i psihoterapija ipak sve više postaje „normalna” stvar za većinu ljudi.

Ko najviše dolazi? Ima li to veze sa godinama, polom ili pak tipom seksualne disfunkcije?

Dolaze podjednako i muškarci i žene različitih uzrasta, bez obzira na godine ili tip seksualne disfunkcije. Ipak, najčešće su to muškarci i žene u kasnoj adolescenciji ili srednjeg životnog doba, koji imaju probleme sa uzbuđivanjem, seksualnom željom i „bolnim” odnosima. Erektilna disfunkcija, prevremena ejakulacija kod muškarca, kao i vaginizam kod žena su dosta česti u mojoj praksi. Tu su i razne vrste seksualne zavisnosti, depresije, kao i problemi u partnerskom/ljubavnom odnosu.

Šta je zapravo psihoseksualna terapija? Kakvim se sve metodama služite da biste došli do rezultata?

Psihoseksualna terapija je integrativna metoda za povećanje intimnosti između partnera i njihove seksualne funkcionalnosti. U početnom delu upoznavanje se odigrava kroz intervju i upoznavanje sa seksualnom istorijom pacijenata, pa se radi dalje na identifikaciji pozadinskih misli i osećanja kroz različite tehnike i vežbe, koje oni dobijaju za domaći zadatak, od vođenja dnevnika do različitih tehnika relaksacije. U drugom delu terapije, kada postanu stabilniji u odnosu na svoj problem, krećemo da razrađujemo seksualno/ljubavni deo kroz specifično konstruisane genitalne vežbe za smanjenje seksualne anksioznosti i povećanje sigurnosti na tom planu.

Na sajtu „Udruženja Seksin“ piše da je većina seksualnih problema psihičkog porijekla. Budući da seks ima bitnu ulogu u životu svakog pojedinca, da li je moguće frojdovski tvrditi da je i većina psihičkih problema povezana sa seksom?

Seks i psiha su nerazdvojivi, oni se prepliću i utiču jedno na drugo od najranijeg uzrasta. Psihoseksualni razvoj podrazumeva da dete integriše zdrava razvojna iskustva da bi imalo normalan pogled na svoju seksualnost kroz različite faze odrastanja. Tačno je da psihički status jedne osobe utiče na seksualno funkcionisanje, ali i da problemi u seksualnom razvoju takođe ugrožavaju mentalno stanje osobe. Frojdovo stanovište je danas u neku ruku prevaziđeno, Masters i Džonsonova su pokazali da ne mora postojati dublja neuroza iza neke seksualne disfunkcije. Problemi sa seksom automatski ne znače da imate psihički poremećaj, ali u mnogim slučajevima mogu ukazati na „dublje” razvojne probleme.

Seksualno devijantna ponašanja poput fetišizma i voajerizma su toliko dio pop kulture da ih ne samo prihvatamo već i veličamo, posmatramo kao nešto kul. Kako je u teoriji ali i u praksi uopšte moguće definisati „pogrešno” u seksu i oko seksa, odnosno koji su kriterijumi za to? U kom trenutku pojedinac treba da se zapita?

To su oblici seksualno devijantnog ponašanja, zavisničkog su tipa, pa te osobe ne osećaju potrebu da seksualno opšte na „odrasli” način. Takva ponašanja su beg od ljubavi i intimnosti, što predstavlja glavni imenitelj svih seksualnih zavisnosti.

Pa ipak čini se da bi odmah postalo jasno ako se javi neki problem seksualne prirode, vjerovatno zato što se seks na prvom mjestu povezuje sa nagonima i čulnosti, i doživljava kao nešto čija je priroda skoro isključivo fizička. Zbog toga, vjerujem da mnogi nisu ni svjesni da imaju problem. Kako dolazi do osviješćenja problema seksualne prirode?

Ljudi generalno potiskuju svoje probleme. Ne morate da budete potpuno svesni da biste videli ono što je deo vašeg života, već da ne negirate ono što postoji. Pravo osvešćivanje dolazi kad se krene na terapiju, jer tada po prvi put osetite, uz pomoć terapeuta, da ne morate više da bežite od sebe i problema.

Na vašem sajtu je takođe moguće pronaći i izjavu o tome šta je dobar seks – onaj u toku koga se sa partnerom osjećate dobro prije, za vrijeme, i nakon samog čina. Da li je onda po vašem mišljenju svaki seks koji ne uključuje partnera (u punom smislu te riječi) nezadovoljavajući? Mislim na masturbiranje, seks za jedno veče, itd…?

Seks koji nije u kontekstu ljubavi, može obavljati „posao” izvesno vreme, ali suštinski nikada ne ispuni čoveka. Zapravo, takav oblik seksa je samo
nesvesni pokušaj čoveka da stigne do ljubavi.

Ipak mnogi ljudi, a posebno muškarci, strogo razdvajaju seks i ljubav. Mnogi čak tvrde da je nemoguće imati dobar seks sa ljubavnim partnerom. Da li bi takvo shvatanje upravo bilo znak nekakvog psihičkog problema ili prosto predrasuda?

Da, to može biti znak psihičkog problema, posebno kod ljudi koji nikada nisu imali dužu vezu. A kod ostalih je u stvari iskrivljeno uverenje o seksualnosti zbog površnog pristupa istoj. Da bi razumeli dubinu ljubavi i seksualnosti, oni moraju da se potrude, da investiraju u tom pravcu, a neki ljudi nisu sazreli za taj poduhvat. Mnogi čak ni ne žele da krenu u tom pravcu. Oni se zapravo ponašaju kao mala deca, igraju se jednom igračkom, pa kad im dosadi, pređu na drugu. Tako nikada ne spoznaju svoje mogućnosti u integraciji ljubavi i seksa.

Koje su još česte predrasude u pogledu seksa sa kojima se često susrećete? Budući da su to uglavnom razmišljanja sa kojima smo suočeni vrlo rano, kako je i da li je uopšte moguće ikada ih se sasvim riješiti?

Postoje mnogi mitovi i predrasude, poput neophodne veličine muškog penisa da bi žena bila zadovoljena, zatim da seks mora biti spontan odnosno bez reči i planiranja, da žene koje su „dobre” u krevetu nisu za brak, da je u redu ako si promiskuitetan (iako nisi tinejdžer), da je seks opasan, prljav, da je pogrešno masturbirati itd. Psihoseksualna terapija sistematskim pristupom otklanja veliki broj predrasuda, tako što ljudi vremenom shvate da mogu izgraditi drugačiji odnos prema seksualnosti koji je afirmativan i ne inhibira njihovo funkcionisanje i zadovoljstvo na tom planu.

To insistiranje na međuodnosu i harmoniji seksa i ljubavi moglo bi se nazvati holističkim pristupom, koji Zapadu već dugo vremena nije blizak. Koliko su na vaše djelovanje i shvatanje seksa uticala istočnjačka učenja, ako jesu?

Taj „zapadnjački” pristup ne dovodi čoveka do istine, jer su čoveku potrebni i ljubav i seks da bi bio u balansu. Zapravo, samo u harmoniji između ta dva aspekta čovek može da sazreva optimalno. Istok je upoznao obe strane medalje, ne forsira ni jednu, jer je svaka podjednako važna. Egzistencija se kreće kroz suprotnosti, pa čak i ako vam se čini da su seks i ljubav suprotne stvari, vreme je da ih povežete, konektujete i da ne forsirate samo jednu. To je za vašu dobrobit.

Budući da ljudi dolaze da bi našli pomoć, ali je seks prilično tabuizirana tema, zanima me da li pacijenti često pribegavaju neistini na seansama? Je li se desila neka naročito simpatična laž koju biste podijelili sa nama?

Većina klijenata se brzo opusti i krene iskreno da se izjašnjava. Naravno, neki sakriju ponešto ili se ne sete sve da iznesu (niti je to moguće u kratkom periodu). Jedan klijent je dugo skrivao svoje pravo ime i prezime, da bi nakon izvesnog vremena (kako se terapija odvijala i išla u pravcu njegove sve veće autentičnosti) došao i rekao mi da mu je to veliko opterećenje, da ne može više da laže i potom se ponovo predstavio. Tako sam ja krenuo da radim sa „novom” osobom.

Iako je jasno da knjiga ne može zamijeniti razgovor niti psihoseksualnu terapiju, ipak bih voljela da nam za kraj intervjua preporučite neko kvalitetno štivo na temu seksa, seksa i ljubavi.

Na polju muške seksualnosti izvanredno je štivo Nova muška seksualnost, autor je Berni Zilbergeld. Takođe cenim Ošo-ve knjige: Seks, Biti zaljubljen, itd… Potom, Formule ljubavi – od Milivojevića. Vreli seks i Vrele veze od Trejsi Koks – za one koji vole novinarski, šaljivi stil pisanja.

Share