Andrej Zvjagincev: Kontroverzni naslednik Tarkovskog

Sa svega pet dugometražnih filmova u dosadašnjoj karijeri, Zvjagincev je uspeo u tome da ga upoređuju sa maestrom ruske kinematografije, Tarkovskim, i nazivaju naslednikom njegove tradicije. U svojim filmovima on se bez izuzetka fokusira na stradanje ljudskog roda i to veoma često kroz biblijske i mitološke motive, uz pomoć kadrova prepunih simbola, usporene radnje i tišine kao jednog od glavnih likova. Ekran je njegovo slikarsko platno na koje beleži ono što vidi svevideće oko režisera, a neretko se tu provuče i autoportret. Kada već govorimo o autoportretu, iako režiser poriče da na njegovo stvaralaštvo utiče činjenica da je dete razvedenih roditelja (otac ih je napustio kada je Zvjaginjcev imao 5 godina), režiser u svojim filmovima pokazuje izrazito dobro poznavanje složenih porodičnih odnosa i dečije patnje da bismo mu poverovali na reč.

• Njegov prvi dugometražni film „Povratak” izlazi 2003. godine. Karakterišu ga dugi, krupni kadrovi i pejzaži isprepletani dečijim emocijama i strahovima kada se 12 godina odsutni otac vraća nazad. Ovako prikazana „usporena” radnja je bila netipična za filmsku industriju, te ga kritičari obeležavaju kao krajnje neuspešan film, jer su smatrali da ne bi bio interesantan širokom auditorijumu. Zvjagincev je u jednom intervjuu rekao kako je ovim filmom preneo ritam života i svet kako ga on vidi i oseća; i da je želeo da ljudi ispred ekrana osete taj isti ritam života. Uprkos prvim lošim kritikama, film je osvojio dva Zlatna lava, bio nominovan za Oskara u kategoriji za najbolji inostrani film, osvojio sveukupno 28 nagrada i prikazan u 32 zemlje sveta. Tako je „Povratak” postao filmska senzacija godine, a Zvjagincev fenomen obzirom na uspeh koji je postigao sa svojim prvim filmom.

• 2007. godine izlazi film „Izgnanstvo”. Ovoga puta dobio je dobre kritike u startu, a isti, usporeni kadrovi pejzaža, šume, nameštaja u kući ili kiše koja pljušti rade u korist vizuelnog i emotivnog. Prepun biblijskih motiva, film se fokusira na nedostatak komunikacije u odnosu između muža i žene, roditelja i dece. Glavni glumac Konstantin Lavronenko, koji tumači ulogu oca u filmu „Povratak”, osvojio je Zlatnu palmu u Kanu za najbolju mušku ulogu.

• „Elena” je njegov treći film, objavljen 2011. godine. Ova socijalna i porodična drama otvara pitanje da li roditelji zaista mogu pomoći svojoj deci koja su previše letargična da bi se izborila za sebe i svoju sreću. Moralne dileme majke je moguće uporediti sa previranjima kroz koja prolaze junaci Dostojevskog, a publika je proglasila „Elenu”, „Levijatana” i „Bez ljubavi” triologijom, iako ih Zvjagincev nije sa tom namerom zamislio i realizovao.

• 2014. godina je donela najkontroverzniji film do sada iz opusa Zvjaginceva. „Levijatan” je uprkos brojnim nagradama i nominaciji za Oskara podelio publiku: jedni su optužili režisera da prezire Rusiju, dok se većina složila da je Zvjagincev samo uobličio rusku realnost – korupcija koja cveta, provincija koja se gasi, bezizlaznost i ništavnost života običnih građana. Radnja se odvija u seocetu Murmanske oblasti iza polarnog kruga, a glavni lik je automehaničar koji se suočava sa mržnjom pastorka i nepravdom sistema koji kroje oni na višim funkcijama isključivo prema svojim željama.

• Najnovije, prošlogodišnje ostvarenje „Bez ljubavi“ mnoge ostavlja u čudu i sa velikim znakom pitanja iznad glave nakon što se bioskopska svetla upale. Nedostatak ljubavi, komunikacije i otuđenje kao kritika savremenog društva prikazani su kroz sliku porodice koja se raspada. U centru priče je dečak Aljoša, čiji se roditelji razvode. Kako su oba roditelja egoisti i žele da zadrže svoju sreću sa novim partnerima, odbačeni dečak beži od kuće i na scenu stupa volonterska organizacija koja pomaže civilima u traganju za nestalim osobama. Takva organizacija zaista postoji u Rusiji i to pod nazivom „Liza Alert”. Zvjagincev podržava njihov rad jer ni u kom pogledu ne zavise od države i podižu građansku svest na viši nivo. Pored rada ove volonterske organizacije, Zvjaginceva je za ovo ostvarenje inspirisao i Bergmanov film „Scene iz bračnog života”.

Share