Pisci preporučuju omiljene književne naslove: Selina Lovren Aksentić

Ovog ponedeljka u rubrici Pisci preporučuju gostuje nam Selina Lovren Aksentić novinarka, urednica emisija „Beokult” i „Kulturni dnevnik” i autorka magične knjige o ranjenoj prirodi Malo zeleno drvo. Selina voli drveće, životinje, knjige, filmove, čaj i putovanja. Za #piscipreporučuju izdvojila je 8 naslova za „beg od pandemije”.

Trenutak u kome živimo nalazi se, često mi se čini, van granica realnog. Neretko se poslednjih meseci zateknem prosto skamenjena u mestu, nesposobna za bilo kakvu akciju ili dovođenje sopstvenih misli u red. Jedino što u takvim momentima pomaže jeste da pobegnem iz vremena sadašnje u neke prostore, stvarne ili nestvarne, gde je sve, ako ne lakše, a ono sasvim drugačije. Zato su tu knjige, a ovo je moj izbor za beg od pandemije:

HUGO PRAT ŽELJA DA SE BUDE BESKORISTAN

Ova knjiga objedinjuje tri stvari koje volim – Veneciju, Huga Prata i Korta Maltezea, najdivnijeg mi strip junaka. Teglim je sa sobom kad god se zaputim u Veneciju, jer uvek ima neko skriveno dvorište na koje još nisam nabasala. Ovo je knjiga stvorena za maštanje o dalekim zemljama, istraživanju onostranog, beskrajnim bibliotekama i herojima bez mane i straha.

REJ BREDBERI MASLAČKOVO VINO

Čitam je bar jednom godišnje, od ranog detinjstva do danas. Koliko je značajna svetu govori podatak da je Apolo ekspedicija upućena ka Mesecu, jednu od lunarnih formacija nazvala po ovoj knjizi. Koliko znači meni? Stalno me bocka u potiljku, naročito kada je leto, a dani dugi i puni avantura. I da, pravila sam maslačkovo vino. Uspelo je sasvim fino.

DŽERALD DAREL MOJA PORODICA I DRUGE ŽIVOTINJE

Svaki istinski ljubitelj životinja (ali i svako ko uživa u bogatstvu engleskog jezika) svakako je čuo za mlađeg brata Lorensa Darela i avanture porodice Darel na Krfu. Kada su dani naročito sumorni i sivi, nema ničeg čarobnijeg od bega u maslinjak u kome se čuju samo cvrčci, pa makar to bilo tek u mašti. Još kad knjiga nudi pregršt mogućnosti da se slatko nasmeješ, a pri tom naučiš i nešto novo, Džerijeva knjiga je, po mom mišljenju, dobitna kombinacija kojoj se rado vraćam. Imam jedanaest različitih izdanja, na srpskom, engleskom i grčkom, ali ovo mi je omiljeno, jer je bilo prvo koje sam pročitala.

REBEKA SOLNIT LUTALAŠTVO – Istorija hodanja

„Ekolozi nam stalno dokazuju da neki leptir, pašnjak, šuma i vododerina imaju nezamenljivu ulogu u velikoj mreži života, bez obzira na to da li imaju neku vrednost na tržištu. Isto važi i za divlje livade imaginacije – časovi provedeni tamo ne računaju se u radno vreme, ali su ipak neophodni da um ne bi zapao u učmalost, jalovost, mrtvilo. Borba za slobodan prostor – za očuvanje divljine i javnog prostora – mora se voditi uporedo s borbom za slobodno vreme, za časove koji se mogu provesti lutajući tim prostorom. U suprotnom će lična imaginacija biti sravnjena sa zemljom da bi se napravile parcele i sagradile prodavnice s robom za jednokratnu upotrebu i lanci restorana sa brzom hranom, da bi se zadovoljila glad potrošača za tračevima sa estrade i pikanterijama iz crne hronike…” Nemam ovome šta da dodam.

ŽOZE SARAMAGO SEDAM SUNACA I SEDAM MESEČINA

Ovo je knjiga koja leči. Još ako je u Tiagovom prevodu, onda je lekovitost dvostruka. Jedna od retkih knjiga koje ne pozajmljujem nikom. Jedva sam pronašla drugi primerak i od tada…Čitam je često, a uhvatim sebe da ponekad rečenice tiho izgovaram naglas.

VASLAVA ŠIMBORSKA IZABRANE PESME

U pesme Šimborske lako se pobegne. Bude nekad teško, legne ti čitava planina na dušu, ali istisne zato sve što te tišti, pa ti tvoja muka bude gotovo šašava. Kao oni baloni ispunjeni helijumom u obliku jednoroga ili Mini Maus. Dobra je Vaslava, dobra za skidanje tereta sa duše.

EMILY DICKINSON THE SELECTED POEMS

Još malo poezije koja te tera da se fokusiraš, da se preispituješ. Čak i u vremenima haosa, kada ne možemo da sagledamo sopstvenu budućnost, makar možemo da shvatimo prošlost. A za to je Emili Dikinskon savršena. Njena izolacija nekada davno, sasvim fino korespondira sa našom izolacijom danas. Nisu nam iste polazne tačke, ali to posezanje za najdubljim delovima sopstvenog bića… to danas možemo da shvatimo bolje nego ikad.

PETER WOHLLEBEN THE HIDDEN LIFE OF TREES

Prevedena je ova knjiga i kod nas, progutala sam je u dahu, ali ova je, zbog fotografija, posebno dragocena. Moguće je da se nikada nisam, poput Alise, odvikla od navike da u knjigama tražim slike. No verovatnije je u pitanju moja očaranost drvećem, pa i na fotografijama. Kada sam pročitala prvi put Tajni život drveća imala sam osećaj da mi se otvorilo treće oko. Spoznala sam čitav jedan novi univerzum, pa sada drveću prilazim sa dubokim poštovanjem kakvo i zaslužuje (mada sam oduvek volela i Ente). Zbog ove knjige sam počela da sadim drveće i sadnice poklanjam prijateljima.

Share