Pisci preporučuju omiljene književne naslove: Sanja Savić

U moru aktuelnih književnih preporuka domaćih izdavačkih kuća, blogera i novinara često se mogu naći isključivo novi naslovi, u cilju promocije istih. Imajući u vidu da su takve liste najčešće banalne i usmerene na promo sadržaje, u Pleziru svakog ponedeljka možete uživati u rubrici pisci preporučuju u kojoj ćete saznati šta vaši omiljeni pisci čitaju. Naši dragi gosti, pisci koje volimo, pričaće nam o književnim naslovima i autorima koje sa uživanjem čitaju i preporučuju svojim prijateljima. Ovog ponedeljka, u gostima nam je svestrana umetnica Sanja Savić. Sanja potpisuje zbirke pripovedaka „Kad žirafa progovori“ i „Vrijeme vašara“, roman „Neoštrine“ i dramu „Srebrni car“. Autorka je i scenarija za nekoliko kratkih filmova, scenarista, reditelj, animator.

izvor: Fest.rs 

Draško Sikimić „Ogrebotine“ (LOM)

Na čelo mojih preporuka želim da stavim zbirku pjesama jednog izvanrednog Hercegovca koja mi je nakon dugo vremena vratio ljubav za malorjekost i čitanje poezije. U pitanju je Draško Sikimić i njegova zbirka „Ogrebotine“. Neka priča sam za sebe: „Jednom sam tako/ napisao tri  pjesme odjednom/ i zamalo umro./ O, da, mnogo je lakše voljeti.“

Ivan Tokin „Pas“ (Areté)

Ne spajajući redni broj na listi sa vrijednosnim sudom, već se više trudeći da napravim skladnu kompoziciju unutar zadatog okvira, odmah potom bih dodala knjigu Ivana Tokina koja vraća šmekerski pristup književnosti, koji nije bio česta pojava kod nas još od rane faze Moma Kapora.

Volter Marč „Za tren oka“ (Filmski centar Srbije)

Na Sajmu knjige sam došla u posjed nekoliko filmskih knjiga, ali bih voljela da izdvojim Voltera Marča u čijem Predgovoru Frensis Ford Kopola ističe: „Ništa nije toliko fascinantno kao sati provedeni uz Volterove teorije o životu, filmu i bezbrojne čestice mudrosti koje ostavlja za sobom kao Ivičin i Maričin hleb: pouzdanost i hranljivost.“ U prvi mah očekujući da će nas zasuti tehničkim detaljima vezanim za filmsku montažu ili dizajn zvuka, bila sam očarana teorijama o treptanju i njihovoj vezi sa montažnim rezovima.

Nikolaj Ljeskov „Tri priče“ (Kalenić)

Ovo je jedna od knjiga do kojih nisam došla po nečijoj preporuci, rezultatu internet pretrage ili tragajući po spiskovima literature, već čistom intuicijom. Bezvremenska tematika, pitak stil o arhetipskim dilemama, za mene predstavljaju pravo uživanje.

Srđan Radaković „Subverzivni animirani filmovi“ (Bulevar)

Baveći se istorijom, teorijom i tehnikom animiranih filmova za potrebe školskog rada, pitala sam se da li će se na našoj sceni pojaviti neko ko će pokušati da nadomjesti ogromnu prazninu nastalu smrću Ranka Munitića. Odgovor je stigao iz Novog Sada iz pera Srđana Radakovića koji, baveći se animiranim filmovima proizvedenim u okviru Neoplanta filma od sredine šezdesetih do sredine osamdesetih godina dvadesetog vijeka, tumači najznačajnija i nepravedno zaboravljena ostvarenja tog perioda, ali i ulazi u suštinu problematike u proizvodnji naše animacije neposredno pred raspad Jugoslavije.

Share