Pesma dana

Nisam mogao da se setim gde i kada sam prvi put čuo ovu stvar, ali ono čega se sećam jeste da je na prvo slušanje za mene imala „loš prizvuk“. Kada sam pogledao tekst i još jednom preslušao pesmu sve je dobilo smisao. Potresna priča koja aludira na zla i nevolje. Nakon inicijalnog slušanja, opet je nadražila moj slušni aparat, sada kao muzika iz kultne igre GTA IV. Iz tog razloga danas u okviru naše rubrike kutak za soundtrack četvrtak slušamo Grupu Kino i stvar „Gruppa Krovi“ (Кино-Группа Крови).

Navedena grupa, osnovana je 1981. godine u tadašnjem Lenjingradu, u tadašnjoj državi SSSR i predstavlja jedan od najistaknutijih bendova tog doba. Svirali su new wave i post pank muziku, a mnogi smatraju da su ogroman stvaralački uticaj na njih izvršili britanski giganti, sastavi The Smiths i Joy Division (tek toliko objašnjenje zašto „loš“ prizvuk). Osnivač i frontmen ove grupe bio je Viktor Coj, odličan umetnik i tekstopisac koji je postavio Kino na pijedestal najboljeg benda u sovjetskoj Rusiji. Današnja pesma je antiratna himna, nastala pred kraj decenijskog sukoba Sovjetskog saveza i Avganistana i predstavlja mnogo više od obične kompozicije koja je samo jedna u nizu pesama na albumu. Idem da plačem…

P.S. kada je stradao u saobraćajnoj nesreći (znam šta ćete pomisliti, ali istraga je utvrdila da nije imao alkohola u krvi) najuticajniji sovjetski list Pravda objavio je tekst o njemu, što je za to vreme bilo nepojmljivo da jedan rok muzičar i kritičar političkog establišmenta dobije prostor pored prezastupljenih glavešina centralnog komiteta Komunističke partije Sovjetskog saveza.

Share