Među vama, ovdje, rađamo se i mi, malo drugačiji, svoji, kreativci, osobenjaci, boemi, mi postavljeni malo van škvare, malo drugačiji. Malo ludi i puno svoji. Prepoznat ćeš nas po spakiranim koferima za još jedan put, po krilima uvijek spremnim na let, po samoći i slobodi, po veselim i jakim bojama naših svjetova, po osmijehu i dišpetu.

Mi koji smo jednom davno sigurnu luku odlučili zamjeniti morem snova, mi koji nismo pristali na vaše utabane puteve već smo krenuli stvarati svoje. Na svaki stop odgovarali osmijehom, svako nemoguće iskoristili kao motiv za dalje, svaki zid odlučili preskočiti. Iz inata životu i sudbini, ostali svoji. I onda kada je sve bilo protiv nas, i onda kada biste učinili sve da nas smjestite u okvire, mi vam izmakli za dlaku.

Mi koji ne pripadamo nikom osim sebi, mi rođeni s borbom da preživimo svoji u svijetu jednakih, vječna djeca, uvijek spremna za igru, za još jednu spačku i još jedan vic. Mi koji smo izabrali sebe, svoj svijet i samoću, jer smo najbolji sami, onakvi kakvi jesmo sa sobom, mi kojima gomile nisu potrebne da popune ispraznost naših života, mi kojima ljudi ne trebaju da popune naše praznine. Mi zarobljenici snova, iluzija i svojih svjetova, mi koji smo upijeli i sebi i vama dokazati, da je čovijek samo svoj i da nemoguće postaje moguće ako dovoljno želimo, ako smo hrabri i odvažni krenuti na put kojim nas samo srce vodi. Mi koji smo okusili svu surovost svijeta i života, mi koji smo metcima kojima su pucali u nas gradili svoje palače, unutar nas. Mi koji vidimo svo zlo, svu patnju, mi čiju su kožu pomele bure, opekle koprive i lomilo olujno Jugo, ali se ne damo, ne odustajemo. Mi koji usprkos svemu, na platna svojih života smo odabrali nanositi samo jake i vesele boje.

Ovo je tekst o svima nama izbačenima iz centra, a napisan svima vama koji se nosite s nama sa kojima nije lako, a ipak ste odlučili biti dio naših života.

Ovo je poruka svima vama i svima nama, koji koračamo ovim tlom. Kada strahove zamjenite hrabrošću, kada malodušnost zamjenite snagom, kada budete spremni ginuti za svoje ideale i krenuti na put kojim vas srce vodi, spoznat ćete svu ljepotu života, naučiti ćete da nemoguće postaje moguće jer vi tako želite. Shvatiti ćete tada da se uspijeh mjeri osmijesima a ne novcima, da je sreća u nama samima i da smo dužni sebi biti ono što jesmo.

Možda ćete onda shvatiti da nikada ne treba prerasti snove, maštanja i zagrljaje, da su sitnice sreća i da se sag života tkaa dan po dan, osmijeh po osmijeh, strpljivo i hrabro. I da ćete jednom na tom sagu leteći pokoriti svijet.