Mokrin House: Globalno selo u vojvođanskoj ravnici

U malom selu nadomak Kikinde poslednjih nekoliko godina razvija se projekat Mokrin House. Oko projekta je okupljena grupa vizionara koji rade fantastične stvari kako na globalnom tako i lokalnom nivou. Mokrin je danas mesto u koje dolaze uspešni ljudi, digitalni nomadi i preduzetnici iz velikih svetskih metropola kako bi svoje vreme konstruktivno proveli živeći i radeći u ovom modernom kompleksu smeštenom u ruralnoj sredini. Ipak, uz sve čestitke na dovođenju uspešnih stranaca u zemlju iz koje mladi ljudi masovno odlaze, po mom mišljenju posebnu pažnju zaslužuju njihovi napori da programima i inicijativama koje organizuju, daju svoj doprinos na unapređenju lokalne zajednice. Sa Ivanom Brkljačem, koji rukovodi ovim coworking i coliving konceptom, razgovarala sam o netipičnoj zajednici koja egzistira u Mokrinu

KAKO JE NASTAO PROJEKAT MOKRIN HOUSE?
Ideja je nastala kao zajednička porodična ideja iz želje za revitalizacijom ovog ruralnog kraja kroz programe i sadržaj usmeren ka mladima.

ŠTA JE MOKRIN OPREDELILO KAO DOMAĆINA ZA JEDAN OVAKAV, INTERNACIONALNO ORIJENTISAN KONCEPT?
Emocija i koreni. Moj otac je poreklom iz Kikinde i želeo je nešto usmereno mladima da napravi tamo odakle je. A ja sam to što je on želeo prilagodio svojim željama i ambicijama i eto, rodila se zajednička ideja šta bi Mokrin House trebao da bude.

KAKVE SU BILE REAKCIJE MEŠTANA NAKON ŠTO JE SVE VEĆI BROJ STRANACA IZ ČITAVOG SVETA POČEO DA DOLAZI, KAKAV ODNOS IMATE SA LOKALNOM ZAJEDNICOM?
Reakcije su vrlo pozitivne, zato što se mi zaista trudimo da pružimo dodatnu vrednost lokalnoj zajednici, ne samo činjenicom da upošljavamo ljude iz sela, već i organizacijom kulturnoumetničko-edukativnih događaja upravo za njih. Ljudi iz sela su već polako navikli da lako na ulici mogu da naiđu na strance.

U KOJOJ MERI STE U MOGUĆNOSTI DA IH UKLJUČITE U RAD MOKRIN HOUSE?
U velikoj meri, samo ove godine organizovali smo 100 događaja koje su posećivali ljudi iz lokala. Zaista smo već stekli određenu dozu kredibiliteta, da kada organizujemo čak i stvari koje nisu tipične za ove krajeve, kao na primer čas salse, ljudi se u velikom broju odazovu.

POSTOJE LI PROGRAMI I PROJEKTI KOJI SU OSMIŠLJENI SPECIJALNO ZA MEŠTANE?
Da, to su filmske projekcije na otvorenom, časovi programiranja, joge, salse, fotografije kao i predavanja, koncerti i festivali i mnogi drugi.

KAKO SE ZAJEDNICA U MOKRINU PROMENILA VAŠIM DOLASKOM?
Mi verujemo da je sada lokalna zajednica otvorenija da nauči nove stvari i da su ljudi svesni da kada dođu kod nas, mogu da nauče nešto novo. Verujem da smo uticali na otvorenost ljudi. Stvarno se trudimo i verujem da jesmo jedna pozitivna promena za ovu sredinu.

KAKO NEGUJETE ZAJEDNIŠTVO?
Komunikacijom i uzajamnom saradnjom. Kao i uvek komunikacija je ključna za zajedništvo i jasnom i otvorenom komunikacijom uspevamo da održimo odličan odnos i sa sugrađanima i sa predstavnicima lokalne vlasti. Pričamo zajedno o problemima i o rešenjima.

ŽIVEO SI U VELIKIM SVETSKIM METROPOLAMA POPUT LONDONA, MADRIDA, VALENSIJE, BUDIMPEŠTE NAKON ČEGA SI ODLUČIO SI DA SE VRATIŠ U SRBIJU. U TRENUTKU KADA SVE VEĆI BROJ MLADIH LJUDI ODLAZI IZ ZEMLJE, ŠTA TE JE NAVELO DA SE VRATIŠ?
Ja verujem da uprkos tome što sebe smatram građaninom sveta, da mi naš kulturološki kontekst i narativ najviše odgovaraju, kao i način na koji međuljudski odnosi kod nas funkcionišu. Jednostavno želeo sam da budem bliži ljudima koji mi znače. Situacija u našem regionu nije sjajna ali to ne želim da koristim kao izgovor da se spakujem i odem. Stvari uvek možemo menjati na bolje. Ja sam imao sreće u životu da sam mogao da biram kao mlad, za razliku od mnogih, tako da apsolutno razumem ljude koji završe fakultete, ne mogu da nađu normalan posao, pa rezignirani odlaze u svet. Ja se nekako nadam da ukoliko promenimo ekonomsko-društvenu situaciju, da bi taj odlazak mladih bio samo privremen.

DANAS ŽIVIŠ U MOKRINU I RADIŠ NEKE STRAŠNO INTERESANTNE STVARI, IMAŠ PRILIKU DA RAZGOVARAŠ, RAZMENJUJEŠ IDEJE I ISKUSTVA SA LJUDIMA KOJI SU VEOMA USPEŠNI U SVOJIM PROFESIJAMA I DOLAZE IZ CELOG SVETA, NA NEKI NAČIN USPEO SI DA DOVEDEŠ SVET SEBI. MOŽEŠ LI DA NAM DOČARAŠ KAKO IZGLEDA TVOJ TIPIČAN DAN?
Jedan klasičan dan se sastoji iz par sati operativnog rada pre i posle podne (mejlovi, planovi, tabele), pauze za popodnevnu dremku od 40 min, 3 kafe, upoznavanju i druženju sa gostima, čaši vina i nekoj društveno sportskoj igri (pikado, bilijar, karte)

KOLIKO LJUDI TRENUTNO BORAVI I RADI U MOKRIN HOUSE, KOJI SU TRENUTNI SMEŠTAJNI KAPACITETI I PLANIRATE LI PROŠIRENJE?
U zimskom periodu, mi se fokusiramo na rad sa kompanijama i manjim grupama. Jednostavno priroda posla nam je takva, sezonskog je tipa. Individualci i digitalni nomadi mahom dolaze od marta do novembra. Tako da u ovom periodu kompanije dolaze na tim bildinge, godišnja planiranja i budžetiranja.

KO SU VAŠI GOSTI? NA KOJI NAČIN STE ANIMIRALI FRILENSERE I DIGITALNE NOMADE DA IZABERU JEDNO MALENO MESTO U SRBIJI KAO MESTO U KOME ĆE PROVESTI ODREĐENO VREME?
Naši gosti dolaze zaista iz celog sveta i iz najrazličitijih industrija. Svakome od nas je ponekad potrebno da pobegne iz frke i ludnice koju grad, uz sve svoje prednosti, donosi. Mi smo idealni za tu vrstu pozitivne izolacije, pa uz blizinu prirode, dobre hrane, internacionalne zajednice, smo interesantno mesto. Ljudi danas kupuju iskustva više nego stvari, a mi zaista pružamo jedinstvenu priliku da se iskusi kako izgleda moderan život na selu.

SLEDEĆI VAŠ PRIMER BROJNI LOKALNI PROJEKTI, MANJA MESTA I SELA BI MOGLI DA PREOKRENU NEGATIVNU SITUACIJU U SVOJU KORIST. ŠTA MISLIŠ ZBOG ČEGA JE INTERESOVANJE ZA ULAGANJE U OVAKVE IDEJE NA TAKO NISKOM NIVOU? DA LI NAM NEDOSTAJE LJUDI KOJI BI BILI DOVOLJNO MOTIVISANI DA IH SPROVEDU U DELO?
To je dosta dobro, bitno i teško pitanje. I na žalost, pravi odgovor je – ne znam. Mislim da je kombinacija mnogih stvari ali stvar koja mene najviše pogađa je to stanje svesti kod ljudi, da se uvek beži od nečega i ka nečemu. Prvo iz sela u grad, onda iz zemlje u inostranstvo. Znam da često nije lako, ali kada bismo kolektivno gledali da prvo poboljšamo svoj komšiluk, svoju ulicu, svoj kvart, svoje selo, svoj grad i država bi nam drugačije izgledala, i ljudi bi ostajali, vraćali se i dolazili.

OVOG MESECA SMO DOSTA GOVORILI O DELJENJU, I ČINI MI SE DA BI MOGAO DA NAM ISPRIČAŠ MNOGO NA OVU TEMU. LJUDI KOJI DOLAZE U MOKRIN ČINE JEDNU NETIPIČNU ZAJEDNICU. KOLIKO SU LJUDI SA KOJIMA SI SVAKODNEVNO U KONTAKTU SPREMNI ZA DELJENJE? DELJENJE SVOJIH ZNANJA, ISKUSTAVA, EMOCIJA, NE OČEKUJUĆI PRITOM NIŠTA ZAUZVRAT.
To je verovatno najpozitivniji aspekat svih naših gostiju. Činjenica da svi živimo, neki duže – neki kraće, na istom imanju, da smo svi stanari tog jednog mesta, čini da se povežemo mnogo brže nego i u kojim drugim situacijama koje sam ja iskusio. Ljudi su maksimalno otvoreni da pomognu i razgovaraju. Par kompanija je čak oformljeno odavde upravo kao rezultat te otvorene komunikacije koja se ovde dogodi.

OVE GODINE JE ORGANIZOVAN PRVI RURALNI TEDx UPRAVO KOD VAS U MOKRINU. KOLIKI IZAZOV JE BILO DOBIJANJE LICENCE I ORGANIZACIJA JEDNOG OVAKO ZNAČAJNOG DOGAĐAJA?
Pa realno, izazov je dobiti licencu. Recimo nas su iz prvog pokušaja odbili, pa sam ja bio istrajan da kažem – evo šta god da ne valja, promenićemo, pomozite nam da ovu ideju pretvorimo u stvarnost. Verujem da je moja posvećenost presudila kada je tim koji je radio na evaluaciji odlučio da nam dodeli pravo. Organizacija je bila daleko „jednostavniji” proces, jer zaista za sve postoji izdašna lista uputstava koja smo sledili.

KAKO JE PROTEKAO TEDxMOKRIN I KADA MOŽEMO OČEKIVATI NAREDNI?
Sledeće godine se nadamo da ćemo u istom periodu organizovati TEDxMokrin (septembar), jer je ovaj TEDx zaista dobro prošao i dobro ocenjen od strane gostiju.

TEMA TEDxMOKRIN JE BILA „GLOBALNO SELO” I MOGLI SMO DA ČUJEMO ŠTA SU GOVORNICI IMALI DA KAŽU NA OVU TEMU, A ŠTA BI TI REKAO, ŠTA ZA TEBE ZNAČI KONCEPT GLOBALNOG SELA?
Za mene je Globalno Selo i fizičko ali i digitalno mesto okupljanja ljudi koji veruju u malo drugačiji način života.

PRE ANGAŽMANA NA OVOM PROJEKTU IMAO SI DOSTA ISKUSTVA U BAVLJENJU EKOLOGIJOM, POSEBNO INTERESANTAN PROJEKAT KOJI BIH IZDVOJILA JE BREND ARBO NARUKVICA KOJE SU NASTALE KAO ODGOVOR NA KLIMATSKE PROMENE I PONUDILE REŠENJE U POŠUMLJAVANJU. DA LI JE ARGO I DALJE AKTIVAN I DA LI KROZ PROJEKTE U OKVIRU MOKRINA I DALJE IMAŠ DODIRA SA EKOLOGIJOM?
Nažalost zbog fokusiranja na projekat Mokrin House, kao i obaveza mog prijatelja sa kojim sam počeo projekat Arbo, taj projekat je pauziran, ali postoji ideja da ga nastavimo kad tad. Tako da u ovom trenutku se ekologijom bavim samo na ovaj konvencionalan način – reciklaža, korišćenje solarne i geotermalne energije.

NA IMANJU IMATE I SVOJU ORGANSKU BAŠTICU. DA LI HRANA KOJU GOSTI MOKRIN HOUSE-A JEDU DOLAZI IZ VAŠE BAŠTE?
Da, ali u ovom trenutku ne sva jer ovo leto nismo imali dovoljno kapaciteta da razvijemo to. Kupili smo i komad zemlje van Mokrina, na kom planiramo malo ozbiljniju proizvodnju i nadamo se da će za dve godine, 90% sve hrane poslužene kod nas biti iz kikindske opštine.

KAKVI SU PLANOVI ZA PREDSTOJEĆU ZIMU U MOKRINU?
Planiramo da nastavimo i sa komercijalnim delom kao i sa događajima koji su okrenuti ka lokalnoj zajednici. Događaje uglavnom najavljujemo na našoj Facebook stranici te vas pozivam da nas zapratite.

ŠTA BI PORUČIO LJUDIMA KOJI RAZMIŠLJAJU DA POKRENU NEKI SVOJ PROJEKAT, KAKO BI IH POSAVETOVAO?
Zapitajte se: „Da imam neograničeno novca u banci, šta bih radio svaki dan?”. Ako imate odgovor na to pitanje, a da pritom taj odgovor nije – pio koktele na plaži; radite to! Zahvaljujući internetu, danas je sve moguće, radite ono što volite, postanite dobri u tome i uspeh i novac će doći kao posledica.

Fotografije: Branislava Brandić, Mina Piščević, Relja Ivanić

Share