Moje eko navike: Marina Milošević

Razgovore o eko navikama iniciramo iz želje da vas motivišemo da se pokrenete, uvedete promene u vašu svakodnevicu ili istrajete u sprovođenju zelenih navika koje jesu mali, ali važan korak u pravcu stvaranja održive budućnosti. Četvrtkom se družimo sa interesantnim gostima koji nam otkrivaju svoje eko navike, dele savete i trikove kojima se služe kako bi svoju svakodnevicu učinili zelenijom, ali i govore o najvećim izazovima sa kojima se suočavaju na tom putu.

Danas nam je u gostima Marina Milošević, prva žena u Srbiji sa diplomom džez trube. Marina se bavi jahanjem rekreativno i povremeno od sedme godine, a svoju budućnost zamišlja u seoskom domaćinstvu koje vrvi od životinja. Za sada su uz nju vipet Dobi, zec Meda i zečica Miću. Roditelji su joj usadili ljubav prema životinjama i u kraju su bili poznati kao porodica koja ne odbija da udomi životinju. Tako su u jednom periodu njenog detinjstva svoj jednoiposobni stan u soliteru delili sa psom, mačkom, hrčkom, tri kornjače, sokolom vetruškom i domaćom patkom (kasnije srećno udomljenom na imanju veterinara koji je uz to vegetarijanac). Kada ne svira, Marina voli da čita, jaše, šeta ili trenira sa svojim psom.

Kada se spomenu ekologija, održivost i uopšte eko navike u svakodnevnom životu, šta je tvoja prva asocijacija?

Definitivno sloboda. Sloboda da odlučimo da menjamo navike sada i ovde.

Mi u Pleziru verujemo da i velike promene kreću od malih koraka, od običnog čoveka. Koje su to eko navike koje ti redovno praktikuješ?

  • Recikliram prehrambenu i drugu ambalažu.
  • Ne jedem meso.
  • Čuvam, popravljam i na kraju doniram ili recikliram svoju odeću.
  • Već pet godina koristim istu flašicu za vodu od nerđajućeg čelika.
  • Kada uzimam kafu za poneti nosim svoj stakleni termos za kafu.
  • Koristim platnene cegere kada idem u kupovinu.
  • Zatvaram slavinu tokom pranja sudova i pranja zuba.
  • Pravim nedeljni plan ishrane kako ne bih bacala nepojedenu hranu.
  • Ne uzimam kese i plastičnu ambalažu u prodavnicama.
  • Učestvujem u akcijama raščišćavanja prirode.

Koji su tvoji trikovi i saveti za „zeleniji“ dan?

Mislim da je bolje biti nesavršeno zelen svakog dana nego težiti savršenstvu i tako odlagati ono što realno možemo da učinimo ovde i sada. Sve počinje od volje da se promisli sopstveni uticaj na okolinu, a zatim i osmisli lični ekološki doprinos. Ne postoji jedan recept za eko navike jer one zavise od našeg socio-ekonomskog položaja, životnih navika i iskustava, kao i od količine slobodnog vremena i od pristupa informacijama. Ono što primećujem jeste da svojim delovanjem svakako možemo pozitivno uticati na ljude koji nas okružuju i primerom im skrenuti pažnju na ono što i sami mogu da urade.

Na usvajanju koje zelene navike ćeš u narednom periodu raditi?

Popraviću svoj stari bicikl da bih njime išla na posao.

Na koje poteškoće nailaziš kada je u pitanju „zeleni život” u Beogradu?

Nedovoljan broj kontejnera za reciklažu i ogroman broj automobila na ulicama.

Da li praktikuješ kupovinu odeće u second hand prodavnicama?

Da, ali i takvu kupovinu dobro promislim. Bez obzira da li je odevni komad jeftin ili skup, polovan ili nov, postavim sebi nekoliko pitanja: da li se uklapa u moj životni stil, da li već imam nešto slično, da li mogu da zamislim sebe kako ga nosim često i dugo, da li je (ukoliko je nov) etički proizveden, da li je napravljen od kvalitetnog i prirodnog materijala?

Koja mesta bi nam preporučila kao idealna za jednodnevne izlete?

Kosmaj, Bojčinsku šumu, Deliblatsku peščaru.

Kada je u pitanju kozmetika, koje proizvode i brendove najpre biraš?

All Nut i Sofi.

I za kraj, preporuči nam knjigu, emisiju ili podkast vezan za ekologiju i održive navike?

Jonathan Safran Foer Eating Animals.

Share