Miris prošlog vremena: Omiljeni parfemi carske Rusije

Šetajući prostorijama Ermitaža pre par godina bila sam potpuno opijena ceremonijalnim salama, raskošnim budoarima carica, rokoko stilom. Vrlo lako sam mogla da zamislim sve te carske balove, krunisanja, princeze koje u svojim dugim haljinama šetaju hodnicima i baštama ili pak u kutku svojih privatnih prostorija nameštaju frizure i puderišu lice. Ipak, nedostajalo je još jedno čulo kako bih potpuno doživela (tadašnji) carski dvor – miris. Koje mirisne note su izlazile iz tih malenih, skupocenih, kristalnih bočica?

Piše: Nina Simonović

Razvoj parfimerije u carskoj Rusiji:
ko su njeni začetnici?

Priča dvorske parfimerije u Rusiji počinje već u doba vladavine Petra Velikog (kraj 17. i početak 18. veka) kada su parfemi uvoženi uglavnom iz Francuske, ali i Italije i Engleske u nešto manjem obimu. Gotovo u isto vreme desila se Francuska revolucija i emigracija Francuza u Rusiju. Time je započet francuski uticaj na ruski dvor, književnost i generalno bonton među višim staležima, koji je bio primetan tokom celog 18. veka. Stoga i ne čudi činjenica da su neki od osnivača ruske parfimerije upravo poreklom Francuzi. Alfonso Rale se smatra osnivačem komercijalne parfimerije u Rusiji. On je 1843. godine započeo proizvodnju sveća, a ubrzo potom osniva i fabriku „A. Ralle & Co” i kreće sa proizvodnjom parfema i kozmetičkih proizvoda. Tajna njegovog velikog i brzog uspeha bila je u tome što je sastojke uvozio iz Francuske i Italije, a same parfeme on lično spravljao u Moskvi, čime je uspeo da ponudi visok kvalitet parfema po veoma pristupačnoj ceni. Posao je tako dobro napredovao da je otvorio i svoju prodavnicu u kojoj su dame višeg staleža, osim njegovih parfema rado kupovale i toaletne vode, sapune, pudere i ruževe.

Ruskinje su posebno volele njegov „zimski” parfem Parfum de Furor koji se lepo slagao sa hladnim moskovskim i peterburškim vazduhom. Naredni korak u širenju i utvrđivanju Raleovog mirisnog carstva bilo je partnerstvo sa Fridrihom Dutfuom, vlasnikom lokalne fabrike kristala. Ovo je značilo da njegovi parfemi sada dobijaju elegantne, kristalne bočice koje su postale svojevrsni statusni simbol u višem društvu. Parfemi i toaletne vode za niže staleže nastavljaju da se pakuju u obične, staklene bočice što ih čini finansijski pristupačnim većem delu društva. Godine 1855. Alfonso Rale postaje zvanični snadbevač parfema za dvor Njegovog Carskog Veličanstva. Dve godine potom, zbog lošeg zdravstvenog stanja vraća se nazad u Francusku, a imperijom nastavlja da vlada njegov sin Ernest Bo, parfimer koja je godinama kasnije formulisao legendarni Šanel br. 5 za gospođicu Koko.

Henri Brokar, još jedan Francuz koji je došao u Rusiju sa glavom punom znanja o modnim trendovima iz sveta mirisa ali i tajnama o naprednim tehnologijama proizvodnje tog vremena. Shvatio je da u Moskvi može postići veći uspeh nego u svojoj domovini jer ovde nije bilo konkurencije velikih evropskih proizvođača.

Fokusirao se na proizvodnju toaletnih voda, parfema, sapuna i kozmetike koja je bila pristupačna širem sloju društva. Na ruskom tržištu se izdvaja po karakterističnom marketingu, nesvakidašnjem za to vreme. Njegovi reklamni posteri su bili izuzetno upečatljivi, ali Brokar ide i korak dalje: u pakovanju sapuna nalazili su se obrasci za vez stolnjaka (koji su i dan danas voljeni kolekcionarski predmeti u Rusiji), a na tržište izbacuje i elegantno pakovanje parfemskog seta od 10 predmeta koje je koštalo celu jednu rublju.

Najvoljenija toaletna voda Brokar & Co proizvodnje bila je Floral, koja je 1883. godine osvojila i zlatnu medalju na Sveruskoj izložbi. Godinama kasnije i dalje je bila jedan od najpopularnijih mirisa u Rusiji. A iako je Alfonso Rale krajem 19. veka proizvodio više od stotinu različitih parfema, Brokar & Co mu ipak preuzima titulu najveće parfimerske fabrike u ruskoj imperiji.

 

Kako su mirisali carski dvor i prostorije Ermitaža, i koji su bili omiljeni parfemi Romanovih?

Odgovor na ovo pitanje možete pročitati u nastavku teksta „Omiljeni parfemi carske Rusije” iz 90. izdanja magazina Plezir. Link do teksta Nine Simonović možete pronaći ovde. (stranica 26)

Share