Maja Šuša: Dar, rad i hrabrost ne mogu da ne isplivaju

Višestruko talentovana, mlada glumica Maja Šuša niže uspešne uloge jednu za drugom, a kao umetnička direktorka Bašta festa daje svoj značajan doprinos promociji kulture i afirmaciji autora koji svojim kvalitetom zaslužuju da budu primećeni. Ona svojim primerom dokazuje da rad, talenat, istrajnost i hrabrost uvek pronalaze način da dođu do prave publike

Maja-Susa-Dar-rad-i-hrabros

foto: Maša Seničić

ISPRIČAJTE NAM O SVOJIM GLUMAČKIM POČECIMA I KADA STE SHVATILI DA JE GLUMA VAŠA NAJVEĆA LJUBAV?
Kao jako mala, već sa tri godine videla sam članove hora Branka Kockice – Brankovi „Pužići” na sceni pozorištanca „Puž” i poželela da budem njihov deo. Svo slobodno vreme provodila sam tamo, naučila osnovne zakone i pravila rada i pokušavala da smislim kako da me svi zaborave i da prespavam u pozorištu.

KOJA VAM JE ULOGA BILA NAJZAHTEVNIJA, A KOJA VAS JE NAJVIŠE PROSLAVILA?
O slavi i proslavljanju uopšte i ne razmišljam, ti termini se ne nalaze u mom rečniku kada govorim o poslu. Možda je to nenormalno ili nekome neprirodno, ali nikada nije bio razlog zašto se ovim bavim. Fizički najzahtevniji proces bio je rad na predstavi Verter – ili imaš nade, ili nade nemaš u režiji Andreja Nosova, a emotivno najuzbudljiviji je najčešće onaj koji trenutno radiš, tako da – Jedna Luna, koja ima jednog Luku.

UČESTVOVALI STE U OSNIVANJU INTERNACIONALNOG FESTIVALA KRATKOG IGRANOG FILMA BAŠTA FEST, KOJI SE SVAKE GODINE ODRŽAVA U BAJINOJ BAŠTI. O KAKVOM PROJEKTU JE ZAPRAVO REČ?
Bašta fest očekuje svoje četvrto izdanje, na kome već uveliko radimo. Moj kolega sa klase Jovan Jelisavčić i ja imali smo ideju o festivalu u prirodi, na otvorenom, još iz fakultetskog perioda, a onda smo nakon završene akademije odlučili da je sprovedemo u delo. Bašta fest je pre svega važan za decentralizaciju, promociju kratkog filma i mladih autora, edukaciju najmlađih, a osim toga je i prostor velike ljubavi, slobode i dobre zabave.

Maja-Susa-Dar-rad-i-hrabro2

foto: Nenad Marić

BAŠTA FEST JE POSTAO POLIGON ZA OTKRIVANJE NOVIH TALENATA. KOGA BISTE OD MLADIH KOLEGA GLUMACA ISTAKLI KAO IME KOJE OBEĆAVA I VEĆ SE ISTIČE SVOJIM TALENTOM?
Na prvi pogled možda deluje da su mladi kod nas bez elana i entuzijazma, a zapravo mislim da imamo mnogo talentovanih i neustrašivih imena, koja će sigurno biti važna za domaću kinematografiju – Luka Bursać, Nikola Ljuca, Ivan Bakrač, Jelena Gavrilović, Ognjen Glavonić. To su ljudi čiji su filmovi osvajali nagrade na našem festivalu ili bili njegov deo i na druge načine. Takođe, ne mogu da ne iskoristim i spomenem Vladu Gvojića, koji jedini do sada ima dve zlatne šišarke (Zlatna interpretacija – nagrada za najbolju mušku ulogu), a verujem da ne postoji glumački zadatak koji on ne bi uradio maestralno. Već smo počeli da se šalimo da ne smemo da primamo filmove u kojima on igra, jer onda ne postoji mogućnost da neko drugi dobije nagradu.

ZAŠTO VAM JE U FOKUSU ISKLJUČIVO KRATAK IGRANI FILM?
Kada smo počeli da razmišljamo kakve filmove bismo voleli da prikazujemo na Bašta festu, najviše iskustva imali smo u radu na kratkom filmu, naravno igranom, jer smo glumci. Sa druge strane, osećali smo da nema puno prostora za mlade ljude i njihove radove. Takođe, glumačke nagrade za kratki film nisu uobičajena stvar, pa smo odlučili da se fokusiramo na filmove koji imaju zanimljiva glumačka ostvarenja i na taj način skrećemo pažnju osim na mlade autore i na mlade glumce.

KOLIKO TRUDA JE BILO POTREBNO DA VAŠA INICIJATIVA ZAŽIVI, DA LJUDI PREPOZNAJU VAŠU ŽELJU I ENTUZIJAZAM DA STVORITE JEDAN MALI FILMSKI KOSMOS I PROSTOR SLOBODE?
Vrlo brzo i neočekivano se dogodilo sve to sa Baštom. Svako ko je posetio festival, osetio je rad, entuzijazam i veliku želju da sve bude najbolje moguće. Mislim da je to nešto na šta niko nije imun. Najveća promocija Bašte se i desila od usta do usta i putem društvenih mreža, tako da je festival postao veoma popularan među mladima. Osim toga, naš rad su prepoznali i podržali i lokalne uprave – Opština Bajina Bašta, Ustanova „Kultura”, Sportsko turistički centar Bajina Bašta, kao i Ministarstvo kulture i informisanja i Filmski centar Srbije, tako da verujem da se ipak sve to i isplati na neki način.

MNOGI KAŽU DA GLUMCI VODE JEDAN SASVIM NEOBIČAN I HAOTIČAN ŽIVOT, DA LI JE TO TAČNO?
Nije to pravilo, ali često deluje tako sa strane. Mislim da emotivni sklop ljudi koji biraju da budu glumci je ponekad sklon krajnostima, ekstrovertnosti i promenama raspoloženja, pa to izgleda tako. Ali definitivno u svemu tome treba naći mir i sigurnu kućicu.

Maja-Susa-Dar-rad-i-hrabro3

Kuća je gde je kuća sa kolegom Dadom Ćosićem, foto: Vladimir Đurić

NA KOM JE NIVOU KULTURA U SRBIJI I ŠTA BISTE PROMENILI DA IMATE TU MOGUĆNOST?
Nažalost, nije na impozantnom. Ali smatram da mladi treba da preuzmu stvari u svoje ruke i da je to jedini način da se nešto promeni. Ne težim ka mogućnosti da se pitam ili odlučujem o bilo čemu na državnom nivou, već da gradim svoj univerzum u kome stvari zapravo funkcionišu. Logika je jako jednostavna – dar, rad i hrabrost ne mogu da ne isplivaju.

OSIM RADA U POZORIŠTU I NA FILMU, ŠTA VAS JOŠ MOTIVIŠE I ISPUNJAVA?
Kada sam izabrala da se bavim ovim poslom, gledala sam sve samo kroz prizmu glumice. Sada već vidim da i organizatorski, kreativni i edukativni rad otvaraju nove prostore koji su mi takođe zanimljivi. U poslednje vreme se bavim i pisanjem. Naravno, u svemu tome ni jednog trenutka ne odustajem od glume, već samo širim svoju sferu interesovanja, što mislim da je normalno za osobu koja se bavi umetnošću.

KOJI SU VAM DALJI PLANOVI U KARIJERI I NA KOM PROJEKTU TRENUTNO RADITE?
Upravo radim na kratkom filmu Kuća je gde je kuća, čiji sam scenario pisala zajedno sa rediteljem iz Slovenije Peterom Cerovšekom i kolegom iz Hrvatske Dadom Ćosićem. Ekipa okupljena oko ovog projekta predano i bezrezervno radi, tako da verujem da će se u tome ogledati i krajnji rezultat. Uzbudljivo mi je da stvaram filmski univerzum iz korena, rad na ulozi ujedno postaje i rad na scenariju, tako da mislim da to čini da je proces mnogo specifičniji, konkretniji i potpuno naš – način na koji želim da se bavim filmom. Osim toga, radujem se početku pozorišnog života predstave Otvorena veza – skoro pa previše! sa kolegom Aleksandrom Jovanovićem, čija je premijera bila nedavno u Narodnom pozorištu u Beogradu. Radim na četvrtom Bašta festu, pratim festivalski život filmova Maleš Ivana Bakrača i Melanholični dron Igora Simića. Očekujem prikazivanje filmova Prioritet Jovane Kovanović i Prokleti pas Dragana Pešikana. Ima tu još mnogo stvari koje me čekaju i raduju, ali kao i obično, čekaju se konkursi,
finansijske podrške. Najteže za glumca je kad pročita scenario, počeo bi da snima sutra, a onda tek kreću predprodukcije. 🙂

ZA KRAJ OVOG UPOZNAVANJA ŽELEO BIH DA VAS PITAM KOJE FILMOVE VOLITE DA POGLEDATE U SLOBODNO VREME I KOJI FILM BISTE PREPORUČILI DA POGLEDAJU ČITAOCI PLEZIR MAGAZINA?
Volim filmove Gzavijera Dolana, Hanekea, često se vraćam na Bergmana, Godara, Romera. Nedavno sam gledala La la land koji mislim da treba pogledati zbog činjenice da
je postao planetarni hit, a da su uspeli da u jednom tipičnom komercijalnom filmu ispričaju ozbiljnu priču (a i muzika je super!). Osim toga, svakako bih preporučila odvažan i raznovrstan program 45. Festa koji nas očekuje od 25. februara do 5. marta. Vidimo se tamo!

Share