Leksikon: Bojan Marjanović

Snovi su okej, ali je život ono što je važno

Prošlog leta, jedne večeri bila sam u društvu u kojem se momak pohvalio kako je njegov otac učio sa Basarom, ali da on zato sada zna Bojana Marjanovića, mladog i uticajnog autora, dobitnika NIN-ove nagrade za roman u nastajanju 2015. godine. Dok vredno promoviše svoju drugu zbirku pesama Između dva rata, ujedno radi kao urednik magazina Lice ulice, a piše i svoj prvi roman koji ćemo, nadamo se, imati prilike da držimo u rukama do kraja ove godine.

Leksikon-Bojan-Marjanovic

foto: Marko Rupena

NEŠTO ZA POČETAK?
Dobar dan.

AUTOR SI DVE ZBIRKE POEZIJE OD KOJIH JE DRUGA IZMEĐU DVA RATA, NEDAVNO DOŽIVELA SVOJU PROMOCIJU. KAŽI NAM KAKO SU SE RODILE OVE DVE KNJIGE?
Te dve knjige su nekako sasvim prirodan proizvod onoga čime se godinama bavim – godinama čitam, godinama sam pokušavao da pišem, godinama sam se, na ovaj ili onaj način, bavio književnošću, politikom, novinarstvom, ali i, jebiga, ljubavlju, životom, razočaranjima, srećom. Nema tu neke velike priče, naprosto, one su prirodan proizvod načina na koji sam odlučio da živim. Kao što su se neki ljudi zaposlili u apotekama ili automehaničarskim radionicama, tako sam i ja napisao te dve knjige.

KOJIH 5 REČI TE OPISUJU?
Bojan Marjanović je živ čovek.

PAMTIŠ LI KAKO SI OSTAO BEZ PRVOG MLEČNOG ZUBA?
Ne sećam se toga, stvarno. Pretpostavljam na neki uobičajen način za ostajanje bez svog prvog mlečnog zuba. Zub se klatio, meni je to bilo zabavno, pomagao sam mu pri klaćenju i, eto, ispao je van. Tako mu je to.

KADA I KAKO SI SE ZALJUBIO U PISANU REČ? DA LI POSTOJI JOŠ NEKA PODJEDNAKO VELIKA LJUBAV ILI BAREM SIMPATIJA, BUDUĆI DA SE TAKOĐE BAVIŠ UREDNIŠTVOM I NOVINARSTVOM?
Pa od kada sam naučio da čitam, čitanje mi je bila važna stvar. U nekim periodima života manje, u nekim više, naravno, ali uvek je bila tu. U tom prvom čitalačkom naletu, dečijem, jako su mi puno značile knjige Branka Ćopića (pogotovo Slavno vojevanje, nastavak romana Orlovi rano lete), zatim Marka Tvena, Karla Maja, Aleksandra Dime, pa zatim tu su bili i romani kao što su Dečaci Pavlove ulice, Družina sinji galeb, Družba Pere Kvržice, Tajno društvo PGC, Mali pirat, Bambusov štap, Beskućine kuće i mnogi drugi. To je bila ta neka prva, formativna intimna lektira. U tom nekom periodu sam pročitao i roman Đavo u Beču Doris Orgel, ne znam kako sam u biblioteci nabasao na baš na taj roman i nikad mu se kasnije nisam vratio, te ne znam kakav bih sad imao sud o njegovim književnim kvalitetima, ali mi je tada ta knjiga otvorila neki prostor. Naime, roman je priča o jednoj jevrejskoj porodici koja pokušava da sačuva golu egzistenciju pod naletom nacizma i upravo mi je ta knjiga pokazala da književnost može (i mora) da se bavi društvenom i političkom stvarnošću u najširem smislu. Otuda ne bih previše delio svoje „ljubavi” prema novinarstvu i prema književnosti. Važno mi je da se bavim tekstom, da se igram naracijom i da pokušam da tekstom opišem svet koji vidim. Stvarno mi je tu manje važno u kom sam žanru i formi i trudim se da, što više mogu, te granice brišem.

KOLIKO PRATIŠ RAD OSTALIH MLADIH PISACA SA OVIH PROSTORA I DA LI BI NEKOGA ŽELEO DA IZDVOJIŠ?
Teško je odrediti o čemu tačno govorimo kada govorimo o mladim piscima, ali hajde, za potrebe ovog odgovora, neka to budu ljudi u dvadesetim i tridesetim godinama. Što se tiče jugoslovenskog prostora, mislim da ima jako dobrih mladih autora i autorki. Preporučio bih ljudima da obrate pažnju na ono što su do sad napisali i na ono što će u budućnosti pisati Marko Pogačar, Rumena Bužarovska, Marko Tomaš, Lamija Begagić, Igor Štiks, Bojan Krivokapić, Ognjenka Lakićević, Olja Savičević Ivančević, Nora Verde, Asja Bakić, Ivana Sajko, Željka Horvat Čeč, Jerko Bakotin.

SLATKO, SLANO ILI NEŠTO TREĆE?
Samo da se izbegnu bljutave i bezukusne stvari, sve drugo je u redu.

MOŽE LI SE ŽIVETI OD LJUBAVI PREMA ONOME ŠTO RADIMO, DUHOVNO ALI I MATERIJALNO?
Jako teško. Ipak, to nije razlog da se ne trudimo dalje da svim silama utičemo na društveno-političku stvarnost oko nas i da se trudimo da je na strukturnom nivou menjamo tako da svi mogu što lakše i što pristojnije živeti od svog rada. Ma čime da se bave.

Leksikon-Bojan-Marjanovic2

foto: Marko Rupena

ŠTA BI PREPORUČIO ZA ČITANJE/GLEDANJE/SLUŠANJE?
Za čitanje: Razgovori sa sobom Andresa Neumana, Korekcije Džonatan Frenzena i Ulica Eureka Roberta Maklijama Vilsona.
Za gledanje: filmove kao što su Gegen Die Wand Fatiha Akina, Broken Flowers Džima Džarmuša, Paris, Texas Vima Vendersa, Chungking Express Vong Kar-Vaia, Before Sunset Ričard Linklejtera, Lost in translation Sofije Kopole, ali i serije kao što su Wire, Louie ili Peaky Blinders”.
Za slušanje: gotovo sve tonske zapise koje su ostavili za sobom Nick Cave, Leonard Cohen, Tom Waits, The Stone Roses, The Clash, The Cure, Radiohead, Morphine, Violent Femmes, Tindersticks, Pixies, R.E.M., Sonic Youth, Dead Kennedys, Public Enemy, Wu Tang Clan, Haustor, Bijelo dugme, Azra, Zabranjeno pušenje, KUD Idijoti, Lačni Franc, Mostar Sevdah Reunion, Pips, Chips i Videoclips, Letu štuke, Skroz, Zoster, Jarboli, Šaban Šaulić, Vesna Zmijanac, Halid Bešlić, Toma Zdravković, Sinan Sakić i Kiša metaka.

DOBITNIK SI NIN-OVE NAGRADE ZA ROMAN U NASTAJANJU 2015. GODINE. DA LI USKORO MOŽEMO DA OČEKUJEMO JOŠ JEDNO OSTVARENJE OD TEBE?
Na romanu radim, on je već sad dosta drugačiji u odnosu na sinopsis za koji sam dobio stipendiju, desetine i desetine stranica su ispisane, ali i dalje imam osećaj da je u stalnom nastajanju i nestajanju i da je još dosta mukotrpnog rada ispred mene. Ipak, nadam se da ću ove godine doći do oblika tog proznog teksta kojim ću biti zadovoljan

POSTOJI LI NEKI POSEBAN TRENUTAK IZ TVOG ŽIVOTA I RADA KOJI BI POSEBNO IZDVOJIO NA KOJI SI PONOSAN?
Ponosan sam na svaki trenutak u kome nisam ispao šupak prema ljudima koje volim i koji mene vole. Mislim da je jedna od najvažnijih stvari u životu pokušati skupiti što više takvih trenutaka.

KO JE PO TVOM MIŠLJENJU UMETNIK ŽIVLJENJA? KO SU TVOJI UZORI I KO TE INSPIRIŠE I MOTIVIŠE NA RAD?
Recimo, inspiriše me činjenica je Ken Louč u osamdesetoj godini i dalje čvrsto na braniku svojih levičarskih ideala i da je imao snage i elana da snimi film kao što je Ja, Danijel Blejk koji je tolikim ljudima širom sveta pokazao kakve sve nepravde generiše taj svet u kome živimo.

KOJI BI SAVET DAO LJUDIMA KOJI TRAGAJU ZA OSTVARENJEM SVOJIH SNOVA, A KOME BI PORUČIO DA SE MALO KULTIVIŠE?
I jednima i drugima bih poručio da su snovi okej, ali da je život ono što je važno i da u njemu treba da budemo solidarni i da brinemo jedni o drugima.

KOJE PLANOVE KUJEŠ ZA OVU GODINU?
Uobičajene stvari – da budem živ, što je moguće zdraviji, da se što poštenije bavim svojim poslom i da ljude oko sebe volim najbolje što umem.

Share