Poruke koje nam stižu iz eko zajednice ponekad mogu zvučati prijeteće: promijeni se, poradi na sebi prije nego što bude kasno! Umjesto elanom, ispunjavaju nas anksioznošću i krivicom, pa demoralisani brzo odustajemo od namjera da nešto preduzmemo. Međutim, postoje tu i oni glasovi koji obiluju ljubaznošću i saosjećajnošću. Umjesto nametanja spolja postavljenih normi, pozivaju nas da u sebi pronađemo put održivosti koji želimo pratiti. Zahvaljujući eko preduzetnici Karli Rouz Bergman i njenoj „Futuristic February” kampanji, drugi mjesec u godini pretvoren je u savršenu priliku za lagan prelazak na zdravije načine života i podizanje svijesti o plastici koju koristimo. Naravno, mart je bio savršena prilika da za Plezir Karli i ja proćaskamo o njenom radu. Nemoguće je razgovarati sa Karli Rouz Bergman o održivosti a da nakon toga ne poželite da zavrnete rukave i bacite se na spašavanje svijeta na svoj, jedinstven način. Entuzijazam mlade eko preduzetnice zarazan je, a ideje za uključivanje što većeg broja ljudi u priču o zaštiti planete neprestano se roje u njenoj glavi. Jedna od njih bila je i „Futuristic February” kampanja, kreirana s ciljem podizanja svijesti o upotrebi plastike i njenom uticaju na životnu sredinu. Pravila su bila jednostavna: tokom 28 dana učesnici u izazovu ponašali bi se kao i inače, s tim što bi umjesto u kantu ili na reciklažu, svoj plastični otpad odvajali sa strane. Prvog marta bi svako na Instagramu objavio fotografiju na kojoj bi se video otpad prikupljen u minulom mjesecu i sa ostalim učesnicima podijelio svoje utiske o sopstvenoj potrošnji. Tu nije bilo mjesta za osjećaj krivice – samo za želju da se postepeno, iz dana u dan, život popravlja, a planeta zacjeljuje. U Karlinom slučaju, prvi mart nije bio samo dan za objavu fotografija sa izazova. Zajedno sa svojim momkom, Brendenom Ficdžeraldom, istog dana je lansirala na tržište dva seta za zero-waste svakodnevnicu: jedan za početnike, a drugi za one već iskusne u životu bez otpada. Brenden i Karli vlasnici su kompanije „Sustainable Duo”, u okviru koje su, pored setova, stvorili i e-knjigu o veganstvu i ekološki održivim navikama. Ovo je bio sjajan povod da uz virtuelnu šolju čaja Karli i ja porazgovaramo o ovogodišnjem izdanju „Futuristic February” izazova, ekološki održivim navikama, ali i poslovanju koje je neškodljivo po planetu. Pripremite papir i olovku, jer će vas Karline riječi definitivno navesti da zapišete sve ono lijepo što želite da postignete u životu po ekološki etičkim pravilima – onom koji je potpuno drugačiji od materijalističkog, kakav se danas propagira. Nek vam pri ruci bude i fotoaparat, jer vas pozivamo da se pridružite zajedničkom poduhvatu Karli i Plezir magazina: sedmici prikupljanja plastike koju koristimo!
Tokom sedam dana, u periodu od 15. do 21. marta, odolite potrebi da svoj otpad udaljite iz vidokruga. Poslednjeg dana izazova objavite fotografiju vaše prikupljene gomile plastike na Instagramu. Obavezno tagujte @plezir_magazin i @carly_bergman uz oznake #sustainableduo i #plezirbezplastike. Već se radujemo gledanju vaših fotografija i čitanju utisaka koji ih prate!
KAKO SI DOŠLA NA IDEJU DA POKRENEŠ „FUTURISTIC FEBRUARY“ KAMPANJU?
Decembra 2016. godine, otišla sam u Nikaragvu na mjesec dana kao volonter. Tokom tog putovanja predavala sam engleski, učila španski, bila eko turista, putovala kroz zemlju, učila o životnoj sredini u Nikaragvi, o ljudima i tome kako njihova sela učiniti ekološki održivijim. Otišla sam kao eko turista, u okviru grupe od oko dvadesetak ljudi. Bili smo podsticani da vodimo računa o svojim otpacima jer u Nikaragvi ne postoji pravilan sistem upravljanja otpadom, pa bi sve što iskoristimo i odbacimo bilo spaljeno – plastika, karton, bilo šta. Nikaragvanci to udišu i pronalaze u svojim izvorima vode i hrane, što direktno utiče na ostatak svijeta, jer je sve povezano. Sav svoj otpad stavljali bismo u kesu i pokušavali da ga ponesemo nazad kući, u Sjedinjene Američke Države, gdje bi mogli prikladno da ga tretiramo. Na tom putovanju savjesno sam se ophodila prema plastici koju sam koristila tokom cijelog mjeseca, i vratila se kući sa količinom plastičnog otpada koja je mogla da stane u malu kesu. Riješila sam ga se na pravi način i pomislila: hej, koliko ga zapravo stvaram tokom mjeseca u Sjedinjenim Američkim Državama? Zato sam osmislila kampanju „Futuristic February“. Tokom nje prikupljate sve što ste iskoristili, i nerazgradivo i pogodno za reciklažu, samo kako bi stekli svijest o tome koliko ga se nagomila tokom jednog mjeseca. Svima koji su učestvovali u kampanji rekla sam: ne pokušavajte da budete održivi, ponašajte se uobičajeno i trošite koliko biste i inače, kao da ne učestvujete u izazovu. Jedina razlika biće u tome što prikupljate sve što potrošite i na kraju mjeseca to fotografišete i objavite, kako bi pomogli u podizanju svijesti o korištenju plastike. Uradila sam to i bila zapanjena količinom otpada koju sam napravila u datom mjesecu. Imala sam 30 flaša kombuha čaja, gomilu plastike za jednokratnu upotrebu, poput kesa za zamrznuto voće, omota od bonžite, četkica za zube, paste za zube, sredstva za umivanje, šampona… Svi su oni bili veganski i netestirani na životinjama, dakle zdravi i čisti brendovi, ali nisu bili i bez plastike. To me je inspirisalo da se zaista fokusiram na održive načine življenja i kažem sebi: šta mogu da učinim kako bih zamijenila neke od ovih stvari održivijim opcijama? Tada sam počela sama da pravim kozmetiku, šampone, detrdžente za pranje odjeće. Počela sam da mijenjam proizvode. Za ovogodišnje izdanje „Futuristic February“ kampanje koristila sam stvari poput staklene slamčice, brijača za višekratnu upotrebu, četke za pranje sudova i četkice za zube koje se mogu kompostirati, šolje koje se mogu koristiti više puta. Međutim, bilo je tu nešto otpada za koji sam shvatila da je neizbježan zbog društva i kulture u kojoj živimo. Na primjer, propusnice za parkiranje, za situacije kada se parkiram na javnom mjestu.
ŠTA MISLIŠ O ODNOSU LJUDI PREMA STVARIMA KAKAV SE TRENUTNO PROPAGIRA?
Prije nekoliko mjeseci odradila sam meditativnu vježbu koja je trajala 49 dana, tokom koje sam se fokusirala na namjeru raščišćavanja: svog uma, svojih mejlova, svog ormarića u kupatilu, nekih prijateljstava iz prošlosti… Iako nisam koristila sve stvari koje sam imala, shvatila sam da sam stvorila odnos sa tim predmetima i bilo je veoma teško odreći ih se. Bilo je to nalik na emocionalnu povezanost. Ne želim da budem privržena bilo čemu što posjedujem, jer su, na kraju dana, to sve samo stvari. Moj cilj je bio da sve raščistim i koncentrišem se više na svoju vezu s ljudima. Vjerovatno sam imala četiri velike kese pune predmeta za koje sam mislila da su mi još uvijek potrebni, ali to nije bio slučaj. Riješila sam ih se i to je bilo oslobađajuće iskustvo kakvo nisam osjetila već dugo vremena. Ovaj čin mi je pomogao da shvatim da nisam vezana ni za šta što imam. To su sve materijalna dobra, sama po sebi bez važnosti. Čak i ako je u pitanju parče papira sa mature, na kojem je moje ime, uprkos tome što simbolizuje marljiv rad – na kraju krajeva, to je i dalje samo parče papira. Znam ko sam. Ne treba mi predmet da mi to objasni. Ne kupujem materijalna dobra – sve što kupujem je hrana (smijeh). Ne želim da radim „od 9 do 5“. Nije mi cilj da imam dobar automobil i lijepu kuću. Vjerujem da će novac doći k meni kroz rad na onome što volim i zarađivanje određene sume novca nije mi cilj samo po sebi. Iskreno vjerujem da u ovom momentu, dok razgovaramo, samosvjesna zajednica raste, i to munjevitom brzinom. Naš je cilj da budemo intuitivni, da brinemo o svom okruženju i živimo kontemplativnim i samosvjesnim životom.
TI SI ONLAJN PREDUZETNICA U ČIJEM JE FOKUSU PODIZANJE SVIJESTI O PREDNOSTIMA VOĐENJA VEGANSKOG, ODRŽIVOG I SAMOSVJESNOG ŽIVOTA. ŠTA TE MOTIVIŠE NA DJELANJE U ZAJEDNICI? GDJE SAVJETUJEŠ LJUDIMA DA POTRAŽE INSPIRACIJU KAKO BI I SAMI POČELI DA ŽIVE ZDRAVIJE, I PO SEBE I PO PLANETU?
U razgovorima poput ovog! Desi se da se iznerviram i pomislim kako bi trebalo više da se trudim. Na neki način i zaboravim koliko sam daleko dogurala za kratak vremenski period. Zato me ovo inspiriše i osnažuje. Ono što radim mnogo je veće od mene same i mnogo je drugačije od ustaljenog životnog iskustva: idi u školu, zaposli se, formiraj porodicu, budi kod kuće, idi na posao, razvozaj djecu naokolo… Znam da imam svrhu koja me je navela na put održivosti bazirane na biljnoj ishrani. Ljudi to osluškuju i time što mi se obraćaju poručuju mi da nastavim da se trudim, da im pružam još opcija za održiviji život i rad na sebi, dok istovremeno i sama radim na sebi. Mnogo toga potiče i iz meditacije. Meditiram svakog dana i upražnjavam različite vrste meditacije. Rađenje ovakvih vrsta vježbi podsjeća me na to koliko energije i životnog elana imam za pružiti. Znam da je tu, unutar mene, samo čekam da se to projektuje na druge, znajući da postoje određeni koraci koje moram preduzeti. Na primjer, prošlogodišnja „Futuristic February“ kampanja bila je korak koji je u moj život uveo „zero-waste“ svakodnevnicu, što je bilo korak koji me je naveo da osnujem sopstvenu kompaniju, što je bio korak koji me je motivisao da stvorim sjajan proizvod za ljude, što će me odvesti do ko zna čega. Trenutno samo vjerujem u ovaj proces i kroz svaki novi dan idem kako me rijeka nosi.
NAŽALOST, I U VEGANSKOJ I U ZERO-WASTE ZAJEDNICI POSTOJI VIDAN NIVO PREBACIVANJA KRIVICE LJUDIMA UKOLIKO ZASTRANE SA PUTA ODRŽIVOSTI. ŠTA MISLIŠ O OKRIVLJIVANJU DRUGIH AKO NE ŽIVE ODRŽIVO? TREBA LI DA CILJAMO NA SAVRŠENOST U NAŠIM ŽIVOTNIM STILOVIMA?
Uopšte ne želim da propagiram savršenost. Ni sama nisam ni blizu toga, nisam u potpunosti zero-waste, ali dajem sve od sebe. Samo pokušavam da povedem sopstvenim primjerom i inspirišem druge na promjene. To je ono što će izliječiti planetu. Vjerujem u Univerzum i u to da je svako inherentno dobar i želi dobrotu u svom životu. Niko ne želi da viču na njega i da mu kažu da je ono što radi neodrživo. I sama sam mnoge ljude stavljala na pijedestal u svojoj glavi, ljude iz moje zajednice koji se bave permakulturom, čiji sam veliki zagovornik. Mnogi od njih konzumiraju proizvode životinjskog porijekla, što me je veoma zbunjivalo. Bila sam malo razočarana. Veoma je lako isklju čiti se i samo biti ljut. Ali, smatram da prosto nema vremena da se bude negativan. Svu tu negativnu energiju možemo pretočiti u nešto pozitivno. Svakog dana u svojoj glavi ponavljam mantru: oslobodi se osuđivanja, oslobodi se očekivanja. Ako ništa ne očekujete, nikada se nećete razočarati. Nisam cijelog života bila vegan, niti sam cijelog života bila zero-waster. Dok sam bila u Nikaragvi, uhvatih sebe kako mislim da sam osoba sa održivim načinom življenja: jela sam biljke, radila sjajne stvari za životnu sredinu, zaboravljajući da sam koristila plastičnu četkicu za zube. Bila je to kognitivna disonanca. Shvatila sam da sam morala da siđem sa svog oblaka i postanem razumnija i punija razumijevanja. Ne želim da mene iko stavlja na pijedestal jer još uvijek učim svakog dana o tome kako da živim održivije. To je ljepota ovog procesa – toliko je toga za naučiti! Neke stvari ćete morati da učite usput. Važan aspekt zero-waste življenja je da ne može da se desi preko noći. Postati vegan za dan – to možete, ali postoji plastika koja vam stiže sa svih strana, sve vrijeme, i to na načine koje ne možete kontrolisati. U potpunosti razumijem ljude koji imaju negativan utisak o ovim zajednicama, ali tako je unutar svake zajednice na planeti: uvijek ima ljudi sa radikalnim stavovima. Ljudi imaju različite karakterne osobine i to je činjenica. Jednom kada shvate kakve su ličnosti, ko su i kako da rade na sebi, da se usklade sa svojim snagama i rade na svojim slabostima, onda ćemo doći do istinski održive i produktivne kulture. Dok ljudi ne prestanu da osuđuju druge i šire negativnu energiju ostaćemo ograničeni. Kada svako pronađe vedrinu u sebi doći će i do promjene paradigme.
KOJE NAVIKE BI TREBALO DA USVOJIMO KAKO BI MANJE ZAVISILI OD PLASTIČNIH STVARI?
Najveći učinak predstavlja navika svakodnevnog nošenja „održivog seta“. Uvijek sa sobom nosim moj „ceger održivosti“. U tom cegeru su: činija od kokosa, staklena slamka, pribor za jelo od bambusa, mrežaste vrećice i kese za proizvode, u slučaju da želim da kupim nešto na mjeru na putu do kuće. To je postala moja navika do te mjere da sada nikud ne idem bez tog cegera. U slučaju da mi nije pri ruci, uvijek bih odabrala zero-waste opciju od ponuđenog, jer više ne vidim svrhu kupovanja zapakovane hrane umjesto jabuke. Neću da žrtvujem dobrobit planete radi sopstvenog čula ukusa. Umjesto plastične četkice za zube koristim onu od bambusa, koja nije mnogo skuplja. Zamijenite klasični brijač za onaj zero-waste, koji traje cio život. Mnogi ljudi ne shvataju da vršenjem ovih održivih promjena, zero-waste svakodnevnicom i minimalističkim životom uštedite dosta novca. Biti zero-waste je jedno veliko putovanje. Mislim da ljudi samo treba da postanu svjesniji malih stvari koje odbacuju. Preporučila bih čak i posmatranje toga koliko otpada napravite tokom jednog dana. Za neke ljude, čak i jedan dan može da znači puno otpada.
KOJE ODLUKE POSLODAVCI MOGU DA DONESU UNUTAR SVOJIH KOMPANIJA KAKO BI TE FIRME POSTALE ODRŽIVIJE I MANJE SE OSLANJALE NA PLASTIKU?
Prvi korak bio bi da svoju ambalažu učine pogodnom za kompostiranje čak i u slučaju da ono nije u potpunosti zero-waste. Svjesna sam toga da je to definitivno lakše reći nego učiniti. Želim da naglasim da postoje divni etični ljudi sa divnim etičnim kompanijama, ali prosto ne mogu da učine da njihovo poslovanje postane zero-waste. Moj momak je vlasnik firme koja se bavi proizvodnjom proteinskih pločica koja se zove „Planet protein“ i inicijalno je želio da njegovi proizvodi budu u ambalaži pogodnoj za kompostiranje, ali u Sjedinjenim Američkim Državama postoji nedostatak opreme koja ih proizvodi. Dakle, to nije nužno njegova krivica, već je do činjenice da ta industrija ovdje još nije dovoljno razvijena. Zato sam veoma srećna što sam i u njegovoj kompaniji jer mogu da vidim da nije tako lako. Dobre vijesti su da će u bliskoj budućnosti moj momak preći sa trenutne ambalaže na onu prikladnu za kompostiranje jer je pronašao snabdijevača van SAD-a. Uskoro lansira i proteinski prah u tegli pogodnoj za kompostiranje, što niko drugi na tržištu ne radi. Naravno, to je veoma dobro za posao, jer je u pitanju etična održiva kompanija, ali to prije svega radimo zbog nas samih. Kako bismo mogli da promovišemo firmu koja je u suprotnosti sa našim vrijednostima? Što više podrške „Planet Protein“ dobija od ljudi, što više prihoda bude imao, to će moći da se obrati sve većim postrojenjima koje prave ambalažu pogodnu za kompostiranje i bude glas malih kompanija. Ako ste mala firma, fabrike sa dobrom opremom ne žele da vas slušaju. Zato je ovo ogroman proces.
PRVOG MARTA STE BRENDEN I TI LANSIRALI DVA NOVA PROIZVODA: ZERO-WASTE SETOVE ZA POČETNI I NAPREDNI NIVO ODRŽIVOG ŽIVLJENJA. ŠTA VAS JE INSPIRISALO DA SVE PROIZVODE KOJI SU NEKOME POTREBNI DA BI SE OTISNUO U VODE ODRŽIVOG ŽIVLJENJA SAKUPITE U DVA SETA?
Naš brend se zove „Sustainable duo“ i cilj nam je da svojim primjerom propagiramo ovakav način života. Želimo da podignemo svijest ljudi i sa svima podijelimo svoju svakodnevnicu. Ljudi nas uvijek pitaju šta jedemo, šta kupujemo, gdje idemo u trgovinu. Željela sam da im pružim nešto što bi uz njih ostalo zauvijek, poput e-knjige ili održivog seta, tako da ja podržavam njih, oni mene, a zajedno podržavamo planetu. Korisno je po sve uključene strane. To je inspirisalo ovu preduzetničku ideju. Branden je pravi preduzetnik! Kada sam inicijalno ušla u zero-waste vode, volje la bih da je postojalo mjesto na koje sam mogla da odem kako bih odjednom kupila sve što mi je potrebno umjesto da stvari pronalazim na različitim sajtovima i u različitim prodavnicama, što je u krajnjoj liniji stvaralo više otpada. Voljela bih da je postojao set koji pomaže ljudima da žive održivije, pa sam ga zato i stvorila. Poznajem vlasnike svih kompanija čiji proizvodi su uključeni u setove. Komunicirali smo putem mejla već neko vrijeme. Obožavam etička načela kojima se vode i znam da su dobri ljudi, tako da se sve poklapa. Ishrana im se bazira na biljkama, šalju svoje proizvode na zero-waste način, doniraju novac u dobrotvorne svrhe. Zaista vjerujem da je ono što rade sjajno i zato želim da ih podržim. Oni su male i lokalne firme; razumijem ih i želim da im pomognem da rastu. Ne pokušavam nužno da zaradim od prodaje ovih setova. Oni su zero-waste, što znači da je cilj da ih neko kupi samo jednom. Ljudi će biti moji kupci samo jedanput. U tome je čar. Naravno, potrebni su mi prihodi da bih radila ono što želim, i zapravo će sva zarada od prodaje e-knjige i zero-waste setova biti data na finansiranje obuke za joga instruktore za mog momka i mene. Želimo da organizujemo eko, spiritualne, održive joga seminare u budućnosti. To je naša vizija.
KOJE SAVJETE IMAŠ ZA LJUDE KOJI I SAMI ŽELE DA OSNUJU MALU FIRMU VEZANU ZA ODRŽIVE NAČINE ŽIVLJENJA?
Razlog zbog kojeg imam ovakvu platformu pratilaca je što prisustvujem svakom festivalu ili događaju vezanom za veganizam i održivost u svojoj oblasti. To radim otkako sam imala 15 godina zato što sam oduvijek uživala u tome, ali danas se trudim da idem na svaki od njih i upoznam što veći broj ljudi. Svako poznaje nekog ko zna nekog drugog u zajednici zdravog življenja, ko, opet, ima vezu sa mjestom koje bi nekome bilo korisno. To je zanimljiva stvar u vezi ovakvih događaja – svako već ima razvijenu svijest na određenom nivou, tako da svi pazimo na interese drugih i želimo da pomognemo jedni drugima. Svi se trudimo da učinimo svijet boljim mjestom – to je glavna stvar. Svi se trudimo da postanemo bolja verzija sebe. Idite na događaje posvećene održivosti, idite na sve veganske festivale, čak i u slučaju da niste vegan. Samo pođite kako bi upoznali neke samosvjesne ljude. To je potpuno drugačija predstava o životu od one uz koju su moji roditelji odrastali u prošlosti. Nije poenta u tome ko zaradi najviše novca i ko vozi najbolji automobil. Ne pokušavate da zaradite kako biste kupili sve te skupe stvari. Samo želite da dosegnete zaradu koja bi vam omogućila da živite najbolji mogući život na održiv i etičan način. To je sjajna grana biznisa u koju vrijedi ući prije svega zbog ljudi u njoj. Svako radi svoju stvar, ali istovremeno pomaže drugima. To je zaista prelijepo.
