Jelena Salai: Modno-mirisni kolaž direktno iz futurističkog Šangaja

Razmišljajući o kolekcijama zanimljivih sitnica koje godinama pabirčimo, a koje posledično pričaju priču o nama, poželela sam da u goste pozovem jednu izuzetno zanimljivu osobu, modnu dizajnerku koja godinama sarađuje sa vodećim svetskim brendovima utičući na kreiranje trendova, ženu koja ima bogato nomadsko iskustvo i u čiju neverovatno uzbudljivu kolekciju parfema bih strašno volela da zavirim. Prvi put, na stranicama Plezira, družimo se sa Jelenom Salaj sa kojom sam razgovarala o modi i trendovima, Evropi i Kini, održivosti u modi, životu u Šangaju, ljudima, inspirativnim destinacijama i normalno – kolekcionarstvu.

Imala si priliku da radiš na poziciji kreativnog direktora u velikim kompanijama poput Zare, LC Waikiki, kineskog brenda Metersbonwe i C&A China. Kakva iskustva nosiš iz saradnje sa pomenutim kompanijama?

Jako sam zahvalna na svim iskustvima koja su kombinacija super skockanih okolnosti, truda, sreće i hrabrosti. Tri godine u Zari su bile kao vojska i naučile me dosta toga, otvorile mnoga vrata u svetu mode. Emotivno sam vezana za Zaru, jer gomila životnih prijateljstava mi je iz tog perioda života i pošto znam kako sve funkcioniše iznutra. Sa vrlo subjektivnim pristupom pratim rast i evoluciju brenda. Bez obzira na to što svi pljuju brzu modu, to je ipak ruka koja me je hranila i pružila neverovatnu priliku. Rad u zemljama poput Turske, Indije i Kine me je ne samo obogatio poslovnim i životnim iskustvom, nego sam imala priliku i još uvek je imam da vidim kako se ove specifične kulture i ekonomije razvijaju munjevitom brzinom, a čija je evolucija mnogo drukčija od ostalih svetskih marketa. Što se tiče Kine, prvih godinu dana mi se nimalo nije sviđalo što sam tu gde sam. Čak sam planirala i da odem, ali život te nauči, ne može sve da bude kako si ti zamislio/la i da treba dati šansu da otpočne neka nova priča, koja ide svojim tokom, a ti treba da učiniš sve da ti tu gde si bude lepo. To je i lepota života u inostranstvu, konstantna adaptacija koja ti na kraju stvori unutrašnji mehanizam, kao i intuiciju, i jednostavno ti pomaže da plivaš dalje…

Možeš li da napraviš paralelu između kineskog i evropskog tržišta kada su moda i odevanje u pitanju? Šta karakteriše prosečnog kineskog konzumenta mode?

Evropa i dalje diktira sve trendove, tu nema govora. Ključ je u tome kako ih Kina tj. Azija interpretira i naravno, šta se kineskim konzumentima sviđa. Kineskog konzumenta ne mogu da generalno okarakterišem, sve zavisi iz kog je grada, sredine, kulturnog miljea. Kina je prevelika zemlja da bi se svela na bilo kakvu definiciju i tu većina firmi i brendova greši, jer pokušava da se fokusira samo na jednu ciljnu grupu, a da uopšte ne istraži tržište kako treba, što je razumljivo, ovo je po meni kontinent, a ne zemlja. Jednog urbanog Kineza/Kineskinju ne zanima odanost jednom trendu, jedan dan to je streetwear, drugi dan to je retro romanticism i tako dalje. Otvoreni su za eksperimentisanje, mnogo više od konzervativne Evrope. Svaki put kad otputujem u Pariz sablazni me koliko se svi isto oblače već godinama unazad. Ovde je zabavno gledati kako se trendovi pretapaju i evoluiraju iz meseca u mesec.

Ima li prostora za građenje individualizma putem odevanja i trendova u društvu koje je duboko kolektivističko?

Apsolutno. Nove generacije su drugačije od generacije svojih roditelja i individualizam je nešto što se da uočiti u Kini. To se ogleda ne samo u izboru odeće, nego u lifestyle odlukama, od činjenice da sve više mladih generacija radije ulažu u putovanja, zdravu ishranu, sport nego u kupovinu, do izbora njihovih destinacija koje su sve samo ne standardne, kao i novog pristupa životu. Na kraju, mlađe generacije ovde žele iste stvari kao i mladi u drugim delovima sveta.


Fenomen brze mode u Kini se čini još bržim. Ima li prostora za priču o održivoj modi, reciklaži i novim materijalima koji nisu tako toksični za proizvodnju?

Sve zavisi od socijalne grupe. Ako pogledamo srednju/višu srednju klasu u tier 1 gradovima poput Šangaja i Pekinga, svest o odgovornom izboru lifestyle-a je sveprisutna i ljudi će svakako investirati u brendove sa čijom se filozofijom identifikuju. Kina je i dalje jedan od glavnih tekstilnih proizvođača i inovacija u tekstilu je sveprisutna. Ljudi nisu svesni, ali ovde se uveliko koristi reciklirani poliester, BCI pamuk (better cotton initiative), ekološko bojeni denim itd. Većina fabrika koje proizvode za strane brendove imaju jako strog quality control u smislu da su zabranjeni pojedini toksični sastojci, da fabrika mora da radi po standardu brendova za koje proizvodi, da radnici moraju imati regulisano radno vreme…Sve je to uveliko implementirano, samo što možda ljudi nisu obavešteni, i slušaju samo o zagađenju, a ne o pozitivnim promenama, tipa da je Kina izgradila vetroturbine po celoj jugoistočnoj obali, da se karton i plastika recikliraju u svakom većem gradu, da svaki kvart i svaka zgrada imaju poseban kontejner za doniranje stare odeće…Od sitnih do velikih promena, sve to ima uticaja na industriju.

Ko diktira modne trendove u Kini?

To je i dalje Zapad. Najprodavaniji brendovi u Kini 2018. su „Gucci“, „Balenciaga“ i „Off White“. Domaća modna scena je razvijena, od designer brands, do fast fashion, premium i luxury brands. Sve je pokriveno ali vrlo je komplikovano nazvati ijedan kineski brend velikim trend setter-om, pogotovo što se većina kupovina odvija online i to na sajtovima poput „Tmall“ i „Taobao“ gde postoji milion manjih butika. Kinezi su segregovani po gradovima i jako je velika razlika kako se oblače u većim, a kako u manjim, iako su u pitanju gradovi sa multimilionskom populacijom.

Koliki uticaj trendovi imaju na tvoje odevanje, kako biraš odeću koju ćeš nositi?

Činjenica da radim u modi već petnaest godina znači da se bavim nečim što jako volim i čemu pristupam sa lične tačke gledišta, a opet trudim se da budem i distancirana zbog opšteg bombardovanja i saturisanja informacijama. Kada radiš u modi, neminovno je da pratiš trendove, to se od tebe i očekuje. Ja pratim dizajnere koji su meni dragi i pratim njihovu evoluciju, ako se nešto od trendova uklapa u moj lifestyle, možda ću ga prihvatiti, ali trudim se da ne kupujem stvari za koje znam da se neću lično vezati za njih ili ih neću nositi iz godine u godinu.

Imajući u vidu da puno putuješ koliko mesta na kojima odsedaš utiču na tvoj stil, da li se drugačije odevaš u različitim kulturnim sredinama?

U Kini definitivno eksperimentišem više, činjenica da često putujem u Koreju i Japan svakako utiče na mene, kao i nostalgija za domovinom, Istočnom Evropom i ostalim zemljama u kojima sam živela. Moj stil je već izgrađen, iako i dalje evoluira, nema tu preterane razlike kako se oblačim u kojoj zemlji, više se radi o tome da li putujem poslovno ili idem na odmor, da li je u pitanju weekend trip ili dve nedelje tropskog putovanja.


Koja su ti najdraža, autentična mesta u Šangaju?

Konfučijev hram sa najlepšom baštom u Old City koji se još uvek drži sa malim buvljakom knjiga (buvljaka i pijaca antikviteta više nema po Šangaju), Fuxing park gde stariji parovi plesu ili vežbaju tai chi, flower & pet marketi po Šangaju, West Bund koji je novoizgrađen kvart pun muzeja, šetališta i kul dešavanja, Shanghai Museum gde je ulaz besplatan i može se videti celokupna istorija porcelana na izvol’te koja je fascinantna…Autentičnih, starih mesta nema, jer je azijska filozofija i pristup da sve što je staro može se obnoviti i ponovo izgraditi, što znači da su mnogi kvartovi Šangaja nestali pod najezdom staklenih business centara. Tako da je po mom mišljenju više autentična ta neka nova energija u Šangaju i futuristički enviroment nego nasleđe i prošlost.

Kakav je život u Šangaju, koliko se razlikuje u odnosu na život u Evropi?

Život je brz, intenzivan, svi ljudi koje znam rade nenormalne satnice, da ne pričam o tome koliko je naporno raditi u modi gde sve ima jako kratak rok trajanja. Ali isto tako život je lak, funkcionalan, sve je na dohvat ruke, sve je moguće. Lepo je usporiti, uživati u fuziji istočne i zapadne kulture, zaći u stare kvartove odmah iza novih zgrada gde se život promeni za 180 stepeni. Meni je svaki dan avantura, često ne znaš šta ti dan donosi, i to je jedna velika čar Šangaja. Sve se može i još uvek ima mesta za sve pod suncem.

Da li odeći pristupaš kao kolekcionar? Koji su ti najdraži komadi koje poseduješ i sećaš li se kako su dospeli u tvoj orman?

Retko pristupam odeći kao kolekcionar – zapravo, trudim se da što manje kupujem i da sve što kupim traje godinama i ima svoju funkciju. Čuvam par vintage komada ili kupujem određene dizajnere koje zaista volim, tipa „Sacai“, „Celine“, „Isabel Marant“, „Lemaire“…Najdraži komadi su mi „Sacai“ hibridni i dekonstruisani komadi – suknje, bluze, sportska jakna. Jako volim nakit od „Celine“ i da kažemo da njega zaista skupljam, iz ljubavi prema onome što je „Celine“ nekada bio. Definitivno sam „Philophile“.

 


Gde najčešće pronalaziš odeću i modne detalje?

Uglavnom na putovanjima ili se inspirišem ovim što vidim po Kini. Jako sam fokusirana na siluetu i to je prvo što primetim kod outfita. Često vidim neku predimenzioniranu siluetu ovde u Kini ili Koreji i to me inspiriše za sopstveno oblačenje. Ili kada vidim određenu teksturu nekog materijala, pošto se inače bavim istraživanjem istih, i relativno sam svesna kad će koji da doživi bum. Onda sam opsednuta istim i tražim komade odeće kao luda po celom gradu.

Pratiš li modna zbivanja na Bakanu, postoji li neko od domaćih dizjnera ili brendova čije komade rado kupuješ kada si ovde?

Ne pratim baš puno šta se dešava u Srbiji, i uvek prozujim po Beogradu u roku od nedelju-dve tako da mesta za shopping nema. Znam da se pojavilo more manjih brendova koji se probijaju zahvaljujući Instagramu i to je strava, jer svaki od tih brendova priča individualnu priču. Nadam se da će ih biti sve više, i super je što su to većinom jako mlade devojke koje znaju šta hoće i vrlo pozitivno pristupaju celoj priči. S druge strane, pogađa me što naš tekstilni sektor, koji je nekad bio vodeći u regionu, biva potpuno istrebljen ili kupljen od strane drugih zemalja. Nadam se da će se desiti konzumentski bum koji će dopustiti da tekstilni sektor zaživi kako treba kod nas. Ne vidim zašto se to ne bi desilo. Toliko modnih brendova uveliko proizvodi po zemljama srednje i istočne Evrope koje su u našoj neposrednoj blizini.

Vratiću se na trenutak na priču o kolekcionarstvu. Znam da si pasionirani kolekcionar parfema, možeš li da nam otkriješ kako se rodila tvoja ljubav prema parfemima i na koje primerke iz kolekcije si najslabija?

To je nastalo odavno. Kad vam kao detetu od deset godina na poklon daju „Poison“ od Diora, neminovno je da će takve stvari da vas zainteresuju, a pogotovo ako su mama i obe bake u istom fazonu parfema i parfemisanja. Ja sam potpuni amater u kolekcionarstvu i znanju o parfemima, ali to me ne sprečava da sama naučim što više mogu. Moja parfemski ukus se uglavnom vrti oko parfema iz osamdesetih, i pre velike reformulacije IFF-a sredinom dvehiljaditih kada su pojedini sastojci zabranjeni (još uvek svake godine izmišljaju nove zabrane). Nažalost, parfemski mainstream je postao jedna velika mašina za pravljenje para, visokih markupa i beskompromisnih profita, te se slepo prate trendovi koji su toliko mediokritetski da se često pitam da li ljudi koji kupuju te parfeme imaju osećaj koliko je sve kopija jedno drugog i koliko se individualnost u ovoj industriji potpuno izgubila.


Kako biraš parfeme koji će se naći u tvojoj kolekciji?

Nemam pravila – volim sve. Nekada sam bila snob i kupovala samo niche parfeme, ali sada kad u mainstream parfemima naiđem na dragulje, to me više oduševi. Svakako da volim i dalje niche i artesanal parfemske kuće, neki od omiljenih su mi: „Tauer“, „Papillon“, „Zoologist“, „Slumberhouse“, „Aedes de Venustas“, „Perfumer H“, ali isto tako volim „Guerlain“, „Narciso Rodriguez“, „Cartier“, „Dior“, „Chanel Exclusives“, „Lolita Lempicka“ itd. Parfeme biram po notama koje me interesuju, godišnjem dobu ili raspoloženju. Parfemski ukus se takođe menja s godinama i nešto što ti se ranije nikako nije sviđalo (u mom slučaju određeni florali: jasmin, gardenia, tuberose) odjednom ti postaje zanimljivo. Volim tu parfemsku apstinenciju. Ne moraš da imaš sve. Dopusti sebi da u tom otkrivanju bude i dalje uzbuđenja i da to traje godinama. Nisam sumanuti kolekcionar koji biduje na „eBay“ za ogromne pare, ali imam želja, naravno. „Guerlain“ mi je jedna od omiljenih parfemskih kuća i bez problema bih sve pare dala na njihove vintage parfeme, sa fokusom na vintage „Vol de Nuit“, „Mitsouko“, „Vega“, „Djedi“.

Koji je tvoj „guilty pleasure“ pored parfema, šta će sigurno naći put do tvog kofera na svakom putovanju?

Tradicionalni tekstili i ručno rađene maske. To se dovlači sa svakog putovanja.

 

Destinacija kojoj se uvek rado vraćaš da napuniš baterije?

Indonezija. Iako smo je dosta proputovali, gotovo svake godine, mene njihova kultura fascinira, a i sama činjenica da ima 17. 000 ostrva kojima se treba posvetiti. Što se mene tiče, ne moram nigde drugde da putujem.

Kakva silueta će biti aktuelna naredne modne sezone, za kakvim komadima ćeš ti sigurno posezati?

Streetwear će malo usporiti i jedan od trenutnih mikro trendova – sleepleisure (innerwear postaje outerwear) će postati aktuelan, ako već nije. Ja ću i dalje ulagati u timeless komade – „Uniqlo“ džemper od kašmira je nešto što kupujem svake sezone, i to na muškom odeljenju. Široke somotske palazzo pantalone su mi u glavi već duže vreme, kao i „Yeezy 500“ patike. Izgleda da ću na kraju pokleknuti trendu nabudženih patika, a da toga nisam ni svesna…

Share