Izložba skulptura i grafika Tatjane Jakovljević Virtu-realno

Izložba skulptura i grafika Tatjane Jakovljević, naše umetnice prepoznatljivog izraza koja se posle višegodisnjeg boravka, rada i izlaganja u inostranstvu ponovo nalazi pred beogradskom publikom, svečano će otvoriti u subotu, 21. oktobra, u 20 časova u galeriji Štab (Crnogorska 10) profesor Marko Lađušić.

Posetioci će biti u prilici da vide u Beogradu neke od skulptura kojima je Tatjana Jakovljević predstavila Srbiju na KIlkenny Art Festivalu u Irskoj, 2015, kao i premijerno, najnovija dela iz istog ciklusa, nastala 2016. i 2017. godine.

Poznata po svojim transparentnim metalnim skulpturama, serijalima Fetiš, Proto-prostor i Voda, koje pamti beogradska umetnička scena sa početka prošle decenije, Tatjana nas ovom prilikom uvodi u VIRTU-REALAN svet visećih skulpturalnih formi i digitalnih grafika. U pitanju su radovi u metalu velikog formata, nastali kao rezultat studioznog istraživanja pitanja domena, estetike i samog medija skulpture u našoj epohi informatičke imperije.

Tehnologija digitalne informacije imanentno smanjuje vreme i prostor (njeni prozvodi teže nevidljivosti), i nameće se pitanje da li umetnost baš kao i tehlologija, dostiže svoju perfekciju kao dematerijalizovana, nevidljiva ili negde u procesu kompresije prostora i vremana?

Ciklus radova inspirisanih upravo idejom „nevidljivog“ nastaje u traganju za optimalnim odnosom nematerijalne „informacije“ i minimalne količine materije, tj. skulptorskog materijala (metala), koji omogućava nastajanje trodimenzionalne skulptorske forme. Za razliku od matematički savršenih softverski generisanih oblika, ove forme karakteriše ekspresivnost, organski ritam i posebna dimenzija prostornosti.

„Već decenijama neizmernu inspiraciju nalazim u formi i simbolu ribe. Ova bića imaju privilegiju prisutnosti, direktnog i kompletnog iskustva sopstvenog okruženja, vremena i prostora, iskustva koje je ljudskom rodu sve manje blisko i dostupno… Rad na svakoj skulpturi ribe vođen je idejom postizanja maksimalne transparentnosti, momentalnog odsjaja jedne pristunosti i njene nenametljive povezanosti sa okruženjem. Rukom rađena metalna forma direktno je modelovana u materijalu, sastavljena od bezbroj rezova i čvorova žice nalik prostornom crtežu snažne i napete konstrukcije. Pune površine postignute su ubacivanjem isečenih, perforiranih i obrađenih komada pocinkovanog lima da bi konačno završena skulptura prosla kroz proces galvanizacije i finalnog poliranja. Sam proces kreacije traje po više meseci i za mene predstavlja transcedentalno iskustvo, način da prevaziđem samu sebe…”, kaže Tatjana Jakovljević.

Kompleksnost likovnog ovog istraživanja zaokružena je serijalom digitalnih grafika na metalu. Forme nastale klasičnom skulptorskom obradom metala i tehnikom asamblaža, uvedene posredsvom fotografije iz realnog u virtuelni digitalni prostor, doživljavaju još jednu fazu tranformacije. Predstava skulptorske forme se „cepa“ rastrgnuta između prostorne i virtulene realnosti. U procesu obrade digitalne predstave – fotografije, određeni segmenti iste se brišu – nestaju namerom, impulsom ili sentimentom umetnika iz nekog subjektivnog vremena i prostora. Ukidanjem skupine podataka sa digitalne fotografije, ukida se i virtuelno postojanje fotografisane forme. Forma sada samo delimično egzistira u viruelnom prostoru, dovoljno autentična i dovoljno izmenjena, da bi ponovo zaživela u prostornoj realnosti, neraskidivo vezana za materijal od koga potiče – metal.

Izložba je otvorena do 24. oktobra 2017. godine.

Share