Izgubljena civilizacija Angkor Vata

Kambodžanska džungla je vekovima skrivala ostatke jedne od najnaprednijih, ali malo poznatih civilizacija – Kmer naroda, domorodaca Kambodže. Kompleksi Angkor hramova, grupisani u sela i gradove, procenjuje se bili su dom za oko 80.000-150.000 ljudi u vreme Kmer carstva, i imaju više kamena od egipatskih piramida, a pokrivaju površinu veličine Londona. Mnogi poistovećuju Angkor Vat sa čitavim Angkor kompleksom, međutim, istina je da je on samo jedan od stotinu hramova. Doduše, najveći je religijski spomenik na svetu i neprocenjiv deo ove ogromne svetske
enigme.

Znate li šta se krije među ovim misterioznim ruševinama starim više stotina godina?

Godine 1860. francuski prirodnjak Henri Muo istraživao je kambodžansku džunglu u potrazi za egzotičnim insektima. Muo je slučajno naišao na kompleks kamenih hramova, kasnije će se ispostaviti, ostatke Angkor Vata, izgrađenog početkom 12. veka. Henri Muo je povodom svog otkrića napisao da Angkor Vat može da stoji rame uz rame sa najvećim umetnostima zapadnog sveta, i da je ovo potencijalno mnogo veće nasleđe od bilo čega što su nam ostavili antički Rim i Grčka. U Evropi je Muovo otkriće izazvalo pravu senzaciju. Uskoro su istraživači, arheolozi i fotografi preplavili Angkor u želji da sami otkriju makar delić misterije ovog grada. Muo je samo godinu dana nakon otkrića preminuo u kambodžanskoj džungli, posle ujeda insekta.

Angkor Vat leži u severozapadnom delu Kambodže, iznad velikog Tonle Sap jezera. Vrhovi kule su u obliku lotusovog cveta, naslaganog jedan na drugi. Ovo je takozvana hram-planina, specifična vrsta gradnje karakteristična za period Kmer carstva. Angkor Vat je bio hram-mauzolej jednog od najvažnijih kraljeva Angkora – kralja Surjavarmana II, kralja Sunca. Kada je preminuo njegov pepeo je položen ispod glavnog zdanja Angkor Vata čije ime, simbolično, u bukvalnom prevodu znači Sveti hram.

Šanac u obliku kvadrata oivičuje Angkor Vat i simbolizuje planinu Meru, dom hindu bogova. Rana istraživanja su otkrila mnogo hramova u okolini Angkor Vata, čiji su unutrašnji zidovi bili prekriveni bar-reljefima koji ilustruju legende ove drevne kulture i njihove religije. Po nekim proračunima, umetnicima bi bile potrebne dekade za klesanje svih tih gravura. Natpisi nisu isklesani samo na starom Kmer jeziku već i na Sanskritu, starom hindu jeziku. Veliki pomak u istraživanjima dogodio se nakon što su konačno uspeli da prevedu ceo korpus natpisa i tako se, deo po deo istorije i kulture Angkora odmotavao pred istraživačima. Saznalo se da je Angkor Vat 6 vekova bio glavni grad Kmer naroda, domorodačkog stanovništva Kambodže.

Od 9. do 15. veka ukupno 38 kraljeva je vladalo ovim carstvom i to upravo iz Angkora. Granice tog carstva su se prostirale od današnjeg južnog Vijetnama do Laosa, i od reke Mekong do istočne Burme (Mjanmara). Dalje dešifrovanje natpisa otkrilo je zapise kineskog očevica iz 13. veka koji je bio u diplomatskoj poseti gradu i koji opisuje Angkor kao neverovatnu citadelu. Tokom svoje jednogodišnje posete, Doug Zuan je vodio dnevnik u kome je pisao o velikoj civilaziciji i ovom glavnom gradu, mnogo razvijenijem nego što su to arheolozi mogli da zamisle. Prvi tragovi Angkora sežu davno u prošlost, do 8. veka, kada se pojavio novi vladar koji je napustio svoje rodno mesto u istočnoj Kambodži i, usput pokorivši brojne neprijatelje, izabrao predeo današnjeg Angkora kao novo mesto odakle će vladati. Te 802. godine Džijavarma se samokrunisao kao kralj nad kraljevima, proglasivši se živim bogom, čime je promenio tok istorije Kambodže. Narednih 500 godina svaki od njegovih naslednika, takođe proglašeni živim bogovima, naređivali su izgradnju hramova-spomenika koji će kasnije postati njihovi lični mauzoleji.

Severno od Angkor Vata nalazi se Angkor Tom, Sveti grad. I ovaj grad je izgrađen u obliku savršenog kvadrata, a pokriva površinu kao ostrvo Menhetn. U samom centru grada nalazi se Bajon hram. Angkor Vat je u to vreme bio napredniji i razvijeniji od bilo kog evropskog grada. Procenjuje se da je samo u glavnom hramu Angkor Vata živelo i radilo oko 12.000 ljudi, a sveukupno u Angkoru od 80.000-150.000. Poređenja radi, u isto vreme populacija Londona brojila je oko 30.000 ljudi. Zajedno sa oko 3000 okolnih sela, procenjuje se da je broj stanovnika ovog carstva lako mogao dostići milion ljudi. Krajem 13. veka Angkor je bio na vrhuncu moći, a samo jedan vek nakon toga grad je opustošen i prepušten džungli. Kako i zbog čega je napušten, to su pitanja koja i dalje muče istraživače. Neki veruju da se to desilo usled najezde Sijamaca (današnjih Tajlanđana), dok neki zagovaraju tezu da je jednostavno voda u rovovima presušila i narod više nije bio u mogućnosti da se na tlu Angkora bavi zemljoradnjom.

Zlatno doba Kambodže trajalo je od 9. do 13. veka, upravo u periodu Angkora, periodu kada je ova zemlja prednjačila pred Sijamom i Laosom u arhitekturi, umetnosti, plesu, muzici. Veliki hramovi poput Bajona i Angkor Vata i dalje stoje kao spomenici angkorske kulture, dok je stotine manjih Kmer hramova i dan danas razbacano po jugoistočnoj Aziji, ponajviše na Tajlandu, Laosu i u Vijetnamu. Svo znanje koje posedujemo o Kmer carstvu potiče od arheoloških iskopina, rekonstrukcija i istraživanja natpisa na bar-reljefima u hramovima i retkim zapisima kineskih diplomata iz tog perioda. Sve to, nažalost, nije dovoljno da se stekne detaljnija slika o kulturi i svakodnevnom životu Kmera, ali nam svejedno daje dovoljno informacija da se zapitamo da li je Kmer civilizacija prednjačila u svim aspektima razvoja pred tadašnjom Evropom.

Što se tiče umetnosti Kmera, motivi koji preovlađuju u reljefima Angkor hramova su: apsara – nimfe tj. devojke koje plešu, i samo u Angkor Vatu se može naći oko 2000 njih; dvarapala – naoružani čuvari hramova koji se najčešće mogu videti na ulazu u hram; garuda – mitsko biće polu čovek polu ptica u svojstvu graničnika između raja i pakla, koje se najčešće može naći u bar reljefima Angkor Vata; naga – mitska zmija, uvek sa neparnim brojem glava, koja simboliše vodu kod antičkih Kmera. Bar-reljefi u Bajonu, centralnom hramu Angkor Toma, opisuju svakodnevni život antičkog Kmer carstva, poput slika iz života u palatama, na pijacama ili iz bitaka. U Bajonu se nalazi 216 lica isklesanih u kamenu, visokih i do 4 metara, za koja se veruje da predstavljaju kralja Džajavarmana VII.

Ta Prom hram je izgrađen u 12. veku i posvećen je majci kralja Džajavarmana VII. Dok nas ostali hramovi u Angkoru podsećaju na veličinu Kmer civilizacije, Ta Prom je tu da podseti kako svi ti hramovi pripadaju jedino džungli. Visoko drveće i neverovatno snažno korenje koje obavija stene, prodire i ruši zidove hramova, polako „guta“ ovaj lokalitet. Ovaj hram je svojevremeno bio dom za oko 12.500 ljudi, dok je 80.000 njih živelo u okolnim selima. Tu se nekada krilo zlato, biseri i svila, a dijamanti koji su se nalazili u zidovima centralne kule, odakle vode prolazi koji pružaju pogled na sva četiri dela hrama, nestali su nakon što su krenula intenzivna istraživanja. Danas su na njihovim mestima rupe koje propuštaju diskretnu svetlost kroz prolaze. Ta Prom je takođe poznat i kao „Tomb Raider“ hram, jer je upravo u njemu sniman istoimeni film sa Anđelinom
Džoli iz 2001. godine.

Na tridesetak kilometara od Angkor Vata nalazi se Bantej Srei, dragulj Kmer umetnosti, čije ime u prevodu znači Citadela žena. To je jedan od najmanjih kompleksa, ali istovremeno i najlepši jer je isklesan od crvenog peščara. Izgrađen je u 10. veku od strane hinduističkih monaha, što ga čini jedinim hramom u Angkoru koji nije izgrađen u čast kralju već slavi boginju Šivu. U reljefima preovlađuju cvetni motivi i kala – čudovište koje simbolizuje vreme i destruktivnu stranu Šive, a karakteristično je po tome što ima samo gornju vilicu sa oštrim zubima.

Kako je tokom prve polovine 20. veka Kambodža bila francuska kolonija, Francuzi su prednjačili u otkrivanju Angkora. Nažalost, tokom sedamdesetih godina komunistički revolucionari postavili su na hiljade mina oko Angkora i na taj način prvo potpuno stopirali, a zatim značajno usporili dalje istraživanje ovog područja. Danas je Angkor pod zaštitom UNESCO-a i više pažnje se posvećuje istraživanju okolnih, manjih hramova. Angkor Vat se danas suočava sa problemom masovnog turizma. U doba kada je putovati lakše nego ikada, ovaj lokalitet poseti oko 2.5 miliona ljudi godišnje. Međutim, koliko god ljudi bilo tamo oko vas, energija ovog mesta je i dalje hipnotišuća.

Posebno je zadovoljstvo gledati izlazak sunca iznad kula Angkor Vata i slušati ga kako se budi. U kom pravcu bi se dalje razvijala umetnost i arhitektura Kmera da Angkor nije napušten? Da li bi prestigli Evropljane i kako bi se to odrazilo na istoriju umetnosti? Za sada ostaje samo da to maštamo o tome dok šetamo ovim ruševinama. Ja sam uspela da ispunim sebi dugogodišnju želju i odem u istraživanje ovog dela sveta. Potkrepljene informacijama iz pređašnjih redova, slike iz života naroda, svečane ceremonije, stvaranja, stradanja, žrtvovanja, živo su igrale pred mojim očima sa svakim otkrivenim ćoškom i prolazom, svakim usponom i osvojenom kulom.

Share